Битеф

hagen, Tarbek, Skovlist, Holte).

Neprestano je imao problema s novcem: Živimo u potpunoj bedi zima je ostra. Nemarno čak ni odeče! Ja nemam ni zimski kaput ni par zimskih pantalona! Deca nose iste kabanice več petu godinu. To je skroz pakleno! □ Pisac 1886

Pokušaji odraslih ljudi da promene sredinu putovanjima nisu uspešni Cak i kad čovek ne ostavi za sobom nikog dragog, kada ne poseduje ni kamen u kuči nasledenoj od dedova, kad nema ni grumen zemlje na

nekoj njivi, čak i kad je srečan što je uspeo da se izvuče iz okoline koja je neizdržljiva i kada kao i svaki pametan čovek sve svoje nosi sobom, (. ..), ipak telo oseča čeznju za domom. Najfinije korenje strada pri presadivanju, (. ..) hrana, nove stvari daju misli koje se bacaju medu stare i nastaju razdori zbog kojih i duh i telo pate □ Pisac 1886

Osamdesete godine U tom razdoblju Strindberg je veoma aktivan kao pisać i u jednome pregledu svojih dela, koji je sastavio 1909, ovako opisuje osamdesete godine: TAJNA CEHA, Pazi. Započinju piščeve osamdesete godine. SUPRUGA GOSPODINA BENGTA. PUTOVANJE SREČNOGA PERA. Nastavlja prethodno s nanovo osvo-

jenom verom, nadom i ljubavlju prema ljudima. SVEDSKE SUDBINE. Sa savremenim sadržajem i pogledom na stvari. NOVO CARSTVO. Kritika postoječeg odlazečeg. MESECAREVE NOČI. Reakcija na ateizam i descendentno učenje, Oslobadanje stiha od akademičarskog računaj na prste. BRAKOVI. Pitanje braka opet na pravi način. UTOPIJE. Pozitivni predloži; ipak se smatra da novela Griža savesti (Novela mira) ima čisto umetničku vrednost; druge novele je nemaju. STANOVNICI HEMSEA. ŽIVOT OTOČANA (uključujuči i CRKVENJAKA SA RONEA). Povratak snobovske škole, OTAC, GOSPODIČA JULIJA, KREDITOR. Pokušaj prerade drame u savremeni oblik. (Ta tri komada uvrščena su u repertoar pozorišta Théâtre Libre, L'oeuvre (Pariz) i Freie Bühne (Berlin). NA ISTURENOM OTOČJIJ. Utiče Nitzscheova filozofija, ali pojedinac propada u težnji za apsolutnim individualizmom. Victoria Benedictsson Victoria Benedictsson, švedstka spisateljica koją je jedno vreme živela u Danskoj. Živela je u neprestanim trzavicama sa Georgom Brandesom (tadašnjim velikim kritičarem), a übila se u hotelskoj sobi u Kopenhagenu, noču između 21. i 22. jula 1888. Njeno samoubistvo liči na samoubistvo Gospodiče Julije: brijačem je sebi presekla vrat. Pola godine ranije pokušala je samoubistvo. Strindberg je slučajno stanovao u istome hotelu u kome se to dogodilo i veorńa se zanimao za njenu sudbinu.

Pisma povodom Julije Vernerà von Heidenstamu: »Kada sam prestao da verujem u život posle ovoga, nastojao sam da živim u svojim delima, na šta ranije nišam ni mislio! Ja ču jedanput svečano uči u Švedsku, ne sa spomenikom na groblju Klara Korgarn, več lično da pljunem na sva govna.« Izdavač Bonniers odbio je Gospodiču Juliju. Strindberg se tada obrado izdavaču Josefu Seligmannu koji je 1879. izdao Crvenu sobu: »Danas vam šaljem prvu švedsku naturalističku dramu, onakvu kakvu po mom mišljenju treba pisati, a na osnovama koje sam naveo u predgovoru.

Izgleda da nema nade da se komad izvede u Skandinaviji, ali dopisom M. Antoinea, direktöra naturalističkog pozorišta u Parizu, dobio sam juče ohrabrenje da če se komad izvesti. Ozbiljan rad, u koji je uloženo mnogo talenta, trebalo bi, u najmanju ruku, da izbegne pravno proganjanje.« Seligmann je prihvatio knjigu, ali zadržavajuči pravo na neke izmene. Strindberg: »Posle primljenog ultimatuma, prihvatam vaš predlog.Uzdajuči se u vaše prosvetljeno rasuđivanje, posebno u vezi s poduhvatom, ali molim da zadržim svoju motivaciju onoga što smatram novim u svojim opísima likova. Pristajem da se grubosti precrtaju.« »Dragi Edvarde Brandes! Hvala što si pročitao moj rukopis. Monolog se briše.« Posle Žanovog i Julijinog odlaska sa scene, u toj verziji se Kristin budi, govori jedan monolog držeči mačku u naručju i izlazi. »Žan i Julija ostaju da sede. Njemu nešto upadnę u oko, Kristin se budi i odlazi u krevet!

Veoma je verovatno da se cerka jednoga grofa übije posle sodomije i provaine krade! A ako to ne učini odmah, postaje šankerka u Hasselbackenu, kao što se dogodilo s pravom Julijom! I tako dalje!« Seligmannu! »Evo jedne izmene koju je važno uneti pre nego što počne štampanje. S, 21. Kristin sama itd., sve se briše. S. 22. Gospodiča ulazi i sledeči red, brisu se. Umesto toga, uneti: Gospodiča i Žan se okrenu na vratima. Posle replike na istom mestu: Žan (upozoravajući): Gospodiče Julija! - stavlja se zagrada: ( Kristin se probudi, odlazi bunovna na desnu stranu da legne.) Time se jača koncentracija i ukida trčanje na vratima, oslobađase od mrtve tačke i spasava sumnje da je monolog iznuden. Radnja teče glatko i bez prekida.« Edvardu Brandesu: »Da se tvoje zablude ne bi ukorenile, želim da ti odmah pokažem da ni u čemu nisi u pravu:

1. Balet ostaje zato da bi za malograđani za vreme pauze mogli uz čašu punča da se keze gaženju i razmišljaju da li če se Jean u drugotne aktu pojaviti s raskopčanim šlicem. 2. Gospodiča Julija je nova: polužena koju je rodila polužena. 3. Kraj nije romantičan. Naprotiv, sasvim moderan, s budnim hipnotizmom (sukob mozgova). Vidiš li kako sam ja prokleto moderan! I kako sam samo u pravu!« Seligmannu: »Gospodiča Julija je još uvek kompromis s romantikom i kulisama, mada sam svesno izostavio zvuk zvona sa seoske crkve.« Nije bilo mogučno izvesti Gospodiču Juliju u pozorištu. Tada se Strindberg odlučio da stvar preuzme u svoje ruke. U najboljem raspoloženju, poslao je pismo prijateljima na razne strane. Ono je zvučalo otprilike isto kao ono koje je poslao svom kolegi Gustafu af Geijerstamu: »Sad češ čuti davola! Božič, Nova godina, proleče su pred vratima. I ne samo kao poslednju rezervu,

82