Битеф

volefi. Nikad ti neću lagati. Nikada te neću izdati. Nikada te neću ostaviti. Života mi." Kad se zlokobni Tinker vrati i upita: Ti ili on, Rod? Sta će biti?". Rod odgovara: "Ja. Ne Karl. Ja. Učini to meni". Rod je spreman na ono na šta je za njega Karl bio spreman od početka: da umre za voljenu osobu, da se žrtvuje. Umire presečenog grla. Pored gimnastičkog konja pojavljuje se žena - hor, nagih grudi i u ružičastoj perici. Spaja se sa konjem kao kentaur sa svojim konjskim torzom. Sledeća pesma je pesma mržnje: "Jebi se što si me odbacio, upropastio mi život...". Grejs i Greem takođe imaju svoju ekstatičnu ljubavnu scenu; prekrasan pies u kojem Grejs ponavlja svaki bratovljev pokret (igraju na muziku iz filma Raspotožen za ljubav) među poludelim cvećem koje iznenada izrasta po belim zidpvima. Tu je i ljubavna scena za Tinkera i ženu iz voajerske predstave. Zenu, do tog časa Tinkerovu žrtvu, preplavljuje želja za žrtrvom, pa otkriva grudi. Tinker je pored nje i sve vreme pokušava da masturbira, Žena kaže: "Volim te. Mislim na tebe kad... i sanjam da si to ti kad..." A onda će Tinker: "Najbolje j... sise koje sam ikad video". Onda žena prelazi na prostački jezik kao lik iz porno filma i najzad se potpuno prepušta Tinkeru, prisvajajući Grejsino ime. HLADNO I OŠTRO Bojim se teksta Sare Kejn i predstave Kšištofa Varlikovskog. To su savršena i nezamisliva dela. Zastrašujuća kao pogied u mračan ponor. Šta ostaje? Povratak na početak predstave, na ljubavni monolog koji govori svedeni hor (ili možda sudbina?). ili vera u poruku finala komada, koji pripada Grejs i Karlu; očišćenje postignuto na najbrutalniji i najdrastičniji način. Ali možemo li danas biti očišćeni na drugi način? Oklop licemerja i samozadovoljstva s nas ne mogu skinuti metodi koji nisu pozorište koje napada kroz kožu. Varlikovski je uspeo da nas zapanji poezijom. Da nas fizički zapanji poezijom. Svi glumci su sjajni. Varlikovski uspeva da iz njih izvuče posvećeno izvođenje. Kroz različita stanja svesti vodi ih intenzitetom koji im omogućava da uvuku publiku. Precizno i bez buke. Hladno i oštro. Kao kad žilet prolazi kroz od Ova majstorska predstava će ponovo promeniti poljsko pozorište jer otvara teritorije čije smo postojanje podozrevali, ali u koje smo se bojali da ukoračimo. Kad je neko bio dovoljno hrabar, onda nije imao ili imala talenta da to uradi. Ovo nije ni skandal ni bogohulništvo jer oni proizilaze iz želje da se ostavi utisak, dok tekst Očišćenl proizlazi iz oča-

janja i beznadne žudnje za suncem. Ovo je putovanje na kraj nodi. Na kraju nodi dolazi zora, nada u ljubav. Piotr Gruszczynski, "Tygodnik powszechny, no. 1/02" KŠIŠTOF VARLIKOVSKI Roden 1962. godine. Diplomirao na Fakultetu režije Nacionalne pozorišne akademije u Krakovu, gde je učio u klasi Kristijana Lupe (Krystian Lupa). Pominje Lupu kao jednog od njegova tri majstora, zajedno sa Piterom Brukom (Peter Brook) i Đorđom Strelerom (Giorgio Strehler), kome je bio asistent. Varlikovski se upoznao sa Brukom za vreme radionice u Krakovu. Tada je i dobio rediteljsku diplomu. Takode je asistirao Bruku tokom postavke opere Pelejeve impresije, zasnovane na Peleju i Melisadi Kloda Debisija (Claude Debussy) (Buffes du Nord, Pariz). Poljski režiser se vratio operi sa medunarodnom premijerom Muzičkog programa Roksane Panufnik (Roxanna Panufnik) i Neznalice i ludaka Pavela Mikjetina, kompozitora sa kojim uvek saraduje. Njegov stil postaje poznat nakon produkcije Roberta Cuka BernardaMari Koltesa (Bernhard-Marie Koltes), Teatr Nowy, Poznanj 1995. Ta postavka takode mu je donela reputaciju agitatora - provokatora. Übrzo zatim, sa Mletačkim trgovcem zapodeo je niz postavki Šekspirovih drama. Pored ostalih, u Poljskoj i u inostranstvu je postavio Ukroćenu goropad, Hamleta, Zimsku prlču i Burn. Na poziv Strelera, postavio je Perikla u Piccolo Teatro di Milano. Treda fascinacija Varlikovskog, pored pozorišta Koltesa i Šekspira, jeste antidki teatar. Njegova Elektra u balkanskom dekoru, ili njegove Menade stavile su na probu personifikacije mita savremenog sveta, što odlikuje sve njegove postavke: reditelj tumadi antidki tekst sa stanovišta savremenog sveta, i na taj nadin primorava gledaoca da razmisli o mehanizmima stvarnosti koji ga okružuju. kao što je rekao u intervjuu Pjotru Gruščinskom (Tygodnik Powszechny 15-11-98): "Pozorište ne znadi obudi belu košulju, poneti lepu torbicu i provesti prijatno vede, da bismo videli ono što mi odekujemo da se vidi. (...) Poenta nije šokirati, koristiti se preteranim efektima, ved podstadi ljude da misle".