Битеф

Tomina nekrofilija, Stojanova infantilnost)? Zar to nisu frustracije našeg vremena? U Borinim junacima osame, autocenzure i skrivene žudnje za lepotom prepoznajemo inferiornog savremenika koji pred silama koje je sam stvorio (istorija bomba kultura) ili uzmiče od budučnosti koja mu preti u prošlost ili tone u anonimnu masu čovekolikih mašina. □ Mira Erceg

Erotsko u delu Bore Stankoviča Pretpostavka daje lik majke, snažnog i kratkog delovanja, morao biti duboko utisnut u Borino osečanje ostavljajuči u jednom delu njegove Anime idealizovan lik žene uopšte, izgleda nam osnova-

na. Drugi deo Borine anime ispunjavala je baba Zlata, energična, ambiciozna i povremeno agresivna žena, koja je Boru zapravo odnegovala, usadila mu sliku o porodici i, verovatno, ulila ambiciju da postane pisac. Kije bilo jednostavno pomiriti i uskladiti u sebi oba ova suprotna lika Anime. Nedostatak snažnih muških likova u Borinom detinjstvu, u njegovoj najbliżej okolini, sa kojima se mogao uspešno identifikovati, a preovlađivanje ženskih figura, uglavnom jakih, možda čak kastrirajuče jakih, uticalo je neopozivo, kako na Borinu ličnu slabost u sukobu sa tvrdim životom, još u Vranju, a onda naročilo u Beogradu, tako i na njegove literarne likove u kojima žene nadvisuju i brojem, a možda i kvalitetom muške, iako se čini da je to, u osnovi, jedan isti ženski lik koji se opisuje: obično je to lepa, mlada, vrela i pohotna, pri torn nesrečna, negde več u početku ispuštena, neiživljena, nerazvijena žena. Žena kao ljubavnica i žena kao objekt pregemtalne čežnje! Ako oba lika žene nisu uspešno pomirena i

ujedinjena u jedan lik u nesvesnoj Animi muškarca, neminovan je rascep erotskog i seksualnog, nežnog i čulnog, a ishod je dugogodišnji hod po mukama muškarca izmečki impotencije, idealiziranja partnera, straha od žene i agresije prema njoj, do regrediranja na incestnu fazu psihoseksualnog razvoja, iii, u najboljem slučaju, pokušaja sublimacije neuspele Ijubavi. Citava ova nesreča rascepljene i zato neostvarene ljubavi otvara jedno šire prostranstvo kad je reč . o umetniku i njegovom talentu. Snovi ljubavne vrste kod Bore Stankoviča bili su toliko snažni i i gospodareči nad svakim drugim i afektivnim sadržajem da se oni - moraju uzeti i kao kompenzacija i za lišavanje ne samo onih iz detinj; stva (rani gubitak roditelja) več i i iz odraslog doba (nezadovoljstvo ; u braku, sukobi sa okolinom koje i Bora sam jednom očrtava ovako: - nišam napredovao z.bog svaga nep- ristupačnog temperamenta). Jovan Dučič, koji piše daje dobro - poznavao Boru Stankoviča isa i njim se intimno družio, ostavio i nam je dragoceno sečanje na

Boru iz 1929. godine, koję, ako mu poklonimo puno poverenje, nudi psihologu i psihoterapeutu dosta posla u vezi s pokušajem analiziranja Borinog odnosa prema ženama. Evo toga mesta iz Dučičevog sečanja; „übijen, kao kakav ljubavnik uhvačen u preljubi. .. Ja sam dobro poznavao Boru Stankoviča. Duboko moralan lično i krajnje uzdržljiv, Stankovič, moj prijatelj, govorio mi je nekad i u običnim mladičskim razgovorima tako jezivo i uplašeno o ženi, kao što se govori samo o zemljotresima i o pomorima". (Iz knjige Vladeia Jerotič: Darovi naših rodaka Psihološki ogledi iz domače književnosti, Prosveta, Beograd 1984).

113