Битеф

Bitef teatar 23. septembar, 18 h _ Trajanje: 1 h 30 min

Dramaturgija / Dramaturgy: Igor Dobričić Izvođenje / Performers; Zoe Gudović (art aktivistkinja/ art activist), Bojan Đorđev (pozorišni reditelj / theatre director), Milos Lolić (pozorišni reditelj / theatre director), Milan Marković (dramaturg / dramaturgist), Maja Pelević (dramska spisateljica / playwright) N1 DRAMA, N1 MJUZIKL, N1 PLESNA PREDSTAVA. Odluka Dalije Adn da u pripremi nove predstavi udje u procès rada bez unapred zacrtanog tematskog opredeljenja i konsekvetno,bazira sadržajiformu mogućeg scenskogdogađaja iskljudvo na karakterima i ličnim fantazijama svojih izvodjača, već po sebi sačinjava odmakod uobičajenog pozorišnog postupka. Konvencionalni produkcioni parametri medjutim, bivaju dodatno dovedeni u pitanje dnjenicom da su ti izvodjači njene kolege ali da nijedan/na od njih nije glumac/ica ili plesač/ica. Umesto profesionalne trupe izvodjača, pred publikom Bitef teatra ce se pojaviti pet ključnih aktera nezavisne umetničke scene u Beogradu, ovoga puta u ulogama koje izneveravaju i prevazilaze bilo čija očekivanja. U realnom vremenu/prostoru pozorišta susrešće se uzajamne fantazije publike i petoro ljudi na sceni. Mesto tog neizvesnog susreta jedini je scenski predeo unutar кода se odvija moguća radnja. Neko je iskorado u javni prostor specijalno pripremljen za izlaganje tuđem oku. Neko drugi posmatra, u tišini. Trebalo bi da su to dvoje zajedno, da je moment u vremenu koje dele, jedan i nedeljiv. Umesto toga nesporazum se desio i pre nego što se bilo šta zaista dogodilo. Za izloženog, око koje да gleda vec ne pripada onome ko gleda. Za posmatrača telo onoga koji se izlaže nije više u njegovom posedu. Mnogo nas jefunkcioniše kao scenski dogadjaj koji formom svog iskaza istražuje ekstremne modele uzajamnosti, konfrontadje, izolacije i (re)prezentacije. Takvo formalno opredeljenje ne znad da je sam dogadjaj tematski određen kao predstava koja govori о egzibicionizmu, narcizmu, spektaklu, samod, ljubavi, porodici, itd, Umesto toga, scensko dešavanje uzima konkretnu situadju - procès pozorišne produkcije i prezentacije kao svoju početnu formalnu i sadržinsku datost, minimalni uslov zauvekobećane a nikada realizovane utopije zajedništva. Igor Dobričić

167