Битеф

mačkog govomog područja (SR i DR Njemačka, Austrija i Švicarska) o dometima minule sezone. Theater an der Ruhr, koji je prije osam godina osnovao redatelj Roberto Ciuhi u Mülheimu an der Ruhr, osvojioje prvo mjesto kao najuspješnije kazalište u cjelini, Primat doista nije toliko apsolutan da bismo o tom kazalištu mogli govoriti kao o najboljem njemačkom teatru, kritičari su. naime. bili toliko podijeljeni da nijedno ni kazalište, ni predstava, ni pojedinac nije dobio više od šest. sedam glasova, ah prvo mjesto za ukupne rezultate potkrijepljeno je i visokim rangiranjem njegovih pojedinačnih dometa; predstava Handkeova Kaspara zauzela je u anketi drugo mjesto (iza Zadekovc režije Wedekindove Lulu). Ciuhi je za režiju te predstave takoder dospio na drugo mjesto. u anketi je spomenuta i glumica Maria Neumann koja je tumačila ulogu Kaspara, a nas može ispuniti ponosom što je tekst Hrvalskog Fausta Slobodana Šnajdera. u jednoj od najuspješnijih predstava Theatra an der Ruhr, u kategoriji prevedenih drama osvojio drugo mjesto (odmah poslije jedne drame Mihaila Šatrova). unatoč torne što je njegova premijera bila na kraju pretprošle godine.

Uspjeh je izuzetan iz nekoliko razloga. Ne treba spominjati konkurenciju koja je izuzetno jaka. Več godinama njemačko kazalište važi za najjače u Evropi, možda i u svijetu. Za razliku od drugih kazališta. koja žive u oskudici. njemačko več godinama pati od suprotne boljetice: guši se u izobilju. Ciullijev Theater an der Ruhr nastao je u otporu takvoj kazališnoj praksi. Ciljano je utemeljen u relativno malom mjestu. u samom srcu Ruhra. nádornak velikih gradskih aglomeracija. Bez prave je kazališne zgrade; uprava i komorna scena smješteni su u jednom traktu starog banjskog Ijočiiišta u Raffelbergu. a predstave se uglavnom izvode u Gradskoj sali u Mülheimu. Za njemačke pojmove Theater an der Ruhr je siromašno kazalište. Teatri njegove veličine u manjim njemačkim gradovima imaju budżet od oko deset milijuna maraka godišnje. Ciullijev teatar dobije tri milijuna maraka, To siromaštvo nije nikakva poza u oskudici, več proističe iz nove. fleksibilnije organizacije teatra. Brateče službe svedene su brojčano na minimum, uz maksimalnu efikasnost. Glumački ansambl broji petnaestak članova. Pripremaju sc svega dvije premijere u sezoni, najviše tri.

ali na njima se radi po nekoliko mjeseči. Koncentracija na rad je maksimalna. Predstave se održavaju na repertoaru i po nekoliko sezona, zahvaljujuči čestim gostovanjima po Njemačkoj, ali i činjenici da kazalište ne ovisi samo o puhlici iz svoje okoline: na predstave u Mülheim dolaze gledaoci iz čitavog rurskog bazena, ali i iz Kölna i drugih velikih gradova. Kazalište ima obožavaoce u čitavoj zemlji. Nerijetko se pred predstavu mogu vidjeti i kola minhenske registracije, Thealar an der Ruhr pravi je primjer autorskog kazališta, Ne samo stoga što njime dominira gromadna redatcljska figura Roberta Ciullija, več i zato što je on kao jednu od zasada svoga djclovanja proklamirao idejű da u umjetnosti nema demokracije, pa prema tome umjetničke odluke donosi sam. Time se. po Ciullijevu mišljenju, ne ograničava autorsko sudioništvo glumača. Ono dolazi do punog izražaja u procesu rada na predstavi, kada svaki sudionik u njoj svojom kreativnošču može bitno pridonijcti konačnom ishodu. Upravo zahvaljujuči takvom konceptu Theater an der Ruhr ima vrlo prepoznatljiv stil igre. To mu i stvara pu-

bliku i obožavaoce. Jer, unatoč čvrstoj stilskoj okosnici, svaka nova predstava je drugačija, iznenađujuća. To je, uostalom, i jedna od značajki kućnoga stila. Od samih početaka našeg poznanstva s njim. još od one izvedbe Euripidova Kiklopa na BlTEF-u. Ciuhi se pokazuje kao pravi majstor da na osnovu dramskog predloška izmašta novu, svoju scensku priču koja značenja drame ukotvIjuje u suvremenosti i u Ciullijevu osječanju i shvačanju svijeta. Medutim. u posljednje vrijeme Ciullijeva teatarska poetika kao da ulazi u novu fazu. Za nju su bitne dvije specifične značajke. Prva je specifično strukturiranje predstave. Gotovo redovito njen se drugi dio gotovo potpuno otima od dramskog predloška i razvija se kao samostoječi komentar na njega- Osim toga. Ciuhi je opsesiomran teatrom kao sondom koja pokazuje stanje svijeta. U svakoj njegovoj predstavi pojavljuju se kao provodiči dramskih značenja razni teátarski i parateatarski elementi. Čini se da ta nova faza Ciullijeva stvaralaštva biva definirana prvi put upravo predstavom Hrvatskog Fausta. a vrlo je snažno afirmirana s tri njegove najnovije predstave, od kojih smo posljednju