Битеф

SHOWCASE

ELFRIEDE JELINEK

IVANA SAJKO

Predstava se zasniva na"kratkom spoju"dva arhetipska teksta о ženi u današnjem društvu. Prvi je drama "Smrt i Devojka IV - Džeki"austrijske nobelovke, feministkinje i komunistkinje Elfride Jelinek (Elfriede), a drugi"Arhetip Medeja - monolog za ženu koja ponekad govori" Ivane Sajkojedne od najradikalnijih i samosvojnijih hrvatskih dramskih spisateljica. Oba teksta su feministička, ali na različite načine - idu od krajnje internalizacije poželjnogženskog ponašanja do odbijanja bilo koje ponuđeneženske uloge. Njihov kratak spoj oličen je i u podnaslovu predstave "male tajne velikih figura mizoginije" Predstava zapravo kreira priču о ultimativnoj mizoginiji, koja postoji, na različite načine maskirana i u današnjem društvu. Та priča je mračna, sumorna, sa elementima horora i bez optimističnog preokreta. Ona pre brutalno evidentira stanje stvari i dovodi ga do ekstrema, nego što predlaže rešenje. Kao neka vrsta društvene simptomatologije, koja odgovornost za rešenje prosleđuje gledaocima. The production is based on the "short-fuse" of two archetypal texts about the woman in the modern society. The first is the drama Death and Girl IV - Jackie by the Austrian Nobel Prize winner, feminist and communist Elfriede Jelnek , and the second Archetype Medea - a Monologue for a Woman Who Sometimes Speaks by ivana Sajko, one of the most radical and authentic Croatian dramatists. Both are feminist texts but in different ways: they move from the extreme intériorisation of the desirable female behaviour to the refusal of any role offered to women. Their short fuse is reflected in the production's subtitle - Little secrets of the great figures of misogyny. The production offers a story about the ultimate misogyny, which exists under different guises in the today's society. It is a dark, gloomy story with elements of horror and without the optimistic denouement. It brutally takes stock of the state of affairs and takes it to the extreme rather than offer a solution. It is a kind of social symptomatology, which transfers the responsibility forthe solution to the spectators. SELEKTORSKA BELEŠKA Predstava Džeki Kenedi/Medeja ,zasnovana na dva provokativna teksta: jednom poznate austrijske književnice - nobelovke i drugom, jedne od najradikalnijih hrvatskih dramskih stvarateljki. Oba se fokusiraju na arhitipsko poimanje žene i mreže koju oko žene plete univerzalno zastupljena mizigonija. Taj ugao posmatranja je, međutim, previše uzak za oba teksta. Oni bacaju specifičnu svetlost na opšteljudsku dramu - iz ugla posebnog, ženskog iskustva. To iskustvo daje sumornu egzistencijalnu sliku, koja uvodi na scenu neprekidno otimanje iz nametnutih, ovde: ženskih identiteta. Ekstremnost ovog opiranja, često uzaludnog, izjednačava razne oblike smrti ličnosti. Džeki Kenedi u ovoj predstavi govori kao neko кода više пета, neko ко prolazi kroz traumu spolja upisanih oblika postojanja. Pa ipak, ona se vraća identitetima koji se očekuju, identifjkaciji sa odećom i pokretima, jer i oni su njena odeća. Tako jetema identiteta, koja nije retka u savremenim komadima, otkriva u poziciji žene, dramatično smeštene u opšti društveni i psihološki kontekst. Ali ne izraženo verbalno, nego i samim telom koje je übedljiv jezik saopštavanja. Predstava je zasnovana na istraživanju grupe autora, pa se tako u noj istražuje i model kolektivnog autorstva.

172