Битеф

Slika Dorijana Greja ili igra promene Oskar Vajld daje „božansko slepilo" Dorijanu i svima onima koji Dorijana obožavaju. Kad je iskoristio Dorijana da izrazi sve ono zbog čega treba živeti i do kraja objasnio sopslvena proživljavanja - Oskar Vajld übija Dorijana Greja. U predstavi. Dóriján oslobada svoju demonsku energiju onako kako sam odahere, nesputan formama, obavezama bilo koje vrste. Ni prema romanu, u kome toliko želi da zaigra protiv zemljine teže, ni prema nama koji radimo predštavu. Zancmarujuči uobičajene logike, osloboden dvojstva dobro-zlo. Dóriján je zaigrao. Cinimo sve da se Dóriján odazove najdublje skrivenom unutrašnjem pozivu. Kako je sve počelo? Verujuči i neverujuči da če se neko pojaviti, Bazil i Promena igraju svoju igru suprotnosti. Dóriján se odaziva njihovo) igri. Zanesen, izgubi pojam o vremenu, seti se nekih slika iz detinjstva... iiz neobičnog kofera dobija Vatru, Ružu i Kocku. Zbog Kocke ili zbog nečeg drugog, upita se: Ko sam ja? Ili je to pitanje, neko drugi postavic njemu. Dóriján ne shvata da je on izazvao Novi Početak. Prva Svetlost. Zvuk. Prva reakcija tela... I pitanje: Staje iza Ljubavi? Tragajuči dalje iza granicc. Dóriján se nade izmedu dva koraka Nove Lepote, kojoj je svaki korak smrt. Dóriján je ostavljen od svih. Da li ga tako ostavljenog. Promena, Bazil, Vreme, Duša, Nova Lepota, Sibila, Miriš i Smeh. uče da zavoli početak... po ko zna koji put? □

Dejan Pajovič Dejan Pajovič spada u red mladih koreografa. afirmisanih ne samo u Beogradu. več, slobodno se može reči i u jugoslovenskim okvirima. Svoju prvu koreografija uradio je 1984. godine, na muziku velikih majstora džeza, i od tada se neprekidno bavi koreografijom, istražujuči Igra. tražeči svoj sopstveni izraz. Največi broj koreografija ostvario je na muziku savremenih srpskih kompozitora. što je i rezultat saradnje sa Redakcijom ozbiljne muzike Televizije Beograd. Svoje kratke komade pretočio je u predštavu Tibetanska knjiga mrtvih, koju je uradio na muziku Vlastimira Trajkoviča, Milana Mihailoviča i Jugoslava Bošnjaka, Premijera Tibetanske knjige mrtvih bila je na sceni Studentskog kulturnog centra u Beogradu, aprila 1989. Dom Bernarde Albe. prvi pokušaj Pajoviča da koreografski osmisli dramsko delo, predstava na muziku Arsenija Jovanoviča i Nataše Bogojevič, doživela je premijeru 9. januara 1990. Za nešto više od godinu dana ova predstava odigrana je blizu pedeset puta, učestvovala na osam pozorišnih festivala, od kojih se ističu Festival jugoslovenskog teatra MESS, Sarajevo (april 1990.) - Nagrada za najosmišljeniji umetnički eksperiment. Vil Tjedan suvremenog plesa, Zagreb (jun 1990.), 24 BITEF, Beograd (septembar 1990.) i Emergency Exit. Subotica (februar 1991.). .Ova predstava dobila je i nagradu Fonda za kulturu grada Beograda za najuspešnije scensko ostvarenje u 1990. godini. Slika Darijana Greja druga je predstava ovog ansambla na sceni Bitef teatra, nastala kao plod saradnje novog pozorišta sa mladim koreografom, a posle još jednog uspeha Dejana Pajoviča - boravka u Francuskoj na poziv Ministarstva za kulturu, na seminarima o Igri, u leto 1990. □