Борба, 16. 08. 1991., стр. 15

__U jugoslovenskim prilikama prvi put Jas pojavljuje i islamski svet kao fakinteresovan za očuvanje Jugoslavije, mate i bojazni, pa i dnevno— političke se sadržane u sintagmama „homeini| Bosna“, „islamski fundamentalisti“... zimnje, zasluga pripada Vama i Islamnsajednici Jugoslavije. Šta to znači za зепје jugoslovenske krize? ; 'mo što stvarno postoji je prisutna težjuslimanskog naroda da očuva svoj stet i državu zajedničku sa druga dva а. Зуе drugo se izmišlja. Uostalom, nanmnuđena nekakva muslimanska država mo to odbili.

Ko Vam je nudio? ili su to djelioci Bosne i Hercegovine, a i su — zna se — Milošević i Tuđman. nisu to bile direktne ponude, nego ne. Mi smo tada jasno i nedvosmisle3žovorili: hoćemo građansku republiku ur, da se razumijemo, to je jedino realdoguće. Možda bi mi i pristali na takvu qponudu, uostalom ako Hrvati imaju državu, Srbi isto, zašto je ne bi imali i :nani, ali — to ovdje nije realno. A po„3e, kažu, vještina mogućih stvari. MusMika država u BiH ne čini mi se realTr ne postoje kompaktne muslimanske „ tako da bismo u stvari dobili samo uumanjenu Bosnu sa svim njenim proзгпа. Izmiješanost stanovništva je skoro вла šta je Sarajevo dobar primjer.

Z Sad je, međutim, tronacionalni kon'sasti u BiH. ~ Treba naglasiti da ne zagovaramo Izisku republiku u smislu republike gra| kojoj bi moglo doći do majorizacije lg naroda, već u tom smislu da nećeo;ološku državu, pa ni strogo nacional'Bavu. U tom pogledu — možda zvuči »)ksalno — BiH se nalazi i ispred like i ispred Srbije, jer mi jednostavno mo izbora: ili ćemo postati civilna ! u evropskom smislu riječi, ili ćemo iti. Ne postoji put ka nacionalnoj za BiH. Hrvatska i Srbija će se zakoracionalne države i otude ovaj sukob. i to istinski građanske države — rješeje našlo. Izlaz se ne bi tražio u osvaja)}iitorija, stvaranju „doma za sve Srbe“ sma za sve Hrvate“ i slično nego bi put Oopski: granice kakve jesu (Helsinki) oo garantovana ljudska i nacionalna вта SVe. To je evropski recept za rješeМакућ рнапја, а ВЕН пргамо па готе Mi nismo nacionalna država, jer to пе оло БИ, перо зато ргадапазка гериђ-

lika jer to moramo biti. Tvrdim da ako ima što od demokratije u Jugoslaviji — ima je prije svega u BiH. Ovdje nema cenzure, nismo pokušali da uspostavimo vlast ni na medijima, ni na TV, ni nad štampom. Nismo gonili bivše vlastrodršce ni priređivali suđenja, nemamo političkih zatvorenika, imamio učešće u vlasti sva tri naroda... Da ne postoje velikonacionalni programi izvanbosanske provenijencije — mi bismo već imali jednu potpuno sređenu BiH. Nažalost, izloženi smo jednoj vrsti unutrašnje agresije, koja se zasad izražava u paralizi pravne države u nekim područjima Bosne. Na to još ne reagiramo, osim verbalno, izbjegavajući sudar koji neki priželjkuju. Zmirimo na jedno oko očekujući da će ljudi uvidjeti da to nije pravi put. Vjerujemo da nam se to strpljenje ispalti da ono predstvlja kupovanje vremena dok ne dođe do izvjesnog otrežnjenja i stvari se vrate na svoje mjesto. Radikalno reagiranje na te ekscese, slanje milicije, hapšenja, puškaranja, da se silom uspostavi pravna država — za sada odlažemo. Dokle, videćemo. e Šta nosi internacionalizacija BiH u islamskom svetu?

— U toku Je internacionalizacija ju-pitanja, prije svega na evropskom planu, uključuju se institucije EZ ili KEBS, — ne samo Zbog nas, nego i zbog sebe. Svaki jugoslovenski problem je evropski. Amerika je, prije svega preko Evrope, uključena, dakle ne direktno, što nije za pozdraviti, ona će morati da bude aktivnija. U tom kontekstu pitamo se: zašto ne i muslimanski svijet.

To Je prijateljski svijet s kojim je Jugoslavija bila povezana u pokretu nesvrstanosti kroz duge godine, a postoje i snažne političke i ekonomske veze 1 interesi. Ako Srbija hoće da bude velika, Bosna mora biti mala, pa neki beogradski krugovi imaju jasan interes da evropskom svijetu pokazuju na Bosnu i tvrde kako se tu stvara nukleus jednu islamske republike i da to treba što prije ugasiti. Naravno, to se izmišlja, kao što je izmišljeno da je na Kosovu na djelu islamski fundamentalizam ili da je Albanija — „fundamentalistički bastion“, i slične besmislice u koje niko razuman ne vjeruje.

e Argumentacija za dokazivanje da SDA želi islamsku državu svodi se, prema onom što je najviše forsirao Karadžić, na „Islamsku deklaraciju“ čiji ste autor. Novopečeni saveznik SDS-a, MBO do juče je Vas štitila od Karadžića, sada i Zulfikarpašić „raskrinkavao“ „homeinijevsku Bosnu koju

hoće Izetbegović“, kako je izjavio nedavno na konferenciji za štampu... Ko je zapravo Alija Izetbegović?

— Gospodin Karadžić ili nije pročitao Deklaraciju ili je nije razumio, ona se ne odnosi na jugoslovenske prilike, pa zato u vriJeme suđenja i nije bila objavljena da bi se falsifikat sakrio. Ona je danas objavljena i svi znaju o čemu se radi: to je moje razmišljanje o muslimanskom svijetu danas, i, recimo, neka moja poruka muslimanskom svijetu, ako to nije malo pretenciozno. Karadžić floskulu o „islamskoj republici“ upotrebljava za homogeniziranje srpskog stanovništva u Bosni, jer ako nema opasnosti, ona se mora izmisliti, inače nema homogenizacije. Što se tiče Zulfikarpašića, on je očito argumente i optužbe doslovno preuzeo od Karadžića („homeinizacija Bosne“) i to je za mene i moj narod dovoljno. Konačno, ko sam ja? U moralnom smislu, ljudi su ono što namjeravaju, čemu teže. U političkom smislu — čovjek je ono kako se ponaša, neovisno od toga šta misli. U politici se ne sudi po namjerama već po posljedicama. Ja sam dakle u politici, ono kako se ponašam, a ponašam se kao Musliman, pa zatim kao građanin BiH, Jugoslavije ı Evrope. Pokušavam da razumi-

нат си interesi

Slovenija je bezmalo „otcepljena“, u Hrvatskoj se forsira „razdruživanje“, Srbija se „pomirila“ s „krnjom Jugoslavijom“, u Makedoniji se priprema referendum-razdruživanje, Bosna je u institucionalnoj blokadi... U čemu je uporište Vaše (samo?) javne uverenosti da ni jedna od jugoslovenskih republika u stvari ne namerava i da ode iz Jugoslavije?

Sugerišete mi uvjerenje koje zapravo nemam. Ako je riječ o namjerama, vjerujem, naprotiv, da onu raniju Jugoslaviju svi žele da napuste ako je već nisu napustili. Ali sam isto tako uvjeren da izvjesnc, ne male, šanse ima jedna jugoslovenska zajednica zasnovana na potpuno novim načelima. Motivi bi mogli biti potpuno različiti. Slovenija ima očigledan ekonomski interes, za Hrvatsku bi ta zajednica mogla značiti racionalno političko rješenje srpskog pitanja, a za Makedoniju izlaz iz neprijatnog osjećanja potpune usamljenosti usred ne baš naročito naklonjenog okruženja. Motivi BiH su višestruki, a Srbija i Crna Gora ponudu takve zajednice jednostavno ne bi mogle odbiti. Ponekad mi se čini da bi Bosna i Hercegovina trebala da definiše principe te buduće jugoslovenske zajednice ı da pozove prije svega Srbiju i Hrvatsku, a zatim i sve ostale, da joj se pridruže. Činjenica da ne spada u „jake“ republike bila bi u ovom slučaju njena prednost.

jem sve što se uopće može razumjeti. Kažem — pokušavam — koliko uspijevam to je druga stvar. Uostalom, mišljenje o samom sebi najmanje Je mjerodavno. Drugi treba da sude.

„iluslimansko platno“

6 Kad se govori o Muslimanima, ima razlika, pa i među njima. Recimo, Midhat Ajanović piše — da jedino još Muslimani kliču Titu „jer Je on jedini balkanski diktator koji Je svoju ljubav i mržnju ravnomerno raspoređivao“. Tvrdi da su Muslimani „bez političkog programa i nacionalne samosvjesti“, „ponašaju se beslovesno u političkom jugo-haosu“,... Koliko su Muslimani u Bosni privrženi islamu?

— To što piše Ajanović je lijepo napisano, ali nije tačno i to nije prvi slučaj da su lijepa pisanja istovremeno i netačna. Andrić mi se jako sviđao kao stilista, ali se nisam slagao sa njegovim porukama. Odličan književnik, vrlo loš istoričar. I potpune neistine znao je da „đavolski lepo kaže“. Muslimanski narod se ne ponaša beslovcsno, napro-

PETAK, 16. AVGUST 1991. GODINE 15

tiv, ponaša se vrlo razumno, osim ako je razumno ponašanje u trenutku kad se svi drugi nerazumno ponašaju — beslovesno. Kad uđete u jednu pivnicu u kojoj su se svi napili, trijezan čovjek osjeća se neprijatno i — glupo. Mislim da je muslimanski narod relativno religiozan narod u jugoslovenskim relacijama, religiozniji je recimo od pravoslavnog i katoličkog. To je moj utisak, a neka sociološka istraživanja to potvrđuju. A vjera Je posigurno uticala na formiranje nacionalne svijesti kod muslimanskog naroda barem u istoj mjeri u kojoj je pravoslavlje uticalo na stvaranje srpske i katoličanstvo na stvaranje hrvatske nacionalne svijesti. Prije sto-dvjesta godina ovdje nije bilo Srba i Hrvata već su bili pravoslavci i katolici... Muslimanski narod je kasnio zbog specifičnih uvjeta u kojima se našao nakon odlaska Turske iz ovih krajeva, a posebno zbog jednog fenomena bez presedana: masovnog iseljavanja najkvalitetnijeg elementa muslimanskog naroda. Talasi iseljavanja su bili 1878, 1908, 1918, između dva rata i poslije rata, i ja sc ponekad pitam, kako smo nakon svega toga opstali. Jer, otišlo je sve što je valjalo, što je imalo neko snage.

6 Sporazum Zulfikarpašić — Karadžić — Milošević, na koji ste izjavili da će Bosna biti tamo gde su i Srbija i Hrvatska, doveo je do lavine koja najavljuje pokušaj više eliminacije, i kao Predsednika Predsedništva BiH, i kao muslimanskog lidera. Da li je uz Vas stranka koju vodite i muslimanski narod? — Što se tiče mog uklanjanja s političke scene, znate, mogu jedino da umrem ili da me narod ukloni. S ozbirom na moje godine — Smrt nije daleko, a što se tiče drugog, nikad se nisam osećao jači.

0 I u muslimanskim krugovima je transfer Zulfikarpašića i Filipovića od Zagreba ka Beogradu probudio manje-više javne asocijacije na dve „faze“ predratne JMO, oličene u Mehmedu Spahi i Džaferu Kulenoviću. Može li danas, globalno, opstati paralela tog tipa?

— Istorijske paralele je vrlo opasno praviti. Identične, pa ni slične, situacije skoro ne postoje. Nema ponavljanja istorije. Niti su Muslimani što su bili pred Drugi svetski rat niti je istorijski kontekst uporediv. Onda smo imali uspon nacizma, a danas — demokratsku Evropu. Niti je neko od nas danas Spaho, on je morao da lavira — odatle je nastala ona sintagma o „muslimanskom klatnu“ — iz opozicija u vladu, i obrnuto. Mi držimo čvrst kurs — BiH i Muslimani se ne priklanjaju ni jednoj ni drugoj strani.

e Dakle, nema ni govora da odustanete od tog stava?

— Mislim da je to jedna od konstanti i jasna je poput matematike. Ne mogu sad da zamislim okolnosti pod kojim bismo se priklonili samo jednoj strani, jer bismo automatski doveli u pitanje naš najviši interes, a to je BiH. Čudno je da to kreatorima sporazuma nije jasno. Oni valjda procjenjuju da je Milošević pobjednik i da mu se treba prikloniti, ja lično ne vidim stvari tako. Mislim da je u politici Miloševića snažan element sile na čemu se ne može graditi jedna trajna politika. Na koncu pobijediće volja naroda i u tom pogledu sam fanatik: vjerujem da demokratija izgubiti ne može.

e Da li koncept organizacije BiH s politikama kakve stranke na vlasti vode, može sačuvati unutrašnji mir u Bosni?

— Nemamo izbora, stranke, šta god mislili o njima, ne možemo promijeniti. One uživaju povjerenje najvećeg dijela „svoga“ naroda. Izgledi za mirnu BiH postoje u mjeri u kojoj dvije stranke koje imaju centre van BiH budu vodile nezavisnu politiku. Radi se o nekoj obrnutoj proporciji. Izgledi za mir u BiH su utoliko veći što je uticaj tih centara izvan BiH manji. Sa druge strane jedan od simptoma otrežnjenja je i trajanje mirovnih pokreta, čija je domovina uglavnom Bosna. Ni u Hrvatskoj ni u Srbiji ljudi nisu oduševljeni odlaskom na frontove. Jedino za šta vrijedi život dati to je sloboda, a o njoj se ovdje ne radi, barem je to jasno. Uvjeren sam da ovo što se dogodilo u Hrvatskoj nije ničiji uspjeh, iako to neki prikazuju kao pobjedu. U prljavom ratu nema pobjednika. U pitanju je poraz ljudstva i čojstva, a taj poraz apsolutno otrežnjujuće djeluje i u Hrvatskoj, i u Srbiji i u Bosni. _

DRAGICA PUŠONJIĆ