Битеф

je, na primer, obukla mini suknju ¡li klinac nije pojeo sve iz tanjira, ti Ijudi mi se ne sviđaju. Ali, ako nekoga mlatite iz asta mira, jebi ga, to se meni baš dopada. Žene, decu, crnce i Argentince, pse, zečeve, taksiste, njih treba tuéi, i - gotovo. Bum-bum, tras-tras. Kao što radi petao Sofronije. Prirodna selekcija: nekome je sudeno da bije, a nekome da dobija batine, jebi ga. To je zakon života. To je sudbina. Policija se rada da bije, pijanci i prosjaci se radaju da dobijaju batine. Neobrazovani tipovi koji imaju vise od 90 kila rađaju se da biju, a njihove žene se rađaju da budu bijene. Skinhedsi između 15 i2O godina se rađaju da biju, jebi ga. Afrikanci se radaju da dobijaju batine, Jebi ga, to ti je sudbina. Zašto smo imali Ausvic? Ni zbog čega? Zašto smo imali Foklandska ostrva? Ni zbog čega? A Avganistan? Ni zbog éega? Imali smo Foklandska ostrva, imali smo Avganistan, imali smo Aušvic kako bismo jednom za svagda naucili da neko mora da okrene drugi obraz, jer ako niko ne okrene drugi obraz, ne možemo ići napred! ll' se radas da deliš samare, kao Margaret Thatcher - ona mi je prva pala na pamet - ili, pak, da ih primas, jebi ga. Obično ove koji primaju udarce omalovažavaju, kažu da su debili. Nisu, gospodo. Bez njih ne bi bila napisana istorija Ijudskog roda. Mnogo su, brate, fini ti što su rodeni da dobijaju batine! Nek'nauče. Nek'nauče na primeru psa i petla Sofronija, jebi ga! Nek vidaju rane... i nek zaborave! Dok lik iz crtaća zaboravlja i priprema se za sledeću epizodu kao da se ništa nije desilo, žrtva torture svako jutro izlazi iz svoje ćeiije sve vise fizički i mentalno oštećena. Tip od 35 godina ili trudnica ne mogu da izdrže deset seansi mučenja strujom, a da im to ne ostavi traga na telo i mozak do kraja života. I, pazi na izraz:„do kraja života". Jer, ima života koje ne vredi živeti posle svega onoga što je ta osoba preživela, svih tih poniženja. Ostave te sa vratima otvorenim za samoubistvo, sa načetim telom, u übedenju da vise nisi Ijudsko biće, ostave te gore nego psa, napuštenog i na samoj ivici ponora. Ako se žrtva torture spase, ako preživi, ono što je čeka jeste

život pun panike. Žrtva torture koja je puštena na slobodu u takvoj je panici da je u stanju da se opeče i na šolju vrelog čaja. Sigurno postoje video-snimd mučenja koje je sprovodio Jorge Rafael Videla u Argentin! od 1976. do 1984, Naravno da ih ima, samo što su dobro čuvani, Pa, neka ih puste svako po podnezajednoza crtanim filmovima, pre i posle Porodice Kremenko, Za tvoju decu će biti mnogo korisnije i mnogo jasnije i realističnije da gledaju video-snimke mučenja nego glupe, usrane crtane filmove. Amerikanci su crtkali svoje crtaće i finansirali torturu u Čileu, Argentin! i u Africi. Crtali su fiktivna vaskrsnuća u crtanim filmovima umesto sećanja na tvoje mrtve iz Santjaga i Buenos Ajresa. S jedne strane su izvozili stvaran bol, a s druge strane tehnologiju za zaborav u vidu crtanih filmova. Svako jutro su milioni dece ispred televizora to učili od petla Sofronija: učili su da trpe i da ćute. Ali, kako su godine prolazile, njima nije pošlo za rukom da to ¡ko zaboravi. Južnoamerička oligarhija je slala novae za proizvodnju crtanih filmova kako bi zauzvrat sačuvala svoj engleski porcelan, svoje krave, svoju kreolsku poslugu, konje, pivare i građevinski materijal. U Buenos Ajresu jedna porodica iz tog klana proizvodila je građevinski materijal i pivo, to jest, proizvodili su kamene blokove da ih nose zidari i pivo kako bi sve zaboravili i übili se. To je ono štoja nazivam imati kontrolu danju i noću. Želiš li danonoćnu kontrolu? Za to je dovoljno da imaš novae I korumpiran obrazovni sistem.