Борба

„svako od

·ri da se ovaj kraj

e ie dana, u beogradskom Studentskom kulturnom ceniru, razgovara Be o lome Bla sve čini privainu produkciju knjige i koliko ona dopire do javnosti. No, za neke korisne stvati

sluh omih »velikih« izdavačkih kuća

Nezavisni izđavači, trajne i privremene iradne zajednice, na tržište izbace samo dva

odsto od ukupno objavljenih

šnjč. Sve ostale knjige predstavljaju produkciju »velikih« izdavačicih kuća. :

U. Srbiji su, na primer, alternativni izdavači, ili, kako ih još zovu, prema podacima Republičkog komiteta za kulturu, u 1986. godini objavili 96 naslova, što znači da je svaki privatnik· objavio po jedan naslov. To je. zapravo, prosek koji njih ostvari godišnje. Broj izda-

vača, međutim, se iz godine u

Tako je 1984, u Srbiji bilo 87 privatnih iz-\ davaća, 1965. pojavilo se još 20, dok je 1986,

naslova godiZato, koliko je

samoizdavači,

godinu menja.

»registrovano« 11 nezavisnih izdavača manje

nego prethodne godine. Njihov broj varira, kako saznajemo u Republičkom komitetu za

kulturu, jer se u toku jedne godine u izdavače ubraja samo onaj koji je te godine »iz-

bacio« bar jedan naslov.

O tom ubrajanju sami izdavači misle ne-

što drugačije. Oni smatraju da je izdavač svako ko objavi knjigu, bez obzira na to da li je objavio jedan ili sto naslova u životu. Zanimljiva je i činjenica da se u zapadnim zemljama izdavačem ne smatra onaj ko objavi jedan do dva naslova. Ovo ·zvanje se stiče tek kad se za sobom ima znatno više

od toga. Nestašica papira,

su neke od teškoća što tište

alternativce. Zato se na skupu nezavisnih

izdavača Jugoslavije, koji u

Stuđeniskom Kulturnom centru traje do 25. aprila, razmatra mogućnost formiranja zadruge ili radne zajednice za obavljanje stru

| paprene cene matferijala, ogromni troškovi štampanja, distribucija, skladištenje, pravne »zavrzlame«*, samo

ževnom večori

nijih izdavača

naše, domaće Predstojeći

beogradskom

čnih poslova samostalnih izdavača. Neki iz

davači, kao na primer, Miodrag Dramičanin

i Borivoj Gerzić, zalažu se za

bi ovakva jedna institucija bila od velike

pomoći u rešavanju njihovih druse, pak, ovaj predlog je

Slobođan Mašić, smatra da bi zajednica ili

zadruga uništila osobenost i

privatnih izdavača, a ta samosvojnost je, za-

pravo, njihov specifikum.

Alternativci su se iz različitih pobuda opredelili za samostalnu izdavačku delatnost — iz želje da rade nešto kreativno, ili, pak, da osnuju svoj književni fond. onih koje je život naterao na to. Pošto niko nije hteo đa im objavi delo, oni su morali to da učine sami. I, zapravo, u našoj izdavač može biti samo au-–

zemlji privatni for dela i prevodilac knjige.

kao autori likovne opreme pojavljuju u funk

ciji suizdavača.

— Praktični instrumentarij sprovođenja propisa međutim, koji se odnose na privatno 1%lavašlvo jesil različit DO republikama i pokrajinama. "Tako, donedavno u Hrvatskoj čovek nije mogao da objavi knjigu pošto je kupio licencno pravo i, na osnovu toga, preveo delo. A u Srbiji je, na primer, to uvek bilo moguće. Zbog različitih propisa događa se da je objavljivanje jedne knjige zabranić mo u Srbiji, a ta ista se zatim bez problema

ovu ideju, jer

problema. Za nih izdanja što

neprihvašljiv.

samostalnost

No, ima i

Svi ostali se

»Prosvetinom«

loži niti jedan slova.

pojavi u Sloveniji, kaže Predrag Pecija. — U privatnom izdavaštvu najmanje ima

PU „UCI SANDŽAKOM • i Agresivno erveno svetlo 6 Pitoreskni gradić Tutin, sve dok nisu bili privedeni kraju radovi na

novom Domu kultuze,

životario ie bez ikakve kulture! Sada, međutim,

kod toga nastaju nove poteškoće

iin, aprila) — U name-

i e : Sandžaka izvede iz kulture letargije i pospanosti, predstavnici Kulturno-prosvetne zajednice Srbije i TV Beograd pokrenuli su izgradnju Doma kulture — već podaleke 1968. Zanisnao ova, Ssvojevremćcno je prihvaćena bez rezervi, pa su na žiro-račun pristizala i prva sredstva u korist

poveren GRO »Kablar« iz

Kraljeva.

U izgradnju, krenulo se 21. oktobra 1977. Skupljenim sredstvima, bila je ugoVvVOrena prva faza građevinskih radova do — ukrovljenja.

Prihvaćen je ı samodoprinos: dva odsto od prosečnog ličnovz dohcika zaposlenih, i pet odsto na prihod od domaćinstava, čime je bilo

aaa ace GsNuIIuIIOeuiunGiBIGGiu piar mia malina zum OinaiiuEsım=)

MADRI

Pogorelić kod kraliiee

(Madrid, 21. aprila, jugoslovenskog pijaniste alru real«e prisustvo jei je naš t b-molu (Cajkovskog. Publika janistu koji je čak

gorelićevog muziciranja. koliko dana u Madridu. napisano tokom sada može se reći upravo španska štampa: čak i dva španska majstora masa Marka (20. vek), dirigeniskom palicom 5pa posa za ovdašnju javmoš lan i sa orkestrom, ili sol nog Šopena.

Doma. Zna se da je i Ivo Andrić uložio u taj projekt deo njenu dodeljene Nobelove nagrade. Tada su priloge dali mnogi znani 1 neznani a prikupljeno je bilo BOtovo 270 hiljada dinara. Projekt je, godine 1974, uradio Slavko Dimitrijević (RO

za projektovanje »Srbija« u

Tanjug) Ive Pogorelića u madđridskom »'Te

vala je i španska kraljica

njeg njegovog 805 no Što je ı : kad ocenjuje njegovo sviranje dela 'Karlosa ı

nski nacionalni orkestar pod

z Spa n REGE internacionalca Nopeza Ko

orelić je DO | | pete kađ tumači njemu omilje-

— #ioncertu proslavljenog

Sofija, kođenje Koncerta broji 1 u

umoctnik posvetio izvo RK

je frenetično pozdravila pi-

sedam puta izlazio na podijum da ža-

hvali prepunom glodaliTu eta

iučerašnjoj štampi JOS . HOT daba četvrtog zaredom u poslednjih ne Ali, na osnovu svega što je već

su pojavile kritike Po-

tovanja u Madridu, tim povodom objavila

Ordonjeza (18. vek) i To

djednako genija.

agbeđeno deset miliona OH dinara. Republički SIZ kulture dođeljuje tada 11.350.000 dinara, a suinvestitor i (Dom zdravlja »Regsnik« i Tnvesi-banka«e — tri

miliona. Prva faza radova slajala je, dakle, 24 miliona inara. ri irlj radovi — u nekoliko

mahova — prekidani su zbog

pomanjkanja para. Izvršno

»alternativaca«e ponekad

JE SEN NNLET

POČELI STRAŽILOVSIXI SUSRJMTI

Nova Kkullurna | margina!nosi?

(Novi Sad, 21. aprila) — Današnjom knji ,

treći put obnovljeni Društva književnika Vojvodine. Biće pred- | stavljene dve nove knjige Književne zajednice Novog Sada, jednog od najinieresant-

»Biljeg« Branka Mofmana u prepevu Gojka Janjuševića, i »Sve je pjesma« Andreja Brvara vw prepevu Josipa Ostija.

jedno sa tridesetak pisaca iz cele ponovo odabrali zanimljivu femu: kuliuna marginalnost«, ili ako hoćemo istu femu pa još sa — upitnikom.

(HIS n AIrB SV PONTE yr=i IO IF OrPSNCIHTiriiNOr nepr e am Pi rary TE gaSgGNIE posluje sa privatnicima. Ipak, ima nezavis-

zima društvenih knjižara. Reč je, uglavnom, o već potvrđenim delima. Osim toga, samoizdavači, u pravilu, štampaju komercijalna dela. No, među ftim knjigama ima mnogo onih koje poseduju umetničku, kulturnu vred nost. AJi, ima i onih koji su se specijalizovali za knjige iskliučivo profitnog karaktera, pa „tako objavljuju kuvare, priručnike za negu lica, tela . ,

Zanimljivo je razmišljanje Dramičanina, koji nije samo nezavisni izdavač, već i privatni knjižar, o udruživanju snaga alterna– tivnih i »velikih« izdavača.

— Alko nezavisni izdavač, nanjuši neku interesantnu Wnjigu koja na primer, nije u

bi želela da je »ima« u svojim koricama, moglo bi da dođe do zajedničkog izdanja privatnika i »Prosvete«. U tom slučaju, jedina .,obaveza »Prosvete« jest da preuzme distribuciju i plasman dela. Od izdavačke radne organizacije se čak ne očekuje da u-

No, izdavačke firme, zasad, nemaju sluha za ovakvo poslovanje.

ZBOG Č

OI SVO a TAU

EGA, OVOM

či

izostane neće izaći u svet

tendencija za objavljivanje politički. osetljivih 1 nepodobnih Rkmjiga. Jer, samostalni iz davač ulaže u štampanje dela svoj novac, pa mu se ne isplati da knjiga bude zabranjena.!

Pre ravno osam godina,

čeo je realizaciju izuzetno meni poznato, »problematič-! značajnog projekta Koji --

ne« knjige u nas objavljuie samo Šešelj, i na našu veliku štetu — ostapovremeno Mašić. S tim što literatura u Ma | je još nezavršenim!?, šićevom izdanju uvek ima i umetničku vred nost, tvrdi Miodrag Dramičanin.

Privatna izdanja retko mogu da se kupe | ničkog dokumentarnog (više u društvenim knjižarama, jer društveni sek ior — prema svemu sudeći — izbegava da | naiznopopularnog

Reč je o snimanju zajed-

od jednočasovnog trajamja) filma o svih devet najpoznatijih prirodnijh. rariteta i kullurno-istorijskih spomenika Jugoslaviie koje je Unesko uvrstio u Listu svelskc prirodne i kulturne baštine.

DP SR Ae O O a ii OP JO STIM

To su, da podsetimo: Nacionalni park Plitvička jiezera, Split (Dioklecijanova palača) sa Peristilom, i Dubrovnik — ma teritoriji SR Hrvatske: Stavi Ras (sa manastirom Sopoćani) i Siudenica — u SR Srbiji. Durmi!tor i Kotor — u SR Crnoj i Gori, Ohrid sa Strugom Ohridskim jezerom — u SR Makedoniji, i Kocijanska jama — u SR Sloveniji — što, zasigurno, neće biti i onaj

u Novom Sadu počinju po Siražilovski Sddreti |

u nas u poslednje vreme:

dva dana književnički |

za OR : razgovor, domaćini su za promišljanja za- | definitivan broj.

zemlje - " 1:

»Nova Za ovaj projekt pod okri-

ljem 'Uneska, odmah su se i bezrezervno: izjasnili i oni Ž. S.

uspevaju da se nađu u izlo-

planu, a ova izdavačka kuća

jedini dinar u izdavanje na-

Aleksandra BRKIĆ

najsiromašniji: Durmitor, Kotor, Ohrid... dok se kod onih najbogatijih i mnajpoznatijih, u početku, naišlo na uporna nerazumevanja, mada se tada radilo o skromnim sredstvima.

već eje — posredstvom, Fonda za podtisicanje razvoja nerazvijenih područja Srbije — odobrilo 250 miliona, suinvestirori — 55, SIZ kulture — 30, Republički SIZ kulutre — 44, a Tekstilni kombinat »Raška« iz Novog Pazara (kao poklon) tri miliona dinara. Niti ovoga puta nisu izostali oni pojedinačni prilozi. U drugoj fazi tog posla utrošeno je 400 miliona dinara. Zbog poduže :zgradnje i rastuće inflacije — kad se već govori o novcu — fleško da se može steći ona prava slika o vrednosti te investicije.

I kraj prigovora da je tu po sredi bila već promašena investicija Dom je, ipak, završen. Žilelji Tutina su prošle godine u novembru, povodom Dana oslobođenja grada, presekli vrpcu na dverima nove i funkcionalne zgrade Doma kulture, dok su radovi, 5 prekidima, trajali ravno deset godina.

Sekrelar Opštinske zajcdnice kulture, Halil Pepić, ka že nam tim povodom i OVO: »Kad sve OVO završimo, U Domu će raditi savremena bioskopska sala sa 370 sedišta i modernom opremonl,

iblioteka će opremiti i sop- 1 Sen čitaonicu. Biće pro-| bila poverena našim najpostora za amatere, Omladin- | znalijim autorima mlad” i ski klub. ..« "i srednje generacije. Sve ,uz

yrormiran je ovde i Likov-| saglasnost i djzvesnu malerini klub, a startuje Amntet- jalnu pomoć Turističkog 58sko pozorište. Društvo »Mla- |S Jugoslavije _aN ne biz dost«, koje je i u“lošim uslo- , drugih zainteresovan ji ei vima ostizavalo dobre re-|tucija te u BS RIO Ua O taa zultate, tek sada će raditi) tih eksperata JAZU.

Kako valja. Sve to, okupiće i novu publiku. Radomir SAVIĆ

Ključni razlog što ovaj, za našu zemlju izuzeino. značajan projekt još nije realizovan, jest u našoj poslovičnoj neorganizovanosti, pa je donekle razumljivo to Šlo su se u Dubrovniku pohašali nadležni u to vreme mnhtiene kao — nekakva samostalna republika (što su oni to u svojoj povesti i bili). Odgovorni u Splitu hteli su da projekt snimi njihov »Marijan film«, na Plitvičkim jezerima su s pravom (kao i neki drugi) tražili da scenaristu filma o tome u svetu jedinstvenom nacionalnom parku iza beru oni sami, itd.

U međuvremenu, čitav ie taj posao »prenesen« iz Beograda u Zagreb, u nadi da ga okonča »Zagreb film«, ali

je i tamo zapelo, pa od ko| RON oglašavanja ice značajne i skupe investicije još neman ništa. Otvoreno je pitanje, doista, kad će i đa li će se film konačno moći pogledati. Valja još reći kako ie od početka ova realizacija

Prvobitno, želeo se jednočasovni film. Kako je, u me-

CODE

beogradski »Hmeks filmae DO-,

O nia

ČASU,

REALIZACITA FILMA O KULTURNOIT I PRIRODNOJ BAŠTINI TUGOSLAVIJE

smera neže _ dragule?

Uz sva nastojanja Uneska, dobru voliu nekih institucija pa i uz prihvatljivije izvore finansiranja, baština sa ovoga ila i preko velikih ekrana

đuvremenu, povećan broj lokaliteta što ih }e ova međunarodna organizacija uvrsfila u Listu svetske baštine (Hocijanska jama, manastir Studenica) stliglo se do dve mogućnosti: o svakom prirodnom kulturno-istoTijskom objektu snimaće se zaokružen 15. minutni film, ao svih devet ubaštinjenih lIokaliteta „zajednička sažeta jednočasovna naučnopopularna dokumentarna storija pod radnim naslovom »Svcliska baština Jugoslavije pod zaBtitom Unesica«.

S obzirom đa je cena te

innče kvalitetne kreacije — i to baš u svetskoj ravni ovako „opsežnog projekta enormno visoka, posebno

zbog neumiltnog uvoza kvalitetne kolor-filmske trake, uz participaciju svih navedenih devet dragulja ,ubaštinjenih prirodnim ili istorijskim nasleđem, računa se i na ona najneophodnija sredstva objedinjena u Turističkom saveza „Jugoslavije na ime učešća — jedan odsto od celokupnog deviznog prihoda zemlje od naše turističke privrede i namenjena zajed-

ZBRINJAVANJE PRIRODNIH LEPOTA POD OKRILJEM UNESKA: Nacionalni park Plitvička jezera

KONKURS ZA KNJIŽEVNA 1 PUBLICISTICKA OSTVARENJA »DRAGOJLO DUDIĆ«

Rok: o. mai

Republički odbor SUBNOR Srbije i ove godine raspisao je Konkurs »Dragojlo Đudić« za mneobjavljena ostvarenja iz književnosti i publicistike s tematikom NOR i socijalisličke revolucije naroda i narodnosti SR Srbije.

Rok za predaju radova na ovaj, 17. po ređu, konkurs, jest 5. maj, na adresu Republičkog odbora SUBNOR 5Srbije, Trg Bratstva i jedinstva 9, Beograd, sa nazmakom »Za fondaciju »Dragojlo Dudiće«.

E. Č.

OP ptr:P Nr nenonrT rEwDe eprr(0 ip rmaninGI ničkom informativno-propaBandnom pojavljivanju jugoturizma u svetu. a

Ostaje samo da se — pod okriljem »treće« producentske kuće iz Jugoslavije ı jednog najpodesnijeg inostranog partnera — koproducenata ponajpre zarad plasmana ovog filma u svetu i u saradnji sa Uneskom upotipuni finansijska konstrukcija i formjra kreativni tim da bi film o svetskoj prirodnoj i kulturnoj baštini kojom raspolaže naša zemlja što pre kročio i izvan granica SFRJ. :

Božo MAJSTOROVIĆ

IJE: MOGUĆA

BORBA, 22. april 1988.

strana 9.

i

Trenjaninska rayalednicn ~

.

Tri pozorišna

pogolka

& Uspeli poduhvati u »Toši Jovanoviću«: »Ženski rok,

;

folk bend«, »Noć

bogova« i »Banatikon«. — Uzlet »malog izdavača«. — Jubilarna, i10. »Ulaznica«. — Slikarstvo Milana Staševića

(Zrenjanin, aprila) — Poslednja vest iz zrenjaninskog Narodnog pozorišta »Toša dJovanović« glasi: Nepoznati lopov (ili lopovi) obio je pano ispred pozorišne zgrade i odneo ftri folografije sa predstave »Ženski rok, folk bend«! A, ova predstava. koju ie prema motivima Žana Anuja, adaptirao i režirao gost iz Sarajeva Suleiman ikupusović, postala je najgledanija u nekoliko poslednjih sezona u gradu i interesaninma za lopov(a)e koji jc možda, ljubitelj lascivnih fotografija!? Zrenjaninski. »Ženski rok, folk bend« dopao se i publici na Danima komedije u Svetozarevu (kritika ga je nagradila »Poveljom satiričnog duha«) a

biće izveden i na junskim »Danima salirec u Zagrebu. Istovremeno, sa uspehom

na Velikoj sceni, zrenjaninski teatar animirao je i dva druga svoja prostora. Na KMKamernoj sceni, izvedena je premijera drame »Noć bogova«, pagrebačkog pisca i dra maturga Mira Gavrana. Odnos vlasti i umetnosti, u likovima kralja, njegove lude i Molijera, predmet je tog

atraktivnog dramskog štiva koje je puno metafora po-

ruka. Predstava će se, sigurno, dopasti — koliko zbog

uspešnih postavki rediteljkc Lilijan Arsenov i još više zbos sjajne glume Sclimira Tošića, Miloja Ivanovića i Nezmila Bešlagića. Na najbolji način je iskorišćen i prostor Pozorišnog kluba Premijerno je tu izveden poe!sko-dramski igrokaz »Banatikon« ovdašnjeg #Đesnika Hadivoja Šajtinca.

Prekrasna lirska kazivanja iz specifičnog banatskog mi ljea publici su preneli Mihajlo Foro, MHužica Cvijetić, Mirjana Vukojević, Radovan Luković. Snežana Kovačev i Jovam Tarački. Zaista, tri puna pogotka Narodnog pozorišta „»Toša „Jovanović«, koje na delu potvrđuje kako se prevazilaze kriza i »provincijski« okvir u pOozOorišnom životu.

Ni, Gradska biblioteka »Žarko Zrenjanine | nema kompleks »malog izdavača«. Naprotiv, ovde ne znaju šta je kriza i besparica, drže se oprobanog recopta: štampati ono Šlo čitaoce interesuje, što oni mogu da plate. Na-

ravno, neki projekti »mirišu«e na komercijalizam, ali veliki iiraži »estradnih pe-

snika« obezbeđuju novac za štampanje vrednijih, ali mamje traženih maslova. Konkretno, ove godine »Pevanka« Ljubivoja Ršumovića doživeće sedmo izdanje, a knjiga

Dobrice Erića »Vukova starinarnica« štampaće se u tiražu od pet hiljada primeraka! Već je objavljena prva knjiga pesama »Progonjeni« Ivana Dankova, a Pero Zubac je sastavljač antolopije „najčitanijih ljubavnih pesama u svetskoj ljubavnoj poeziji... »Ko se s kim grli«, naslov je zbirke poezi je Ivana Cekovića, a čitaocima je ponuđena i žzbirka poezije Zorana Jovanova. U planu je štampanje novih knjiga Jasmina Latića, Ilije Kordića i haiku poezije Vladimira Bajca, uz dela nekoliko »zavičajnih« pisaca koji će ugledati svoje knjige kod ovdašnjeg izdavača.

Zrenjaninska izdavačka delatnost obeležila je i jedan vredan jubilej pojavu 110 broja časopisa »Ulaznica. Umetnička kolonija »Ečka«, po trađicij, uspešno »gura« još jednu likovnu sczonu. U Galeriji na "Trgu slobode u Zrenjaninu, upravo je otvorena izložba radova beogradskog slikara Milana Staševića, redovnog profesora novosadske Akademije umetnosti. Staševićeva izložba u Zrenjaninu predstavlja, u stvari, kratku rceftrospektivu jedanacstogodiŠšnjeg slikarevog opusa.

S. PAŠIĆ

Muzička hronika

Umaška i — uspeh

e Veče Hora i Simfonijskog orkesira RTV Beograd s delima Josipa Kalčića, V. A. Mocarta i R. Vagnera — dirigent Mladen Jagušt, solista Sandra Romanić, klavir (Sarajevo)

Posl»dnji koncert Hora i Orkestra Radio televizije Beograd sa dirigentom Mladđenom Jaguštiom, po tradi-~iji, sadržao je i premijerno izvođenje „novog domaće” dela zatim poznatog solistu ' kombinacijnm repertoarskih dela i savremene kompozicije. Po tome, trebalo bi da zadovolji i ukus šire publike i zahleve muzikologa kao i stručnjaka.

Na žalost, prisustvovali smo izvođenju oratorijuma starijeg srpskog kompozitora Josipa Kalčića na tekstove Andrićevop »ix benfia«, dela koje ne zavređuje pažnju. Pitamo se samo: zar OSGTrOman ansambl kakav je hor, ovkestar, solisti — Rayadmiln Smiljanić i Slobodan Sltanković i recitalor Ljiubn Tadić zaista wu ovom trenulim mije bilo moguće svrqsishodniie uposliti? Ako nije bilo vrednog dela u čiju premijeru je frebalo uložiti trud i napor ansnmbla. sasvim smo sigurni da fakvih dela u našoj nacionalnoj . prošlosti ima i

da ih je bilo daleko bolje ponovo prezenlilovati javnosti umesto neuspelog nOVOg OStvarenja. \

Upravo zbog tih okolnosti, našu pažnju je ovosa puta privukla mlada pijanstikinja iz Sarajeva — Sandra Romanić, koja već deset godina uspešno mradi svoju karijeru nastupajući po svim većim i značajnijim muzičkim manifestaeiiama mw zemlji (Dubrovačke „letnje igre, Ohridsko letio). a Deogradskoi puDblici se predstavila posle uspešne furneje u SAD. No, naša publika nije imala če-

sli oriliku da susreće sarajevsku pijanistkinju. Njen nastup u Mocartovom Kla-

virskom koncertu u C-duru KV 407, micn altraklivan izgled. čak i imidž »zsvezdoe« sa Kkonceritnim y iskustvom plene već na prvi pogled i pri prvom susretu. Što se nijanističkih kvaliteta fiče, Rnandra Romnnić je svoit 5O lističku đeonicu tumačila dolrazuiući svakom frenuika da sigurnost i samouverenost

nisu »glumački« elementi. Ona je najpre muzikalna, senzibilna i svoja, a potom i pijanista koji je u procesu sazrevanja i dostizanja Vvrhunskih aspekata tehničkog zanata, Dobra saradnja koiu je dirigent Jagušt ostvario između solisie i orkestra, sa napomenom da orkostar još uvek Možarta svira prejako i preglasno teško dospevaju“i do fiše dinamike. bila ie veoma važan faktor uspeha ovog dcla koncerta.

Na kraju izvedena Vagsne rova „uvertira. za opera »Panhoizer« pokazala ie konliko i grupa limenih duvačkih instrumeata mnonmo više može da prikaže nego što smo to slušali na prethodnim nastupima. Dirigemt Jagušt je majstor koji ne samo Mo woseđuie veliko znanie već i ume da podstakne orkostar da svira angažovani= je, bolje, intonativno čistije, plemenitije. (KNU, 14. IV)

Branka RADOVIĆ

Baletske premijere

Bitam i mil & »B-R-B-BDalet«e (»Medđeja« S. Barbara i »Dancing on...« L. Bernštajina)

u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu — koreograf Peter Hro> jer, dirigent Vjekoslav Šulej ii *

Nova baletska premijera u Hrvatskom narodnom Kkaza-

lištu u Zagrebu, pod zajedničkim nasiovom »BB-B-DBDalet« sadrži dva i-

gračka dela različitih sadrža ja, koje sjeđinjiuje koreograf, inače poznati igrač i rado Iviđen gost zagrebačke scene,

Peter Brojer, kao i američki kompozitori Samuel Barber (»Medejax«) Leonid Becer-

nštajn (»Dancing, on. ..«).

'Koristeći svoJa iskustva u radu sa poznatim savremoenim koreografima Beža-– rom, Van Menenom Robinsom i nekada Kramnkom Peter Brojer ie svoju postavku — u oba dela zagre-

bačke predstave — zasnovao.

na dobrom poznavanju neoklasične plesne leksike i modernog baletskog izraza, koje je stavio u službu svojevrsnog igračkog pozorišia. te je, naročito u »Medoji«. uspeo da pruži uzbudljivo dramaličan teatarski doživ-

ljaj. Potresnosti ove nesvakidašnje mitske drame, ovoga

"puta iskazane plesnim figu-

rama i igračkim kompozicijama uzbudljivog vizuelnog sadržaja, doprineli su, pre svega, protagonisti. Almira Osmanović je, kao Medeja, dala vrhunsku dramsko-igračku ulogu, kroz sklađan spoj Virtuoznog plesa, na osmišljen način donete strastvene emocije. Otmen i dostojanstven bo je Sorin David kao Jazon, koji je zajedno sa lirski raspevanom Spomenkom Krunić (Kreuza) odigrao ljubavni duet nesvakidđašnjeg emocionalnog naboja. Sasvim drugo raspoloženje, Brojer nudi u drugom delu predstave poč naslovom »Dancing om... u koje je vedar ritam američkog pod-

neblja, sadržan u Bernštajnovoj muzici, sa Jlokoćom

pretvarao u savremeni plesni

dveriisman. U njemusu 5O0listi i ansambl zagrebačkog Baleta uz očigledno zadovoljstvo, igrački pričali »o ludostima koje nas svakodnevno opterećujJu«. Pri tome, raspoloženje ie vedro, plesni jezik nepretenciozan, ponekad je na sceni bivalo i monotono, a ponekad prenaglašeno »duhovito«, no svi su se dobro zabavljali: i publika, kojoj je dosta ozbiljne sva-

kodncevice, i izvođači prce“ dvođeni vrsnim baletskin parom, lehnički bravuro.

znom Irenom Pasarić i Din kom Bogdanićem, čija igr slivenih okreta i iskričavi –spontanosti mora svakoga o duševitli.

Složeno tkivo obe partitu. re je sa poznatim nervom zi baletsku igru, uspešno rcali zovao dirigent Vjekoslav Šu:' tej, odnosno orkestar Hww valskog narodnog kKazališti u Zagrebu. |

Milica ZAJCEXV

Beogradu). Sam posao, bio je | |I • a : |