Битеф

ma Tit vidi i sebe. U Tamori vidi ženu koja je, kao i on, izgubila previse dece. U Hironu i Demetriju vidi šta logika nasilja čini od ljudi. A u Laviniji - rezultat.te logike. U svom bratu Marku vidi zakazivanje retorike. U Aronu - koliko je teško mržnju ne preneti na buduću generaciju. Crnac, inkarnacija zla, takode je deo Tita. 1 Aron je njegov genetski materijal. Na kraju njegovog sna pojavljuju se priiike koje su budne, njegove misli ne mogu da ih dohvate: pokretne, vitalne, brze. Goti. Sa njegovim sinom Lucijem, vojskovođom i generalom Gota, one su se sve vretne pripremale za Novi svet. Kakav be biti taj Novi svet? Koen Tachelet JOHAN SIMONS Nakon početnog plesačkog obrazovanja na Roterdamskoj plesnoj akademiji i glumačkog na Toneelacademie u Mastrihtu, Johan Simons (1946) poćeo je 1976. da radi kao glumac/režiser sa Haagsche Comedie. Tu je postavio svoju prvu predstavu. Godine 1979. osnovao je sopstvenu trupu, Het Wespetheater, i 1982. Het Regiotheater. Spajanje sa još jednom pozorišnom trupom u severnoj Holandiji 1985. uticalo je na nastanak Theatergroep Hollandia. Od tog trenutka potpuno se posvetio režiranju. Lokacije Pod vođstvom Johana Simonsa (a od 1987. i Pola Koeka) Hollandia se razvila u jedno od većih pozorišta u zemlji, Upravo je njihov izbor da izvode komade na lokaciji što je više mogućno, dovodeći time stvarnost neposredno u teatar, znatno doprineo snazi ove trupe. Auto-otpad za Grčke tragedije, nekoliko staklenika, veći broj crkava, napuštene fabrike, sve te lokacije su doprinele da se eliminise izolacija u kojoj su se našla mnoga pozorišta, i koja je delimično doprinela i arhitekturi sopstvene zgrade. Stil izvođenja Johan Simons i njegova redovna postava glumaca - Jeroen Willems, Elsie de Brauw, Bert Luppes i Betty Schuurman -razvili su stil izvodenja karakterističan za Hollandiu: sad i ovde, počevši od odredene situacije uz - pored jezika, uvek autonomni fizički pokret ljudi na sceni i uz nju, zahvaljujući doprinosu kompozitora/perkusioniste Pola Koeka elokvenciju koja prikazuje zrelo muzičko shvatanje. Ovaj stil izvodenja se uočava naročito u postavljanju starogrčkih tragedija, koje su tokom godina veoma redovno producirali, Kombinacija Koekovog muzičkog doprinosa i tehničko vodstvo koje je razvio Simons uvek je dovodila do izuzetnih produkcija [Prometej, Persijanci, Menade).

Repertoar Nakon što se koncentrisao na starogrčke tragedije i na takozvane ruralne komade ranih devedesetih, Simonsova interesovanja postepeno su se promenila. Predstavu čoveka koji se dobrovoljno izoluje od društva, navodno sposobnog da se sam stara o sebi, zamenio je za portret čoveka čijaje glavna odlika povezivanje, kako jednog s drugim take i sa svetom. Čovek je društveno biće, sposobno da se bori protiv sopstvene ugnjetenosti, ali je takođe sposoban i da upotrebi uticaj kako bi prilagodio ili promenio tok stvari. Iz te Perspektive posmatrano, njegove produkcije sve više predstavljaju društveno a ponekad i otvoreno političke teme i pitanja (Glasovi Pad bogova, Zivl kreč, GENE).

Međunarodna karijera Osim snažne forme koju je jezik kombinovao sa posebnim načinom glume, ovo pomeranje interesovanja je uticaio na to da Simonsov rad zapaze i u inostranstvu. Već pomenute produkcije godinama su putovale i dobijale velike hvale u svojim verzijama na nemačkom i engleskom jeziku po Evropi I anglofonim zemljama izvan starog kontinenta. Trupa je dobila nekoliko nagrada. Dragulj na kruni bila je evropska nagrada za pozorišne inovacije, koju su Johan Simons i Pol Koek primili u Taormini 2000. Od tada, Simonsove produkcije nisu ograničene samo na to da budu izvođene u drugim zemljama već su i samog Simonsa često pozivale trupe sa nemačkog govornog područja da bude gostujući reditelj; primer toga je njegova režjja Hanibala za Schauspielhaus iz Štutgarta, Godine 2003. režirao je za celu postavu ZT Hollandie, što je novo ime trupe posle spajanja sa Het Zuidelijk Toneel, muzičkopozorišni performans/predstavu Sentiment i u Rurskoj oblasti kao deo festivals Rurtrienale Gerarda Mortiera, za čim je usledilo gostovanje u Minhenu sa produkcijom Anatomija Tit Hajnera Milera. Već vam možemo otkriti da će 2006. J, Simons režirati Verdijevu operu Simon Bokanegra u Bastiljskoj operi u Parizu. THE UNAVOIDABLE DECLINE OF AN IDEOLOGY TURNED DECADENT The Roman general Titus defeated the Visigoths and took their queen Tamora as a prisoner to Rome. Not only does she bear a grudge against Titus for subjecting her people, but also for killing her son during the decisive battle.