Борба, 24. 08. 1991., стр. 30

XX SUBOTA-NEDELJA, 24-25. AVGUST 1991. GODINE

зада раде 27

2222

72 m – 4 27 ————

ћу

| | | |

“|

Вало ле ==

— Mia kakav „mali prljavi rat“! Ovo sve više liči na veliku tragičnu reprizu!

Miljanićev vapaj

i Mendozine pare

Sportom protiv fantazije

Baško Kovačević

riča M. Miljanić: „Nedavno sam se-

deo u Tapijevoj loži sa Bekenbaue-

rom i Idalgoom. Divili smo se Piskiju. Tapi je iz neke čuturice svaki čas naginjao. Viski, konjak? Uverio sam se: obična voda. Upitao sam ga: da li znate da smo Piksija stvarali deset godina, a vi ste ga kupili za deset dana! Odgovorio mi je, ledeno mirno: „Ne za deset dana, za deset minuta“!

M. Miljanić misli da su Tapi, Mendoza, Berluskoni fudbalski turisti. Uništiće domaći fudbal, kao što su to već uradili u celoj Istočnoj Evropi. „Onome ko skine gaće zna se šta sledi... Nemoj... Objavi sve: Evгора је progutala Mađarsku, Rumuniju, Poljsku, Čehoslovačku, Bugarsku... Fudbalski teroristi za sobom su ostavili pustoš“, kaže M. Miljanić. |

Savezni kapiten „svih deset jugoslovenskih fudbalskih reprezentacija“ rekao je pre nešto više od mesec dana i ovo: „Pa kuda to vodi? Narod nema šta da jede a oni (Berluskoni, Tapi, Mendoza, op. R. K) žele da mu ukinu fudbal“.

Razlikuje li se, i po čemu, kritičar od kritikovanih? Da vidimo...

Mendoza i kompanija imaju pare, mogu da kupe sve, mogu da tzv. demokratske (fudbalske) institucije Evrope nateraju i na nedemokratsko ponašanje. „Sve za tržište, tržište je sve“ suštinski je slogan kapitalističkog poimanja, ne samo ekonomskih nego i ukupnih društvenih odnosa. Fudbaler je, dakle, roba u najogoljenijem smislu te reči. A konsekvence?

Svođenje sportskog stvaralaštva na apstraktne, kvantitativne oblike robe nužno guta i samu delatnost i međuljudske odnose koji u toj delatnosti dominiraju. Ličnost fudbalera izražava se u novčanoj vrednosti. Osobine njegove ličnosti, njegova htenja i poruke koje zrače iz sportškog stvaralaštva, nikoga više ne interesuju. Jer sportista koji proizivodi robu za tržište ne vrednuje se ljudskim merilima, već po učinku koji njegova ostvarenja postižu na sportskom tržištu. I sada ono čuveno (izvinjavam se): „I kao što radnik u kapitalističkim proizvodnim odnosima.ne. raspolaže svojom ro-

bom, tako ni u komercijalizovanom sportu sportista nije slobodan u svojoj Sportskoj delatnosti. Kao što kapitalista uklanja radnika koji u proizvodnji nije dovoljno efikasan, tako se klub (vlasnik kluba) oslobađa onih koji ne ostvaruju tražene

-(poručene) rezultate“.

Još samo malo: tako usmeren sport (ka širokoj popularnosti i progmatsko utilitarnim efektima) postaje izvor, nemilice bodren od sportske štampe — i telesne i duhovne lenjosti gledalaca. Takav izmanipulisan gledalac ne preduzima ništa kako bi „podigao“ svest o pravom ljudskom smislu sporta, jer je Mendozin sport učesnike u sportskom događaju podelio na aktivne (sportisti) i pasivne (gledaoci). Pasivni učesnici se podstiču na striktno simpatizerstvo, pri čemu im se svim sredstvima ukida mogućnost da takav koncept menjaju. Oni su usmereni da bodre ideje drugih (Mendoze, Miljančića), ne da stvaraju svoje. Gledalac, tako, događaje na stadionu prima načinom koji nikako nije u skladu sa njegovom ljudskom suštinom. U njemu se ne dešava ništa produktivno, ništa se ne menja, ostaju samo sećanja (na lošu ig-

~ ru, recimo) koja se lako zabašure uz po-

moć štampe i televizije koji uvek iznova daju mogućnost sportskim žrecima da lažnim obećanjima i opravdanjima pažnju simpatizera okreću ka budućim, uvek boljim danima. „Tako mu je uskraćena mogućnost da sopstvenim snagama stvara sadržinu zabave, da sam bira aktivnosti shodno vlastitim sklonostima“ (From).

Miljanićev vapaj: „Narod nema šta da jede a oni žele da mu ukinu fudbal“ (ukidanje idola jeste i ukidanje iluzija, a ukidanje iluzija bitno ugrožava prostor sistemu zaglupljivanja — opširnije o tome pisao sam u „Nedeljnoj Borbi“ od 28. jula) stoga pripada istoj funkcionalističkoj shemi kojoj pripadaju i Mendozine pare. Obojica, doduše različitim sredstvima, temeljito rade na odvajanju čovekove misli od suštinskih procesa društvene egzistencije. Svodeći njegovu ulogu u društvenim zbivanjima tek na minornu epizodu.

Madriđani koji će moći da gledaju Prosinečkog i Beograđani koji to zadovoljstvo neće baš često imati, u osnovi su u istom senkrupu. Na dobitku je jedino Mendoza koji će lakše od Miljanića moći da ostvaruje pasivizaciju svog stada.

Epidemija u

Istočnoj Evropi

Vava za „Nedeljnu Borbu"

Ф Šta se zapravo desilo sa Gorbačovim? - | — Nisam znala da se armije toliko ne razlikuju. Nekad se na ovim prostorima na sami pomen armije verovalo da je sve rešeno. Ali, i ova scena i OVO pozorište koštaće nekog. i

60 Možda je pravo pitanje u tome ko komanduje armijom. | — Verovatno je omanuo vozač formu-

e: |

Ф Раса зе да зи Согђасоуа тантен-

— Da ali su to činili više psihički, što on teško podnosi. Imamo i mi takve što maltretiraju i one što zbog toga pate. Inače funkcioneri su sentimentalni, ali najviše prema sebi samima. Zato bi žene trebalo da preuzmu vlast. Da pokažu muškarcima da su one pravi muškarci. Ali, šta će reći gospodin iz Vatikana? ~

e Dosta toga se dakle odnosi na Raisu, ali hoće li Gorbi zadržati vlast.

— Govorili su da je bolestan. I jeste. Ali mu ne bih savetovala da prima injekcije bez prethodne provere. Mada u toj bolesti je važnija nešto drugo — saznanje da je reč o epidemiji koja vlada Istočnom Evropom i da je. u njenoj osnovi virus griže savesti. 7

e Kad smo tu, šta je s našim pregovaračima, kao da su se malo po o

— Pa, zapucalo im oko glave. Nije lako ni kad puca po leđima. Ipak, još pregovaraju o tome koliko će stradati mladih ni krivo ni dužno. Jer, kad se pregovara, onda se ne razgovara. Ponadali su se da će komšiji da crkne krava. A vidite da se i krava i komšija oporavljaju.

e Priča se da nas u septembru čeka hiperinflacija?

— Bože dragi, na to smo navikli. Kad u nekoj zemlji žito ne rodi dobro, onda ministri podnose ostavke. Kod nas se ratuje, oni sede. Dolaze devalvacije, raste inflacija, oni ostaju. Dosta brate, ili vladajte,

_ ili dajte drugima. Ipak će se nešto desiti |

što će nam svima koristiti. Otići će vlada i čuće se aplauz za napore.

0 Ali, proriče se i glad najesen.

— Rodilo je i žito i ovas i zob. Nećemo brstiti. Može li uz korijenje i neki kolač, ili bar da ono prvo jedemo svi zajedno.

FOTOGRRFI | MODELI

'Snimio: Zoran Sinko.

Petokraka nije pala 9. juna, pa ni kasnije; srp i čekić davno su odloženi, pa na reveru predsednika Vlade Srbije akademika Dragutina Zelenovića ima mesta za mali krst. Pravoslavni, svakako. Podoban za proslavu sedam decenija smrti kralja Petra Ujedinitelja.

No, ni taj znak nije zaš

„danas predstavljaju. ·

titio premijera i osta У у ) uputili opozicionari: oni koji su rušili dinastiju Karađorđević, najmanje su pogo'

le organizatore opšteg prekora. koji su im dni da je