Борба, 21. 07. 1992., стр. 2

Kada je Milan Panić, u педеlju posle blic-konferencije za štampu u beogradskom HAJA*TU pozvao novinare da podu sa njim u Sarajevo, postalo je očito da se na političkoj sceni skraćene Jugoslavije nešto menja. Barem uštogljeni način komuniciranja saveznih funkcionera sa novinarima. Panićev nonšalantni poziv novinarima da pođu sa njim u Sarajevo i tamo prisustvuju stvaranju vesti koju će emitovati, bio je propraćen sa dva vojna helikoptera, parkirana na heliodromu pored Vojno-medicinske akademije na Banjici. Ni višesatne peripetije sa dobijanjem dozvole za korišćenje vazdušnog prostora Bosne i Hercegovine nisu omele Milana Panića da tridesetak, mahom stranih novinara povede sa sObom u Sarajevo. Prebačeni smo helikopterima na Surčin odakle smo, zajedno sa Milanom Panićem, vojnim transportnim avionom sa oznakama UN poleteli ka Sarajevu. Savezni premijer se iu avionu ponašao kao da je usred američke predsedničke kampanje — rukovao se i ćaskao sa svakim ko je to želeo, pozirao je fotoreporterima i tv kamerama i neprestano se osmehivao dajući optimističke izjave O svom putu u Sarajevo.

Da je ovaj put bio medijski pogodak pokazala je velika grupa novinara koja nas je dočekala na Butmiru. Svi smo se ko se kako snašao, prebacili do zgra-

2 UTORAK 21 JUL 1992. GODINE

DNEVNIK

NA SARAJEVSKOM IZLETU S MILANOM PANIĆEM

aranje svetske vesti

Panić je po pravilima američkog političkog marketinga od svog puta u Sarajevo s mršavim političkim rezultatima, dobio poen za svoj imidž

de štaba UNPROFORA u koju se Panić odvezao oklopnim transporterom UN.

Narednih nekoliko sati su bili najneprijatniji deo puta sa premijerom SRJ u Sarajevo. I to ne zbog eventualnog straha šta nam se može desiti jer je uglavnom bilo mirno ako se izuzme dvadesetak granata koje su eksplodirale nedaleko od sedišta UNPROFORA, već zbog čekanja i stalnog koškanja sa obezbeđenjem iz redova UN i Alije Izetbegovića oko toga koliko se blizu može prići da bi se eventualne izjave zabeležile mikrofonom i kamerom.

Posle više časova razgovora Milan Panić je izašao iz zgrade nasmejan i raspoložen, bez obzira na mršave rezultate i sumnje Izetbegovića u njegovu moć kao i to što najspektakularniji potez njegovog puta u Sarajevo predaja prvog tenka snagama UN — nije dogovoren. Pošto je u međuvremenu došlo do lokalnih koškanja oružjem, ljudi iz UNPROFORA su i novinare prevezli do aerodroma u oklopnim transporterima sa oznakama UN.

Na sarajevskom aerodromu su se, nekoliko minuta nakon našeg dolaska pojavila dva oklopna transportera UN koji su na razgovore sa Milanom Panićem dovezli Nikolu Koljevića i komandanta vojske srpske BiH generala Ratka Mladića. Efikasno obezbeđenje UN nas je spre-

čilo da eventualno prisustvujemo razgovorima, tako da je 05talo da sa prilične daljine, Баrem što se mikrofona tiče, pratimo izjave trojice sagovornika po završenim razgovorima. Milan Panić je obavestio da je srpska straha prihvatila dogovorene poteze — povlačenje kompletne artiljerije iz Goražda u SRJ kao i kontrolu artiljerije. iz, okoline Sarajeva od strane snaga UN. Prilično patetično proglasivši generala Mladića ratnikom mira, Panić mu je prislonio uz rukav belu traku koju po njemu treba da nose svi koji su za mir. Nikola Koljević je zatim na engleskom ponovio tvrđenja 0.nevinosti srpske strane u sukobima u BiH i pozvao novinare na

srpske teritorije da vide kako taj

mir izgleda.

U avionu do Beograda je uz ćaskanje i fotografisanje, kao i autograme na bording kartama aerodroma Butmir, popijena i flaša šampanjca za koju se pobrinuo fotoreporter ROJTERAkome je tog dana bio rođendan.

Živahni Milan Panić je, posle kratkog susreta sa svojim šefom diplomatije Vladislavom Јоуаnovićem, potpredsednikom Oskarom Kovačom i v.d. načelnika generalštaba generalom Životom Panićem, koji ga je u civilu i ispratio u Sarajevo, otputovao za Njujork i Vašington, u novu mirovnu misiju.

Ivan PROTIĆ

VRUĆA MARŠRUTA: Panić sa ručnim ventilatorom u utrobi

aviona „AN — 32B“ na putu za Sarajevo (Specijalno za „Borbu“ sni mio: N. Deretić — Tanjug)

Dogovor 0

Dok oni nose pisma ruskih i ukraj Panić nosi krhki dogovor sa Izetbegovićem o demilitarizaciji Bil

Da je prvi premijer treće Jugoslavije (prva Kraljevina Srba Hrvata i Slovenaca obrazovana posle prvog svetskog rata, druga — narodna, zatim socijalistička federacija koja se rodila posle drugog svetsKog rata), Milan Panić — čovek kod koga se reči ne razlikuju od dela — ubedio je ceo svet. Ulogu je prihvatio da bi doneo mir u ratom iznurenu zemlju, da bi učinio sve kako bi se skinula željezna zavesa sankcija, i Jugoslaviji doneo demokratski ı ekonomski preporod.

Bili smo počastvovani da se lično uverimo u jedinstvenu energiju, radnu sposobnost i odgovornost tog američkog multimilionera, Srbina po rođenju.

Ranog subotnjeg jutra, dok je Beograd još spavao bili smo na aerodromu s grupom novinara vodećih svetskih agencija i TV kompanija. Čekali smo da Zagreb i Sarajevo daju odobrenje za polazak specijalnog aviona kojim je premijer nameravao da sleti na aerodrom Butmir u glavni grad Bosne ı Hercegovine. Zbog ratnih sukoba helikopteri namenjeni Paniću ı novinarima ostali su u Beogradu, a iz Zagreba. je došla ekipa „AN-32B“, ukrajinske aviokompanije (koja je ustupljena ruskim

snagama u UNPROFOR) sa rusko-moldavskom pilotskom ekipom. Kapetan Vladimir Rus bio je vidno uzbuđen preletom vatrene linije. Panić gotovo nije sedeo na svom mestu, pošto je Većinu vremena proveo u pilotskoj kabini u razgovoru sa ekipom, izjavivši: „U ruskom avionu ja se osećam bezbednim“.

Ne znamo kako se osećao na putu od acrodroma do grada, pod zaštitom UNPROFOR, no za njegov život je na tom Opasnom delu odgovarao ruski major pri OUN, Evgenij Tepljakov.

Ruski oficiri u sastavu OUN inače ispunjavaju misiju posmatrača, zatim prijema humanitarne pomoći, čuvanja aerodroma i vrše grančarsku službu. Njima se. nedavno pridružilo 30 vojnika i oficira sa žuto-plavim amblemom „udružene snage Ukrajine“ na rukavima. To je operativni odred, deo ukrajinskog bataljona od 400 ljudi koji u poslednje vreme zauzima poziciju u rejonu sarajevskog aecrodroma. Iako formalno Rusi i Ukrajinci pripadaju različitim zemljama, mi nismo imali utisak da su im interesi na bilo koji način podeljeni. O tome su nam govorili i Rusi i Ukrajinci.

No vratimo se poseti premijera. U njegovo oklopno vozilo ni-

su nas primili. Novinari su prebačeni u minibus BC, na kojem se vijorila britanska zastava. Reporteri su sedeli svuda, pa i na podu. Na izlazu sa aerodroma, gde se završava kontrolisana zona, srpska patrola je osmatrala vozilo.

Nakon 300 metara kroz neutralnu zonu zaustavio nas je Bosanac sa vinčesterkom u rukama pitajući: „Ima li među vama Srba“ i pregledao pasoše, posebno ruske.

U belom zdanju, gde je nekad bila PTT centrala sada se smetio štab vojske UN. Njima komanduje general Luis Mekenzi, a ruskim delom ruski pukovnik Vitalij Petrunev. i

Panić dovoljno dugo čeka dolazak u štab predsednika Predsedništva BiH Alije Izetbegoviса. Nama objašnjavaju da se u neposrednoj blizini zgrade Predsedništva puca. Konačno, na ulazu u štab OUN pojavljuju se blindirana kola sa liderom Muslimana. I to je prvi razgovor od početka rata u BiH sa šefom jugoslovenske vlade.

U razrušenom gradu tišina, jedino se negde u okruženju Sarajeva čuje paljba. No bukvalno minut pošto je Izetbegović na-

_ pustio štab UNPROFOR, ne is-

punivši svoje prethodno obećanje da će govoriti novinarima, zgrada je zasuta sa nekih sedamdesetak metara, 120 milimetarskim minama. Francuski pripadnici UNPROFOR automatski počinju sklanjati novinare u zaklon. Mesto odakle pucaju vidljivo je i bez dvogleda. Nad njim se vije veliki dim. Posle je Sarajevski radio javio da su granate padale i na zgradu „Oslobođenja“. Međutim, tamo danima na gornjim spratovima ionako nema ljudi. Novinari rade u štampariji smeštenoj pod zemljom. Izlazeći pred novinare sa pregovora, Panić naziva ovaj napad „teatralnom predstavom“. Kome je bilo potrebno da priredi mali rat novinarima? Osamnaest je sati, početak primirja koje su lideri Muslimana, Hrvata i Srba tek potpisali u Londonu. Koliko će ovaj put trajati? Odgovor na to pitanje mi dobijamo već pri povratku na aerodrom. tada, na 200 do 250 metara, resko i ljutito progovara velikokalibarsko oružje. Eto to je ono što smo mi čuli svojim ušima. A radio emituje vesti O krvoproliću u rejonu grada Goražda, istočno od Sarajeva.

Panić je predložio Izetbegovi- ,

ću da smesta tamo otputuju, kako bi razgovarali o prestanku vatre. Predlog nije usvojen.

ı, uz pomoć Boga i Alaha

inskih oficira i vojnika koji se nalaze u Sarajevu u sastavu UNPROFOR, premijer — pišu u svojoj reportaži dvojica ruskih novinara

Dok je premijer čekao novu rundu pregovora u zgradi aecrodroma s lidrima Srpske Republike BiH, beli „An“ čeka na pisti okružen oklopnim vozilima UNPROFOR. Dobivši ne malu podršku, major Evgenij nam govori: „Sećam se kako sam posmatrao olimpijske igre u Sarajevu i mislio — kakav lep grad. Konačno ja nisam ni pretpostavljao da ću biti očevidac njegovog rušenja“.

Poslednje što smo uspeli da vidimo ulazeći u avionn dok se sumrak spuštao nad aerodromom, to je kanadski vojnik koji se igra sa štenetom, veselim i glupim psom koji ne zna šta se događa sa ljudima oko njega.

U torbama nosimo pisma ruskih i ukrajinskih oficira i Vojni- · ka u kojima oni, naravno, pokušavaju da objasne svojim bližnjima, šta se dešava u toj do juče prekrasnoj zemlji.

A premijer Panić nosi krhki dogovor sa Izetbegovićem o demilitarizaciji Bosne i Hercegovine. Jako bih želeo da ga ljudi ispune, a Bog i Alah da im u tome pomognu.

Sergej GRIZUNOV

Andrej BATURIN

Izveštači RIA „Novosti“ specijalno za „Rosijsku Gazetu“