Битеф

Radost Joy .

Koreograf: Yossi Yungman

JOSIJUNGMAN JESTE PESNIK PLESA, Radost je njegovo novo delo. Kao u svim svojim radovima, on ne odvaja ili ne identifikuje "predmef kao vodeći motiv u poslu. Vise takvih "predmeta" u nizu, medutim, nežno osedanje i doživljaj. U Radosti, to je nešto kao "štipanje" srca. Ne baš od radosti i živahnosti, veselja ili svetkovina, ali aktiviranje srca kao snage za izazivanje osećanja, modi de da oseti svaku vrstu osedanja, kako bi se stiglo do zrelosti, savršenosti i smirenja, bez imalo kompromisa. Jungman govori o energiji i o obliku koji se energiji daje. Oblik koji se pretvara u pokretni impuls koraka i kompozicije za svemirsko prostranstvo. Da bi ostvario ovo delo, Jungman je angažovao tri igradice. On je želeo da radi sa zrelim i iskusnim igradicama, koje umeju da dožive uživanje i zadovoljstvo, koje imaju "Radosf. Tri igradice na pozornici i jedan dovek iza njih, stvaraju plesnu predstavu u kojoj Jungman dodiruje predmet ženstvenosti, a da ne govori o ženi, Njegova koreografija, na trenutke, podseda na Lorkino pisanje o ličnosti žene. I - kako sam Jungman kaže: "Nisam želeo da se bavim odnosima između muškarca i žene i da se opteredujem pitanjem šta je muškarac i šta je žena, Kad se oni zajedno nalaze na pozornici to se ne može sprediti, Kad postoje tri žene na pozornici, takva pitanja se ne postavljaju. To je svet Tako on izgleda. Tri žene i neko iza, ne oseda se ovde nedostatak muškarca". Muškarac koji je iza, on je "glas". Jungman i Araz Netef (muzidar) tražili su tokom rada pevadicu. Ljudski glas. Traženje takvog glasovnog motiva "spojilo" ih je sa Ravidom. On je obdaren istim ljudskim glasom koji se tokom cele ove predstave nalazi iza, Glasom muškarac - žena. Ovo je prvi put da Jungman radi s muzidarem koji je komponovao muziku na njegovu koreografiju. U svom umetnidkom studiju koji vodi i u kome daje dasove plesa, Jungman je više puta pokušavao da radi na muziku Netefa. On je uodio muzidku snagu tog kompozitora, snagu koja aktivira pokret i uzbudenje i na osnovu toga izabrao ga je za saradnika u postavljanju Radosti. Muzika koja je napisana specijalno za Radost crpi inspiraciju iz klasidne simfonijske muzike, sa elektronskim elementima, diji je razvoj tekao u pravcu tehno i soul muzike. U svom radu, Jungman se koristi tekstovima persijskog pesnika Rumija i pridaje znadaj redima tadno prema njihovom tonu ili energiji koju one stvaraju. On ne stavlja naglasak na sadrzaj nego se koristi redima kao još jednim instrumentom za izraz osedanja. Tri žene i jedan muškarac, tri oblika i jedan glas, stvaraju igru u kojoj ima mnogo tuge i isto toliko optimizma. Igra, sama po sebi, jednostavna, snažna, skromna i osedajna.