Битеф

dan i Nebo je daleko, zemlja takođe, koję trupa još uvek igra na turnejama. Isti banalni unutrašnji dekor, koji se otvara i zatvara, pomera da bi se ponovo sastavio. Petoro glumača s ki ci raj u minimalistické scene. Njihovi pokreti se razvlače, u vremenu koje Lebdi, ti pokreti koje zaustavljamo misleči na nešto drugo. Sanjarenja o predmetima, razmena misli koja menja sve, gde svako radi nešto drugačije od onoga što je nameravao. Brod izlazi iz svog okvira, a žongléri su izmešali svoje lopte. Bežanja koja retko uspevaju, nesigurne veze, maštanja o ljubavi ili o nasilju. Naš lični svet je iskazan bez reči i zbog toga ti posebni trenuci koje svako može da ispuni po svojoj želji postaju intenzivniji ili otvoreniji za našu maštu. Neka vrsta vrtoglavice zbog praznine, zbog skoro ničega koje možda skriva silesije sveta. Kao što če kraj, koji vam neču otkriti, doči u vihoru da to nagovesti... Nouvelles 31, broj 67 od 20. februara 1997. Voda koja teče ispod leda Mala zimska predstava Mladena Materiča u Pozorištu Garon Mladen Materie je definitivno izabrao tišinu da bi govoric o životnim stvarima. On, međutim, govori o njima pozorišnim jezikom, koji je veoma originalen i sposoban da istim pokretima i istim predmetima prevede naše neprestano lutanje između snová i stvarnosti. Njegovo poslednje ostvarenje Mala zimska predstava svedoči o veli koj vešti ni koju su dostigli režiser i glumci Tetoviranog pozorišta. Kao u prethodnim predstavama - Prazničnom danú i Nebo je daleko, zemlja takode - dekorje svakodnevni, uz nostalgični prizvuk "50-ih godina". U jednom običnom stanu susreču se takođe potpuno obične osobe, menjaju misli ili se ignorišu, svako sanja

о onome što nije. Oni о tome sanjare toliko jako da na kraju menjaju svoje neposredno okruženje: nameštaj se pomera, brod izlazi iz okvira, jedna zvezda si Lazi sa neba da bi se pripitomila... Natprirodno najzad postaje prirodno, bez uticaja pozorišne veštine. Tišina, sama po sebi, postaje čarobna. A pokret koji lebdi bez reči dobija veliku poetsku snagu. Večeraš u Pozorištu Garon poslednje izvodenje ove zavodljive predstave koja če, potom, biti predstavljena na Festivalu u Mobežu i u Pozorištu Bastilja u Parizu. LA DEPECHE, subota 22. februar 1997. Garon, Tetovirano pozorište: čarolja tišine LE BATEAU DANS LE TABLEAU Le bateau dans le tableau veut naviguer hors du cadre L'eau de l'aquarium s'imagine que c'est elle qui a créé le poisson Le poisson conscient de lui-même se tait L'armoire rêve qu'elle est le ventre du monde La chaise pense qu'elle est ma mère parce que je peux me reposer sur elle Et moi. Je viens juste ce soir de laver le linge blanc et IL faut que je l'étende. LE PETIT SPECTACLE D'HIVER LE PETIT SPECTACLE D'HIVER est un spectacle qui tente avant tout d'ouvrir une porte vers un langage théâtral intime, nuancé et qui mélange des éléments du théâtre, de La danse et des arts visuels. Un langage qui exprime toute La complexité de la position humaine: vivre en même temps dans son monde intérieur et dans le monde extérieur où il y a les autres, avec leurs mondes intérieurs. Dans le monde dit "réel", est-il possible de réaliser sa