Борба, 10. 11. 1989., стр. 13
BORBA 10. novembar 1989. strana
PAKAO PROGRAMIRANE MRŽNIE (30)
(SVEDOČANSTVA O PROTERIVANJU SRBA SA OGNJIŠTA 1941-1944)
'Puška kao specijalitet za pljačku
Pišu: Vladimir Dedijer Antun Miletić
Arnauti su pretresali naše kuće tražeći oružje. Na kraju, domaćinu bi pokazivali jednu svoju pušku koju su, navodno, pronašli u kući, zahtevajući da je domaćin otkupi za 50 napoleona, ili 1.000 alban-
skih franaka. Kad bi dobili novac, odlazili bi iz kuće. U drugoj kući pojavljivali bi se sa istom pričom i istom puškom. Ovaj specijalitet koristili su u mnogim selima.
Po slomu Jugoslavije, gnjilanski srez potpao je pod Albaniju. Rano su tamo stigle italijanske trupe, koje su okupirale ne samo naš kraj, nego celu Metohiju i Kosovo. Pod italijanskom okupacijom u 1941. godini bilo je sasvim snošljivo stanje. Domaći Arnauti pokušalii su da napadaju i progone srpski živalj, ali su ih u tome sprečavali Italijani.
Naročito su se domaći Arnauti podigli protiv Srba-naseljenika, koje su uspeli da proteraju sa imanja. Međutim, Italijani su interevenisali i proterane naseljenike vratili njihovim kućama. Ipak je izvestan broj naseljenika, naročito oni koji su se naselili u našem srezu iz Crne Gore, Dalmacije i dru-
gih udaljenijih krajeva, izbegao ispred arna-'
utskih progona u Srbiju.
Ovo snošljivo stanje u 1941. godini, pored zaštite okupatora, diktirano je i okolnošću što arnautsko stanovništvo u prvim mesecima nije bilo naoružano. Radi toga italijanske.vojne vlasti bile su u mogućnosti da inače nasrtljive Arnaute obuzdaju.
Napoleoni za otkup
U novostvorenoj situaciji Arnauti su se u toku 1942. godine počeli politički približavati okupatoru. Sem toga, Arnauti su na sve moguće načine nastojali da se naoružaju. U toku daljeg vremena oni su uspevali da postepeno prigrabe svu vlast u svoje ruke. Oružje su dobijali od Italijana, a kupovali su ga i od pojedinih Srba koji su slučajno imali oružje. Na kraju su prisiljavali pojedine Srbe da im kupuju oružje. Ko to nije hteo da učini, Arnauti su ga stavljali na najveće muke.
Interesantno je napomenuti jedan arnautski specijalitet, pomoću koga su oni dolazili do oružja ili bolje reći pljačkali nas Srbe. Arnautska policija po našim selima vrši-
· la je premetačine po srpskim kućama, tra-
žeći oružje. U većini slučajeva oni to oružje nisu kod naših domaćina mogli da pronađu. Po završenoj premetačini, iako je ona donijela negativan rezujtat, policajci su od domaćina zahtevali da mora da kupi pušku. Pri tome su policajci domaćinu pokazali jednu njihovu pušku i naredili mu da on' tu pušku ima da kupi, zahtevajući da, kao otkupnu cenu za pušku, položi na njihove ruke 50 napoleona, odnosno 1.000 albanskih franaka. Svaki domaćin morao je policajcima polagati ovu sumu novca, a policajci su onu pušku i dalje zadržavali kod sebe. Zatim su otišli kod drugog domaćina i tu istu pušku i drugom domaćinu prodali i opet je zadržali kod sebe. Na taj način su sa jednom te istom puškom obišli više sela i stalno ucenjivali srpske domaćine i oduzimali od njih pare.
Kod pljačke sa trikom pomoću puške, kako smo to gore izložili, Arnauti su bili vrlo grubi. Svakog domaćina, pre nego što bi ga naveli da otkupj njihovu pušku, prisiljavali su da im pušku mora stvoriti pod svaku cenu, a kada to ovaj nije mogao, tada bi ga tukli i vešali. Vešanje su vršili tako da bi čoveka vezali pogurenog i stisnutim rukama ispod kolena i tako u jednom skroz bespomoćnom stavu vezanog obesili na stub, pri čemu su ga njihali na konopcu i ujedno tukli motkom.
Napadi sa maskama ·
Izvesni krajevi u kojima je bilo arnautskog stanovništva potpali su posle sloma Jugoslavije pod Bugarsku. Bugari su ove Arnaute iz tih krajeva progonili, a mnogi Arnauti i sami su izbegli. Jedni i drugi vraćali Su se u krajeve koji su pripali Albaniji. Na isti način Arnauti su iz Bugarske stalno dolazili i u naš gnjilanski srez. Pošto nisu ima-
pravni saveti
SAVETUJE BOŽIDAR ILIĆ
Zastarelost zahteva za naknadu štete
Josip Debeljak, iz Šibenika, piše:
li svojih imanja, po naređenju albanskih vlasti, oni su smešteni po srpskim .kućama. Ove izbeglice dobijale su neku pomoć od albanskih vlasti, ali to nije bilo dosta za njihovo izdržavanje. Zbog toga su izbeglice zahtevale od srpskih domaćina kod kojih su bili smešteni, da im daju hranu i sve ostalo što im je bilo potrebno. Izbeglice su u tome
bile vrlo bezobzirne i pretile su svačim, ako:
domaćin ne bi njihovoj želji udovoljio. I izbeglice i ostalo arnautsko stanovništvo kralo je noću i pljačkalo srpske kuće, oduzimalo krupnu i sitnu stoku, novac i ostale stvari. Najčešće su Arnauti upadali u pojedine srpske kuće noću i na razbojnički način vršili pljačku. Ponekad su maskirani Arnauti i po danu napadali pojedine Srbe i od njih otimali novać.
„Maršal“ veruje „Bekčiji“
Mene, Jovana Kocomanovića, presresli su jednoga dana dvojica maskiranih Arnau'ta na putu između sela i Gnjilana. Oni su me tom prilikom pretresli i oduzeli mi40 Napoleona. Nisu me tukli, već su me pustili da odem svojim putem, pošto su od mene oduzeli pare.
Jedne noći, u jesen 1942. godine, zapalili su Arnauti jednu veliku kamaru od 50.000
kilograma sena i slame na štetu moju (Bla-.
ža Vasića). Drugoga dana otišao sam u žandarmerijsku stanicu i prijavio ovaj slučaj
· kod „maršala“ kako oni tamo zovu koman-
dira žandarmerijske stanice. Ovaj „maršal“ pozvao je odmah k sebi „bekčije“ tj. čuvare
sela, Arnaute koje selo mora posebno da,
plaća. Čuvari sela izjavili su u žandarmerijskoj stanici da sam ja sam zapalio svoje seno i slamu. Ja sam đokazivao da sam te iste noći bio u patroli sa još četvoricom ljudi iz čijeg društva se nisam cele noći ni maknuo, pa kada bih sam podmetnuo požar, svaka-
ko da bi o tome morali znati ovi patrolci.
Međutim, to meni nije ništa vredilo. „Maršal“ je poverovao arnautskim čuvarima i još je mene na saslušanju dobro izudarao. Dana 27. juna 1943. godine opkolili su Italijani, zajedno sa Arnautima, naša sela Kuretište, Kusce, Šilovo, Kmetovce, Ropo-
BROJ: 2228
Vodoravno: 1. ji boja, 2. Poklon, 10. Skandinavski: | književni spomenik, 11. Mesto u Makedoniji, 12. Predmetak, znači 1.000, 13. Prvak, 14. Mesto u Lici, 15. Kretanje, 16. Predlog, 17. Poljska vazduhoplovna agencija, 19. Inicijali ruskog pisca („Lovčevi zapisi“), 20. Odgovarajući, 23. Sa
SRBIJA KAO SPAS: Bugarske okupacione
PIM
vlasti proteruju Srbe i Jevreje iz Skoplja
tovo, Pančelo, Rajanovce, Kamenicu, Ajnovce, Mešinu, Grizime, Bošče, Strelin, Feričea i Bušice. Uz svim. tim selima pokupili su sve muškarce od 13 do 70 godina. Uhapšeno je bilo oko 700 ljudi. Sve njih doveli su
u Gnjilane i strpali ih u zatvor u gimnazij-·
sku zgradu. Posle toga su italijanski i albanski komandanti stavili do znanja svakom zatvoreniku da će biti pušten na slobodu ako njima uplati izvesnu sumu novca. Nakon toga nastalo je pogađanje između zatvorenika i predstavnika vlasti o otkupnoj ceni. Najmanja cena bila je 50 Napoleona, a pojedini ljudi plaćali su i više. Prema tome, onaj ko je imao pare, da se otkupi, bio je pušten na slobodu, a ostali su i dalje zadržani u zatvoru. Bilo ih je najviše 60, koji su imali da uplate novac i koji su posle toga vraćeni svojim kućama.
Nas četvorica nismo imali kod sebe pare i zbog toga smo sa ostalim uhapšenicima zadržani u zatvoru. U zatvoru u Gnjilanu ostali smo sedam dana. Posle toga ukrcali Su nas na kamione i prevezeli iz Gnjilana pravo za Drač. Ovaj put prevalili smo za tri dana. Uz put nam nisu davali jesti, već smo se hranili s onim što smo sami imali sobom. U Draču smo bili smešteni u koncentracioni logor u kome je bilo 1.500 ljudi. Među logorašima bilo je ljudi iz svih krajeva. Izvestan broj interniraca bio je i iz same Albanije: U logoru u Draču stražu su čuvali Italijani. Život je u logoru tekao vrlo jednolično. Nisu nas tukli ni mučili. Hrana je bila dosta slaba. Dobivali smo svaki po 100 grama hleba dnevno i jedanput dnevno jela. Ovo je bilo za nas malo. Da bi malo poboljšali hranu, svaki pojedinac je još od svojih sopstvenih sredstava plaćao nedeljno po 10 leka, da bi mogao dobiti još jedno jelo dnevno. U logoru su za naše vreme ispitivali pojedince kojoj narodnosti pripadaju. Onaj ko je izjavio da je Makedonac, njega su pustili kući. Mi smo izjavili da smo Srbi i zbog toga smo i dalje zadržani u logoru.
Naročito smo teško podnosili veliku prljavštinu. Spavali smo na golim daskama. Presvlačili se uopšte nismo. Stoga jedanput dnevno imali smo vode za piti, dok za pranje vode nije bilo uopšte. Trpeli smo mnogo
Bela mineralna
· Avioni mitraliiraju lađu
· prevezu u Italiju u koncentracioni logor..
'se i dalje zadržavamo u Dalmaciji. Četnici
"a dalje od Bihaća, a dalje od Bihaća željez-a)
. Omaj kome je naneta materijalna šteta može da traži naknadu bilo u jednom ukupnom iznosu bilo u ratama (kada ona nastaje sukcesivno), to jest u vidu novčane rente. Interesuje ga, koji su rokovi zastarelosti bilo da postupi u jednom, ili u drugom slučaju?
Odgovor: Tim pitanjem koje je bilo različito tretirano u praksi sudoVa, pozabavila se i 31. zajednička sednica Saveznog suda, republičkih i Pokrajinskih vrhovnih sudova i Vrhovnog vojnog suda, održane 25. 11. 1986. godine. Tom prilikom donet je ovaj NAČELNI stav, pod br. 3/86.
On glasi: Zastarelost zahteva za naknadu štete ceni se po propisu čl. 376 i 377. Zakona o obligacionim odnosima, bez obzira da li se naknada štete traži za već nastalu štetu, ili za štetu koju će po redovnom toku Stvari sukcesivno ubuduće da nastane, bez obzira da li se naknada buduće štete zahteva u obliku novčane rente, ili u jednokratnom iznosu. Naknadu štete koja će sukcesivan nastati u budućnosti (izgubljeno izdržavanje, izgubljene zarada, naknađa za tuđu pomoć i negu i u druBim slučajevima kada se po zakonu može tražiti naknada buduće materijalne štete) oštećeni može ostvarivati i skcesivnim udruživanjem naknade za protekli period, a ne samo u vidu rente. U tom slučaju ro-
Ovi zastarelosti za pravo utuženja potraživanja računaju se po odredbama čl. 376. odnosno 377. toga Zakona, a za svako sledeće tuženo potraživanje teče novi rok zastarelosti od dana kada je prethodni spor Okončan (čl. 392. stav 3. toga Zakona)“. =
Primećujemo: da čl. 376. pomenutog Zakona predviđa da rok zastarelosti traženja naknade štete počinje da teče od dana saznanja za štetu i lica koje je štetu učinilo i to tri godine; da je čl. 377. predviđeno, ako Je do štete došlo usled izvršenog krivičnog dela za koje je predviđena
Uža zastarelost za gonjenje, da za toliko vremena zastareva i pravo da še tužbom traži naknada preko suda.
preskocima, 25. Pomilovanje, prekidanjem krivičnog postupka, 27. Ratni brod, 28. Sveza, 29. Oznaka za tačku, 30. Drugo, 31. Francuski grad, 32. Alatka poljoprivrednika, 34. Inicijali ruskog kompozitora, dovršio „Soročinski sajam“, 36. Kaca, 37. Održati se, 39. Napolju, 40. Vodeni zglavkar, 41. Iscrpljujuće. Uspravno: 1. Knjige koje učenik mora da pročita, 2. Roman Dosto- |i jevskog, 3. Mek mineral, 4. Inicija-
li našeg pisca („Jablan“), 5. Omladinska radna akcija, 6. Dobiti u nasleđe, 7. Uručenje, 8. Luka u Francuskoj, 9. Proizvod za prodaju, 16. Ispravljen, 18. Zemljište na senovitom mestu, 20. Gorka bilj- 2 ka, 21. Mladi naraštaj, 22. Nepoz- |
nata ličnost, 23. Grad u Sibiru, 24. Neveliko, 26. Inicijali našeg glumca („Skupljači perja“), 28. Grad na severnom Jadranu, 29. Mala planeta, 31. Pariski muzej, 33. Austrij-
niste.
REŠENJE BROJA: 2227
i Vodoravno: 1. Nestručnost, 11. Amaru, 12. Ranar, 13. Skideri, 15. ska novinska agencija, 35. Upitna Od, 17. Anoda, 18. Ag, 19. Med, 21. Ama, 22. Pri, 23. Iler, 25. Tlak, 26. zamenica, 38, Inicijali našeg pija- Lira, 27. Baro, 28. Akt, 29. Vid, 31. Tam, 32. Vt, 33. Nikal, 35. Ti, 36. Tesanik, 38. Njuark, 40. Osion, 42. Emocionalno.
— Čerčil, Ruzveltu:
od vašiju i stenica. U logoru su se javljale razne bolesti, pogotovo pegavac. Zbog bolesti, slabe hrane i velike prljavštine mnogi su ljudi umirali. U logoru je bio svega jedan lekar, koji je ordinirao u ambulanti. Za svaku bolest on je davao kinin i drugo ništa, || jer drugih nikakvih lekova nije ni bilo.
vi? || 9.
Jednoga dana u jesen 1943. godine u, Draču su nas ukrcali na lađe s tim da nas
Već smo nas 650 Srba iz sreza gnjilanskog „Pi bili ukrcani na lađu. Baš toga dana došlo je || do kapitulacije Italije. Zbog toga nismo sa |} lađama otputovali u Italiji već su nas vratili natrag u logor u Draču. n U logoru u Draču posle toga sedeli smo M, još 20 dana. Tada su i nemačke vojne jedini- 0; ce stigle u Drač. Jednoga dana došla je u logor mešovita nemačko-italijanska komisija, koja je izvršila pregled svih interniraca.. Mlađi i zdraviji ljudi bili su određeni za rad. Nas četvorica, kao stariji i slabiji, zaedno sa još jednom takvom grupom od oko 190 ljudi određeni smo da se vratimo kući. Nemačke vojne vlasti su nas ukrcale na jednu lađu. S tom lađom bili smo prevezeni najpre iz Drača u Kotor. U Kotoru smo proveli jedan dan. Drugog dana pošli smo iz Kotora prema Dubrovniku. Našoj lađi pridružile su se još druge dve lađe. U jednoj lađi putovali su italijanski vojnici i oficiri, a u drugoj oni naši internirci iz Drača, koji su kao zdravi i mladi određeni za rad. U Dubrovniku smo se zadržali četiri dana. Potom smo produžili put prema Trstu. Kod ostrva
Visa bili smo napadnuti od osam aviona. Sa | ||. lobođenoj Evropi, Poljskoj. i i ovih aviona bacali su bombe, ali na našu | U sedmom poglavlju o Jugoslaviji se kaže:
sreću, sve su ove bombe pale u more. Iz avi- ||" Pre oručujemo maršalu Titu i ona su sve tri lađe mitraljirane. Na našoj la- dr Šubašiću
đi poginulo je osam naših ljudi, dva Italija-" „Mi smo se sporazumeli da preporučimo
na i jedan Nemac. Ranjenih je bilo 37. Nas trojica također smo lakše ranjeni. Ja, Jovan maršalu Titu i dr Šubašiću da bi sporazum izmeKocomanović, ranjen sam jednim metkom |M đu njih trebalo odmah izvršiti i da bi trebalo obiz mitraljeza kroz desnu nogu blizu kuka, a ||) razovati jednu novu vladu na osnovu tog sporazuma. isto tako u desnu nogu ispod kolena ranjen
je i Blažo Vasić. Stojana Stankovića zahva-. Mi takođe preporučujemo da nova vlada od-
tio je jedan metak u donju usnu i slomio ||) mah po obrazovanju izjavi da će:
mu tri zuba, a sa drugim metkom pogođen || i) Antifašističko veće narodnog oslobođenja
je u levu nogu. Đorđe Petković također je Jugoslavije (AVNOJ) biti prošireno uključenjem
ranjen. Metak je prošao kroz desno uho i onih članova. poslednje jugoslovenske Narodne
povredio lice sa desne strane, a drugi me- skupštine koji se nisu kompromitovali sarad-
tak:okrznuo je desni bok: | njom s neprijateljem, obrazujući tako jedno telo koje će se zvati Privremena narodna skupština; i
Svi mi, koji smo na brodu bili ranjeni, | ; iskrcani smo u Šibeniku. U tamošnjoj bolni-. 2) Zakonodavna akta doneta od strane Anti-
ci bilo nas je smešteno 37. Od tog broja u ovoj bolnici umrlo je pet lica.
Jednoga dana napali su Šibenik engleski avioni. Bila je pogođena i bolnica u kojoj smo se mi nalazili. Za vreme bombardovanja pobegli smo u sklonište i na taj način se spasli. Posle toga, nemačke vlasti predale su nas srpskim četničkim odredima u Šibeniku. Kod četnika u Šibeniku, proveli smo još 15 dana. Hranili su nas tako da su okolo sakupljali dobrovoljne priloge. Naročito nam je pružila pomoć gospođica Zvezda Krstanović, učiteljica iz Šibenika. Kad je po drugi put u Šibeniku bombardovana i zgrada pravoslavne osnovne škole gde smo bili prebačeni iz bolnice, otišli smo na Dalmatinsko Kosovo. Tu smo još proveli42 dana.'
Pošto smo (Jovan Kocomanović, Blaža Vasić, Stojan Stanković i Đorđe Petković) bili sasvim oporavljeni, nije bilo razloga da
Jedanaesti februar je bio poslednji dan sastanka „velike trojice“.
Bila je nedelja. Ruzvelt, Staljin i Čerčil potpisali su „Sporazum o uslovima za stupanje Sovjetskog Saveza u rat protiv Japana“. Odobrili su i zvanični izveštaj s Krimske konferencije koji su
utorak 13. februara 1945. Uveče u 18 časova mi„ nistri spoljnih poslova — Stetinius, Molotov i Idn — potpisali su protokol Krimnske konferencije. U zvaničnom izveštaju o odlukama Krimske konferencije govori se o porazu Nemačke, okpa|. cijii kontroli Nemačke, nemačkim reparacijama, konferenciji Ujedinjenih nacija, Deklaraciji o os-
su po našem pristanku zatražili za nas 28 Srba iz gnjilanskog sreza od Nemaca objave za put. Kad smo te objave dobili, krenuli smo preko Knina kamionima preko Bihaća,
nicom preko Sunje, Slavonskog Broda i Zemuna. U Beograd smo stigli 2. februara 1944. godine. (3. 2. 1944.) |
U ponedeljak: Camac za život
fašističkog veća narodnog oslobođenja biće podneta na naknadno odobrenje jedne Ustavotvorne skupštine.
Razmotrena su uglavnom i druga balkanska pitanja.“
Protokol koji su potpisali ministri spoljnih poslova sadržao je odluku o sazivanju konferencije Ujedinjenih naroda 25. aprila 1945. u San Francisku, tekstu poziva koji će se uputiti člani| cama Ujedinjenih naroda i načinu glasanja. Za|| tim je u protokolu tretirano pitanje teritorijalnog starateljstva, iznesen je odobren tekst Deklaracije o oslobođenoj Evropi, izneti su načelni stavovi o podeli Nemačke, okupacionoj zoni za Francusku i proširenju Kontrolnog veća za Nemačku.
U protokolu se dalje govori o reparacijama, o ratnim zločincima, Poljskoj, Jugoslaviji, italijansko-jugoslovenskoj i italijansko-austrijskoj granici, jugoslovensko-bugarskim odnosima, jugoistočnoj Evropi, Persiji, sastancima ministara spoljnih poslova... Na kraju je objavljen i tajni deo protokola o „Sporazumu o uslovima ulaska Sovjetsko Saveza u rat protiv Japana“, to jest o uspostavljanju nekadašnjih ruskih prava „povređenih izdajničkim napadom Japana 1904”.
Stetinius je zapisao...
Mišljenja o karakteru Krimske konferencije i njenom značaju i danas su podeljena, jer se smati. ra da su na njoj deljene interesne sfere. O tome |) ne postoje nikakva dokumenta, baz obzira što je | razmatrana široka lepeza pitanja i što su u tajnom protokolu Krimske konferencije o postignutom sporazumu o ulasku Sovjetskog Saveza u ratu protiv Japana, Sovjetskom Savezu data prava da u njegov sastav uđe teritorija južnog Sahalina i Kurilskih ostrva.
. Evo šta je o tome zapisao Stetinius u memoarima: „ „Nije Jalta ono, što predstavlja smetnju u današnjem svetu, već kasniji propusti, da se pridržava politika, za koju se Jalta borila, sprovedu . sporazumi koji su tamo bili postignuti. Poteškoće su se razvile, ne iz sporazuma postignutih u Jalti, već iz propusta Sovjetskog Saveza da poštuje te sporazume(...) i : to verujem da će Jalta, kad postoje zato | svi dokazi i kada se konferenciju gleda u njenoj pravoj perspektivi, postati ne simbolom popušta-
„Mi ne želimo da rasparčamo Balkan na uticajne sfere“ — Dogovor o posleratnoj podeli Jugoslavije velika trojica nisu vodila! — Hoće li Tito da se ujedini sa kraljevskim snagama? — Saveznički „konjanik“ ujahao u Francusku — Vašington je za „Hrvatsku nezavisnu
| i Slovensku nezavisnu državu“ — Stoepinac: „Hrvati i Srbi dva su svijeta, sjeverni i južni pol“ Da li je Staljin nacrtao golubicu — Zašto su u Titovim „Sabranim djelima“ izostavljeni neki dolo-
objavili i beogradski listovi „Borba“ i „Politika“ u
Piše: Milovan Dželebdžić
Jalti Jugoslavija nije deljena!
nja, već mudrog i hrabrog pokušaja predsednika Ruzvelta i ministra predsednika Čerčila, da postave svet na put trajnog mira.
Važno je za javnost da tačno zna, šta se dogodilo na Krimu, a gotovo jednako važno da zna što se nije dogodilo.
Konferencija u Jalti predstavlja stoga vrhunac britansko-ruske i američke saradnje u pitanju rata i posleratnog uređenja(...)
Napadi na konferenciju u Jalti, izuzevši napade izazvane slepom mržnjom na Franklina D. Ruzvelta, potiču više iz gorkog razočaranja zbog toga, što se nije uspelo da se ostvare sporazumi postignuti u Jalti, nego zbog samih sporazuma“.
Averel Hariman tadašnji američki ambasador u SSSR u sećanjima objavljenim 1975. navodi jedno svedočanstvo iz 1951:
„Diskusija u Jalti i sporazumi koji su tamo postignuti bili su sastavni deo naših pregovora sa Sovjetskim Savezom tokom rata da ogorčenu borbu dovedemo do pobedonosnog i skorog završetka te da nađemo put kojim bi Sjedinjene Države, Velika Britanija i SSSR mogli zajedno da žive u miru. Posleratni problemi nisu proizlazili iz sporazuma koji su postignuti u Jalti, nego iz činjenice da Staljin nije izvršio te sporazume, te iz agresivnih akcija Kremlja.“
“Fifti-fiftić · «.
Iz navedenih sećanja se jedini krivac vidi u Sovjetskom Savezu, a ne na primer, da je glavni zagovornik izolacije SSSR-a i upotrebe sile bio Truman, predsednik Sjedinjenih „Američkih
· DržaVa. Najverovatnije je da se sporazuma u Jalti
nisu pridržavale, više ili manje, ne jedna od veli-
Me M }otu }ww>x* vpyapsuya MAGNO SM
Otvorena krletka
Za vreme četvrte sednice u Jalti, održane u popodnevnim časovima 7. februara 1945, britanska delegacija zatražila je kraći odmor. Kada je Čerčil ponovo seo na svoje mesto, Aleksandar Kadogan, stalni britanski državni podsekretar, primetio je da je kod Čerčila nezakopčan šlic na pantalonama. On mu je diskretno dostavio komadić papira na kome je bilo kratko napisano:
Pažnja! Krletka vam je otvorena!” .
Čerčil, pošto je zakopčao šlic, uzvratio mu je na istom papiriću sledećim rečima:
„Ova ptica i tako ne može poleteti“.
Kadogan je iskidao papirić na četiri dela i bacio u košaru i smejući se u sebi, zamišljao je „teškoće“ pred kojima će se naći ljudi iz sovjetske je službe kada budu pokušavali da to dešifruMl... «
kih sila tadašnje antifašističke koalicije.
Na kraju, recimo i to da se na Krimskoj konferenciji diskutovalo samo o granicama Poljske, kao i granicama Sovjetskog Saveza na Dalekom
_ istoku. Tvrdnje da se diskutovalo o jugosloven-
skim granicama, a posebno o nekakvoj granici na reci Drini — čiste su izmišljotine nastale u ustaškim kuhinjama i kod nekih konzervativnih krugova na Zapadu!
Jalta je bila i ostala jedan veliki napor i akt dobre volje velikih sila antifašističke koalicije Sjedinjenih Američkih Država, Sovjetskog Saveza i Velike Britanije — da se njihovi ratni napori krunišu istinskim mirom i rat privede pobedonosnom kraju. Sve drugo su razne insinuacije i one nemaju nikakve realne podloge. Jedino, na Drugoj moskovskoj konferenciji održanoj od 9. do 18. oktobra 1944. godine, vođeni su razgovori o zajedničkoj politici vlada Velike Britanije i Sovjetskog Saveza u odnosu na Balkan. Tada su se Čerčil i Staljin dogovorili da vode u odnosu na Jugoslaviju politiku „uravnoteženog balansa“ na principu 50:50 „fifti-fifti“.
Jalta s tim nije imala nikakve veze!
(Kraj)
\