Битеф

zu u severnom delu Londona. SANDOR PETOFI (1823-1849), pesnik i revolucionar, istovetni simbol i jednog i drugog. Živeo je u teškim okolnostima, proskitao celu Mađarsku, a 1848. postao voda buntovne mladeži. Njegova Nacionalna pesma postala je himnom revolucije. Oštro je kritikovao konformiste koji su kočili revoluciju. Potisnut je u stranu zbog svog radikalizma, a na poslaničkim izborima je propao. Za vreme prolečnih poraza revolucije, živeo je odbačen i u bedi. Posle poraza, 1849, zalaže se za borbu do kraja, a 31. jula, posle izgubljene bitke kod Feheregyhaza, nestao je u opštem metežu povlačenja. Njegov nonkomformizam ostao je legendaran. Javno mnenje dugo nije htelo da prihvati izvesnost njegove pogibije. Pričalo se da nije poginuo, da se skriva, živi u izgnanstvu, da je sužanj u Sibiru. GROF ISTVAN SZECHENYI (1791-1860) bio je inicijator i najznačajnija Ličnost madarskog nacionalnog pokreta za liberalne reforme u prvoj poiovini XIX veka. Osnivač je Madarske akademije nauka. Ono što je video u razvijenim gradanskim društvima pod-

staklo gaje da pristupi unapređenju zaostalih domačih prilika i da za njih pridobije prvenstveno veleposednike. Pozdravio je 1848. bez prelivanja krvi. Dalje zaoštravanje sukoba između Mađarske i Beča njegovi prenapregnuti nervi nisu izdržali. Septembra 1848. krenuo je, u pratnji svoga lekara za sanatorijum u Boblingu, gde je dugo živeo pomračena uma. Kao tragični mislilac reforme, 1857. je u satiričnom pamfletu razobličio nemilosrdni i glupi sistem apsolutizma u Mađarskoj. Pod stalnim pritiskom policije oduzeo je sebi život aprila 1860. MIHALY TANCSICS (1799-1884), kmetskog porekla, političar, publicista. Pre 1848. bio je u stalnom sukobu sa cenzurom. Većinu svojih tekstova objavio je u inostranstvu godine 1848. narod gaje oslobodio iz zatvora u Budimpešti. Pokušali su da ga učine smešnim i da ga izoluju. Zbog njegove revolucionarne doslednosti, zabranili mu list. Posle poraza revolucionarne borbe, osuđen je na smrt, a zatim pomilovan, ali je zbog svojih pamfleta 1860, osuden na 15 godina robije. Godine 1867, posle nagodbe, izašao je iz zatvora, skoro

slep. Pri kraju života bavio se razradom utopijskih sistema. GIUSEPPE VERDI (1813-1901), gigant opere XIX veka, patriotska figura italijanskog Risorgimenta, koji je pažljivim izborom libreta od NABUCCA preko RIGOLLETA, do DON CARLOSA-zasnivao svoj opus na antitiranskoj, nacionalnooslobodilačkoj i liberterijanskoj strasti evropskog romantizma. Još 1848. dobio je naziv il maestro del' la rivoluzione. Poklič »VIVA VERDI« premeštase iz operskihgledališta na trgove i ulice, kao akronim parole italijanskog ujedinjenja (Viva Vittorio Emanuele, Re d'Italia. l ) MIHALY VOROSMARTI (18001855), epski i lirski pesnik, dramski pisac, najveći mađarski romantičar, Kossuthov bezuslovni pristalica. Posle kapitulacije kod Vilagoso, skrivao se neko vreme, a 1850. je pomilovan. Skoro četiri godine proveo je prevodeći Shakespearea. Godine 1854. napisao je pesmu Stari Ciganin, najdublju mađarsku rapsodiju, u kojoj lični i nacionalni bol spaja i povezuje sa opštečovečanskom sudbinom i zabrinutošću u obliku apokaliptičnih vizija i profetskih slutnji.

It was fascination Sa vitaminom C nije bilo lako, jer onda kad je materij al bio u čistom stanju, valjalo je reči šta je to. Trebalo gaje definisati i sintetizovati, i naravno, kemijski ga-proizvesti. Ja sam prešao u Ameriku, s obzirom na to da sam jedino tamo našao materijal od koga sam kristalizacijom mogao da dobijem vitamin. Posle jednogodišnjeg rada vratio sam se sa 15 grama supstancije, što je predstavljalo ogroman uspeh, a na šta sam bio jako ponosan. Tih 15 grama obradili smo ne znajuči šta je to. Istraži vanje je obustavljeno. Ja sam proučio sve biljke sveta i ni u jednoj nišam pronašao potrebnu količinu. Tada sam dospeo u Segedin. Kao što je poznalo, Segedin je bio centar uzgajanja paprike. Jedne večeri žena mi je dala papriku za večeru, što mi nije prijalo, ali nišam bio do-

72