Битеф

Nemačka, Minhen Münchner Kammerspiele Heiner Müller

Anatomija Tit Pad Rima

Komentar Šekspira Anatomie Titus Fall of Rome a Shakespeare Commentary Reditelj: Johan Simons

Photo: J. Ć.

HAJNER MILER 0 "ANATOMiJI TU" Zamisao, kao uvek, nije bila nova. Poticala je još od mog prvog boravka u Rimu i od puča CIA protiv Aljendea (Allende), pretvaranja fudbalskih stadiona u koncentracione logore i okupljanja bandi mladih od Njujorka do Rima. A onda su osamdesetih godina prošlog veka Karge i Langhof odlučili da u Bohumu režiraju Julija Cezara. Nameravao sam da ga prevedem u prozi jer je bilo malo vremena. Proza umanjuje pompeznost, ono feudalno, I razgolićuje polltiku. Grabe (Grabbe) u send Napoleona svog Marijusa i Sulu pisao je u stihovima. Napoleonov pad je njegov jezik strmoglavio u prozu: politika vise nije bila sudbina već samo posao. Bila je to proza očajničkog cinizma uod restauracije i nemački odgovor optimističkom Stendalgvom (Stendhal) fatalizmu. Njegov stih je bio epigonaian,jeminiscencija na Silera (Schiller) prihvaćena pod pritiskom uverenja da je Siler uzor za sve dramske pisce Nemačke. Od projekta Cezar se odustalo jer je 1. oktobra 1982. oborena koalicija u Bonu, Šmit (Schmidt) izgubio je položaj saveznog kancelara. Karge i Langhof su se plašili da je Julija Cezar postao banaing aktuelan. To ih nije zanimalo. Nije ni mene. Brut Genšer (Genscher) i Cezar Smit! To Sekspir nije zaslužio! Predložio sam Tita, jer sam njime već i tako bio obuzet.' Šekspirov prvi ein je nepodnošljiv, jelisavetinska kgnfekcija, dosadan za prevod, Ukratko, bila je to prilika da se prepriča jedan Šekspirov čin i u njega unesu dijalog i komentar, To je, medutim, bio problem za režiju. Prvi deo je trebalo drugačije režirati. Sa pripovedačkim delom, uloga autora (odnosno obrađivača) ponovo se vratila u komad - njegov nestanak iz drama lako postaje mehanička rutina. Bilo je to nešto kao poligon za manevre na kome je mogao da se isproba čitav arsenal form! koje će zatim mod da posluže u bududm komadima. Kako pisati o Drugom svetskom ratu osim tim sredstvima? Bio sam svestan da ću ih upotrebiti u sledećem komadu. S druge strane. Tit Andronik je aktualni tekst o upadu Trećeg u Prvi svet, više Senekin vašar, manje tragedija. Posle zgusnutih, elitističkih produkeija prethodnih godina, on je predstavljao skretanje, silazak u kaljugu tako potreban teatru. Moto opisuje sumnjivu ulogu autora kao počinioca za pisaćim stolom, odnos žrtve i počinioca sa stanovišta iskustva u diktaturi: Covečanstvo / otvorenih vena kao knjiga / lista po krvi. Goti su čitali Ovidija. Dakle, primili su tuđu kulturu I sad uvežbavaju tudu azbuku na detetu rimskog patrieija. Literaturu shvataju doslovce, kao protivljenje teroru uazbučavanja, kao Ojlenšpigla iz narodne književnosti. Reč je o odnosu slova i krvi, azbuke I terora. Rat u Avganistanu vodio se protiv uazbučavanja, kao i pro-