Борба, 15. 10. 1992., стр. 25
KAKO DUŠEBRIŽNICI. ФВЕМОЏО О МАМА
U surovom zagrljaju
I najnovije pretnje SAD i Zapada pravdaju se željom da se zaustavi rat u BiH. Ali, pošto slične pretnje i ultimatume ne upućuju Republici Hrvatskoj, čije regularne trupe ratuju u BiH u sadejstvu sa Muslimanima, očigledno je namera Zapada da posredno pomogne ovu koaliciju dovodeći je u „ravnopravan“ položaj sa srpskom stranom. Ustvari, ako se bude uspostavila ravnoteža u naoružanju, Srbi će doći u neravnopravan položaj Jer su njihovi ljudski potencijali dvostruko manji od protivničkih. Oni, naime, čine trećinu stanovništva (oko 35 odsto) dok je Muslimana i Hrvata 65 odsto, ne računajući čak nekoliko hiljada regularnih vojnika iz Hrvatske i pridošlih mudžahedina. Uz put treba podsetiti na neke primere u kojima su se SAD dosledno držale svog stava da se protivničke strane trebaju ravnopravno boriti. Početkom ove godine isporučile su Izraelu nekoliko desetina aviona tipa F-15 i deo opreme vredne 100 miliona dolara, a ovog leta su im isporučili i brojne helikoptere. Sve je to u funkciji čuvanja vojno-strateške prednosti, ali i jačanje u odnosu na susedne arapske zemlje. Jer, ni 1967. ni 73. ni 82. godine SAD nisu osuđivale Izrael što je koristio svoju vojmo-tehnološku prednost i vodio rat na tuđoj teritoriJI.
U ratu u Zalivu 1991. Amerikanci i njihovi saveznici obilato su koristili Svoju vojno-tehnološku pomoć, a i da ne podsećamo na Hirošimu i ne pitamo Zašto Amerikanci nisu sačekali da Japan I Hitler naprave atomsku bombu pa da ravnopravno podele megdan.
Jasno je, dakle, da Amerikancima 1 Zapadu nije do ravnopravnosti, čak i kada ratovi ne odnose njihove žrtve, a možda ni do mira, jer bi u ргопупот podjednako kažnjavali sve strane u sukobu. Strahujem da zbog raznih dušebrižnika rat u BiH ne potraje godinama, a mi doživimo reprizu građanskih ratova U Avganistanu (14 godina) Angoli ı Mozambiju (15) Libanu (16) ili Kambodži (22 godine).
Joviša RADOJIČIĆ Beograd
INVALIDI I SANKCIJE
Švindleraj naš па
Sankcije koje je međunarodna zajednica uvela protiv Jugoslavije (čitaj — Srbije) imaju tri glavna cilja: 1. Obustavljanje krvoprolića u BiH, 2. Demokratizacija društva u Jugoslaviji, 3. Rešavanje statusa manjina na obostrano zadovoljavajući način.
Kao i kod svih sankcija (čitaj — kazni) pravo je onoga ko ih uvede da insistira da se predviđene mere za postizanje deklarisanog cilja sprovedu, kao što je „pravo“ osuđenog da gleda da Кагпи 12begne, odnosno ublaži. Mislim da je svakome jasno da međunarodna zajednica, nemajući, barem za sada, drugih sredstava pritiska, neće dozvoliti da je „vučemo za nos“ i da otvaramo „nove rupe“ na Zidu totalne blokade. Svi oni koji misle da se švercovanjem, dezinformisanjem 1 51. može bilo šta drugo postići osim odlaganja rešenja, treba da su svesni da vreme ne radi za nas, naprotiv.
Ako se ovaj „nacionalni švindleraj“ i može razumeti u odnosu na „spoljašnji svet“, naše međusobno švindlovanje ne može se opravdati nikakvim nacionalnim razlozima. Naprotiv, ono samo snižava ionako niski moral populacije pogođene ekonomskim i drugim blokadama i posredno opravdava sankcije, stavljajući nas u položaj nacije kriminalaca.
Tipičan primer našeg primitizovanog (u dobru je lako dobar biti) mentaliteta jeste tekuća „borba za benzin“ (kad smo već odustali od borbe za dostojanstvo). Pokušaj vlasti da se raspodela benzina racionalizuje uvođenjem bonova, prioritetnih pumpi! i sl. gotovo odmah Je obezvređena onim što se može nazvati legalizovanim kriminalom. Tako je Beograd, odjednom, dobio desetine hiljada novih privatnih i drugih firmi, hiljade novih invalida i drugih povlašćenih, koji dovode do ludila one „više bespollene“, ali i one kojima je prevoz motornim vozilom zaista neophodan. U ovu kategoriju spadaju, pre svega, zaposlene hendikepirane osobe, koje zbog nesavesne „mase pojedina-
PISMA
ca” ne mogu da dođu do neophodnog benzina, da se prevezu do svog radnog mesta.
U Beogradu su za potrebe invalid-
skih vozila bile prvobitno predviđene
dve bizinske stanice, u Čarli Čaplina i kod Trošarine, da bi se to zatim prebacilo na pumpu u Mačvanskoj. Međutim, odmah se i tu obrazovao ogroman red sastavljen najvećim delom od kola čiji su vlasnici dobili invalidske nalepnice „preko noći“. Stvarni invalidi, koji koriste invalidska kolica praktično su onemogućeni da dođu do neophodnog benzina. Jedna humana (i ne samo humana) mera pretvorila se, tako, u „katalizator korupcije“, koji je naveo masu ljudi da se koriste tuđom telesnom hendikepiranošću, da bi ispoljili svoju mentalnu.
Obzirom da se na inkriminisanim pumpama za invalidska vozila benzin može dobiti samo pokazivanjem nalepnice, treba hitno promeniti takav propis i uvesti mere koje bi sprečile dalje zloupotrebe. Pravo na korišćenje ovih prioritetnih pumpi trebalo bi dati prvenstveno zaposlenim stvarnim invalidima, recimo I kategorije, barem na jednoj pumpi. Da bi se sprečile dalje malverzacije sa privilegijama, benzin bi trebalo davati samo onima koji prilože rešenje o invaliditetu (izdato pre uvođenja sankcija), invalidsku nalepnicu i uverenje o zaposlenju. Moglo bi se razmišljati i o specijalnim bonovima za invalide, izdavanim na jednom mestu u gradu.
Prof. dr Petar GRUJIĆ Zemun
TOLAR ILI TALIR
Modifikovana fuđica
Ovih par redova nije direktno izazvano pisanjem u „Borbi“ ili protiv „Borbe“. Rezultat su stalne zabune oko imena slovenačke novčane jedinice tolar. To nije ni originalno ime, odn. naziv, nije ni loše interpretiran dolar, (iako bi se želja za identifikacijom mogla naslutiti) ali je sigurno naziv koji izaziva zabunu među običnim svetom u nas i drugde.
Tolar je primitivan izgovor, u seljačkom (bavarskom, austrijskom i slovenačkom „narodnom“ jeziku) dobro poznate novčane Jedinice talir. E, pa to ı mi znamo šta je (barem bilo u vreme Marije Terezije i u Veneciji, pa i Još ponegde). Tolar je dakle, talir i taj naziv bismo morali mi usvojiti, kao što kažemo za razne korona, koruna, kroner itd. Jednostavno kruna. Ili funta, mesto paund, jer funta nešto i znači u našem okruženju, a činjenica što je paund engleski tačan naziv funte nikome ne smeta.
4 kako je nastalo tolar? Ranije se u nemačkom talir pisao Thaler, izgovarao u „Hohdajču“ sa dosta dugačkim a. A bavarski, slovenački austrijski seljaci su ga iskrivili — kao i mnoge druge reči sa „h“ ispred „a“ u varijante tholer, tholar, da bi na kraju bio kod Slovenaca tolar, što je Janko Jurančič u svom slovensko-hrvatskosrpskom slovaru (Cankarjeva založba, Ljubljana (ne Laibach 1970) na strani 520 potvrđuje: tolar-ja-talir.
Smatram da bi bilo ispravno u našem jeziku koristiti već poznatu (istina modifikovanu tuđicu) talir. Svima bi bilo odmah jasno koja je to novčana jedinica, i ako smo dovoljno pakosni — na šta asocira.
Mirko J. STOJNIĆ Novi Sad
· REFERENDUMOM REFERENDUMA i
Puj pike, ne važi!
Nisam izašao na referendum, iako mi je glasačko mesto u zgradi u kojoj stanujem. Zašto? Razlog je u neslaganju sa usvajanjem predloženog amandmana. Tu se ne radi samo o omogućavanju da se SPS ukloni s vlasti pre isteka mandata, njoj takva opasnost najrranje preti, nego i svaka druga koja posle nje dođe na vlast. A to znači da nijedna partija, niti šef države neće moći do kraja da obavi posao zbog kojeg je došao na vlast, što više ide u prilog SPS-u nego drugim partijama, jer će ona demagoškim manipulacijama i brojnošću grešnika iz Titovog vremena, mioći da sruši svaku vladu pre nego uspe da reši ključne probleme države i privrede. Osim toga, baš ta partija je sigurna u pobedu i na predstojećim prevremenim izborima. A to, onda, znači da nam je opozicija neinteligentna, jer baš ona ima razloga da se bori protiv дуд, amandmana. E
Nikakvo čudo što baš SPS-ovci nazivaju izdajnicima i neprijateljima srpskog naroda one koji nisu izašli na ovaj referendum, jer znaju da se tu radi o još jednoj istorijskoj prevari kojoj nasedaju čak i umovi kakav je Dobrica Ćosić, za koga sam siguran da mu je stalo do istinske demokratije.
Najgore u toj proveri je mogućnost
PROTIV
neomeftanog lažiranja rezultata referenduma, jer opozicija je samoj sebi unapred zatvorila usta svojim nasrtljivim Zzahtevanjem da se održe prevremeni izbori. Kao da se nije moglo sačekati Još dve godine, pa da se u međuvremenu zrelo promisli i ljudski pripremi za tako važan okršaj kao što su izbori! Kako sada izaći sa dokazima o lažiranju u prilog amandmana? Uvek sam isticao da je referendum najverodostojniji izraz volje naroda, ali u normalnim uslovima, kojih kod nas nema već pedeset godina. U ovim, međutim, narod može da glasa kako hoće, biće onako kako vladajuća partija hoće.
Teško se nadmudrivati sa starcima obogaćenim pedesetogodišnjim iskustvom, pogotovo kad su im protivnici bebe, sa slabim ili nikakvim političkim iskustvom i nestrpljivim ambicijama.
Šta može spoljni i unutrašnji neprijatelj Srbije poželeti više od ovog amandmana? Ta on mu omogućava neprekidno ometanje stabilizirajućeg razvoja srpske države i njene privrede, uz neprekidnu opasnost unutrašnjeg sukobljavanja i strane intervencije.
Najurgentnija akcija je sada referendum za otklanjanje posledia ovog referenduma. Puj pike, ne važi!
Nikola BAŠIĆ Beograd
SVEDOČENJA | Ueljevikt bez Muslimana
Prema popisu згапоуп а 12 1991. godine, opština Ugljevik je od 27-28 hiljada stanovnika imala 42 odsto Muslimana. Danas u opštini Ugljevik nema Muslimana. Ostalo je još samo nešto progna-
_LUUIVAME. | MURA Нар ЕНИ CC O O RR O OE LC o |
ČETVRTAK, 15. OKTOBAR 1992. GODINE 25
nika i mučenika u Теобаки, уп си skom mjestu sa 10-tak zaseoka.
Ti prognanici i nesrećnici jednostavno neće da idu sa očevine i djedovine i zbog toga su prinuđeni da se brane. Licemjerno zvuče izvještaji u TV dnevnicima po kojima se ti ljudi nazivaju mudžahedinima, bojovnicima, zelenim beretkama i ko zna kako sve još, samo zbog toga što neće i ne žele da ostave svoja ognjišta, djedovinu, imanja.
Da bi se došlo do etnički čiste teritorije opštine Ugljevik počinjeno je neviđeno zlo. Pri tome je stradalo mnogo srpskih sinova i nestao čitav jedan narod — muslimanski, i to likvidacijom i progonom. i
Muslimanski zaseok sa 70-tak kuća Tursanovo Brdo zbrisano je sa geografske karte. Stanovništvo je pod strahom i pritiskom izbjeglo. Desetak ljudi, koji su obezbjeđivali selo, pobijeno je u napadu srpskih snaga. Selo je opljačkano, sve što je bilo vrijedno i korisno odvezeno je a potom je Tursanovo Brdo sravnjeno sa zemljom. Ista sudbina -zadesila je Jasikovac kao i Mumbašiće.
Da bi se Teočak zauzeo korišćeni su tenkovi, artiljerija pa čak i avijacija. Sudbina Atmačića, Janjara, Glinja i Srednje Trnove je takva da su oni predati srpskim vlastima i to sa ključem na ulaznim vratima svake kuće. Stanovništvo je završilo ili u bjegstvu ili u logoru Batković kod Bijeljine. Puno ih je i stradalo. Potom su ta sela naseHena nesrećnim srpskim narodom iz Smoluće. Preseljenje je izvršeno pod nadzorom srpske voj-, ske. - ; Zaista su nesrećnici oni koji moraju da idu sa svojih ognjišta, bez obzira da li to čine sa naređenjem tuđe ili svoje уојske. Kuće u Smolući su ispražnjene a potom, prilikom napuštanja popaljene. Atmačići i Janjari, pošto su spojeni sada nose zajedničko ime — prekršteni su u Smolevik.
Ovo je u najkraćim crtama ono što se zbilo i zbiva u opštini Ugljevik. Na terenu je svakako sve mnogo užasnije. Hoću da vjerujem da iza ovih dešavanja u opštini Ugljevik ne stoji srpski narod. U to sam ubjeđen, jer ne može biti u interesu nijednog naroda, pa ni srpskog, sopstveno masovno stradanje kao i totalno uništenje drugog naroda. Mažalost, to je upravo ono što se desilo u opštini Ugljevik. Svjedočenjima nikoga ne optužujem, samo kazujem. Ne mrzim, jer rođen sam da živim i volim. Ne radujem se već sam duboko potresen i tužan, jer me bole sve patnje i stradanja nedužnih ljudi. Ne tajim već javno govorim, nastojeći da istinom razbijem tamu i tminu koja nas pritiska i davi. а
H.| DOVIĆ · 15 _ ТВеортад:
ор NETAČNOG МА АТИ |
|
Časno gostoprimstvo
U emisiji Televizije Beograd „Otvoreni studio“ u petak, 9. oktobra, učestvovao Je i profesor Fakulteta političkih паuka u Beogradu dr Miroljub Jevtić. Dvije se stvari izdvajaju iz onoga što je dr Jevtić u ovoj emisiji rekao.
Prvo, na pitanje da li i srpska strana čini zločine, dr Jevtić je naglo iskočio iz osnovnog smisla emisije i kao primjer zločina, koji su Srbi izvršili, naveo masakr Crnogoraca nad Muslimanima u nekadašnjem selu Šehovići (današnjem Tomaševu) kod Bijelog Polja 1924. godine. Ne znam, odista, zašto je dr Jevtiću bilo: potrebno da preskače i ovaj i prošli rat, i sve druge ratove, da bi se poslužio primjerom koji i nije primjer.
Drugo, na pitanje jednog gledaoca da li smatra zločinom to što danas u Srbiji ima puno majki, žena i djece onih Muslimana koji se u Bosni i Hercegovini bore protiv Srba, dr Jevtić Je kategorički odgovorio da smatra.
Kao Srbin i pripadnik, na neki način, Vojske Republike Srpske kategorički se ograđujem od ovakvog shvatanja dr Jevtića. Kako može biti zločin čin koji srpski narod kao cjelinu i ovoga puta uzdiže do kosmičke svijesti o ljudskosti? Te majke, te žene, ta djeca ne mogu za bilo šta biti okrivljeni, a srpskom narodu, koji ih u ovom tragičnom vremenu i za njih i za, nas štiti i hrani, može samo biti na čast
“što to dostojanstveno 1 па ljudski način čini. To 1 jeste čin civilizacijskog uzdignuća najviše ranga! |
Dragoliub JEKNIĆ,
Han Pijesaš