Борба, 05. 12. 1992., стр. 26

KUM SUBOTA NEDELJA 5-6 DECEMBAR 1992. GODINE

~

%

Glumac, protuva i upozorenje

Piše: Vasko Ivanović

Narod neupućen u tajne nauke istorijske i predviđanja budućnosti, sklon kritizerstvu a sudeći samo po svome življenju, smišlja nevesele priče o životu:

„Sve nas je više gladnih, pometenih, .

uplašenih. Sve više je onih koji nemaju ništa. Onih koji imaju svega, sve više, sve više, svega, svega, svega!

Sve je više:

Pljačkaša, korupcionaša, ratnih profitera, plaćenih ubica, tajnih trgovaca oružjem i mladim glavama, na najsramnijem tržištu, još sramnijega rata.

Sve je više:

Pljačkaša narodne imovine, onih bivših i ovih sadašnjih. Pljačkaju kriminalci, silom zaštitnici, zaštićeni i sami. Pljačka i sama... Ne, to zapisati neću. To o državi, narod je smislio u očajanju.

Sve te pojave i događanja opisana, narod nazva ružnim, podlim i kriminalnim imenima a svojom nevoljom velikom, skoro-a možda i bez skoro-skoro smrtnom.

Ni u jednoj od opisanih pojava ne nađe se u svemu tome ničega lijepog; ne smoga snage da u svemu što nabrojismo, nazre nešto, makaršto lijepo. Ne, nazre. A zašto ne nazre? Zato što je neupućen. Ne umije da zagrebe ispod površine i privida, privremenosti pojava. To nijesam rekao ja. Reče to i napisa profesor sociologije na Beogradskom univerzitetu.

Citiram:

„Stranački ljudi ne usuđuju se da kažu da u opisanom zlu ima i jedna dobra strana. Naime, kapitalizam je u osnovi počinjao pljačkom...

U nekom dugoročnom smislu, taj sistem pljačke je verovatno i najkraći put za uspostavaljanje toga sistema... Treba najmanje jedna generacija da se očisti kapital i preobrazi u proizvodnju, tojest, dobije normalnu funkciju“.

Šta sada kažeš na to, narode kritizerski? Zar Vam nije lakše da podnosite studen, glad i pljačku, sada, kada znate da će se potomci današnjih sjecikesa, lopuža, ratnih profitera, plaćenih ubica, zajedno sa opljačkanim kapitalom, preobraziti u poštovane poslovne ljude, džentImene, brodovlasnike, plemenitaše, lordove donjeg i gornjeg doma, dobrotvore, mecene i zaštitnike?

Odbrojavanje

Do prije neki aan, амо зат 5е сидомотој итјетози уеп кода ојитса. Prije neko veće, veliki glumac Je igrao ulogu antikomunistfe. ! dogodilo se nemoguće, fihi užas se dogodilo: veliki glumac je djelovao neubjedliVo, Ollefantski, Sta, II, Ko je unišfio, ponizio glumca?

A sada o glumcu i protuvi.

Do prije neki dan, divio sam se čudotvornoj umješnosti i umjetnosti velikoga glumca. Prije neko veče, međutim! Prije neko veče, veliki glumac je igrao ulogu antikomuniste. I dogodilo se nemoguće, tihi užas se dogodio: veliki glumac je djelovao neubjedljivo, diletantski.

ta se dogodilo? Šta ili, ko-je uništio, ponizio glumca?

Učinio je to onaj blagoglagoljivi, ptica rugalica sa sjednica Savezne i Republičke

skupštine, stranačkih zborova, crkvenih i

svjetovnih skupova. Onaj koji ne skidajući šminku i masku godinama već, igra, polet-

no, antikomunistu. I uspio je da nadigra velikog glumca!

Kako, kako pobogu? Kako protuva ta...

Tako što on, niko kao on, ni pisac, ni glumac i svi oni zajedno ne znaju o komunistima sve ono što zna on, protuva...

Dovoljno je da se sjeti sebe same, 5уоga službovanja, tačnije, služenja komunistima, samo da se prisjeti. I niko kao on ne može znati ni najskrivenije detalje, gestove, manire, rječnik i običaje, surovu vladavinu komunista. Onih komunista, onih baš kakav je komunista bio i on sam. Jeri on je bio komunista toga soja-nesoja. Zajedno su, za šaku vlasti, nosili ime komunista, kleli mu se bez zazora, izdavali prodavali ime, ideju i drugove.

Eto kako je komunista samozvanac, prevrtač vjerom eto kako je pomračio slavu velikoga glumca, uprljao ga, deklasirao. Baš kao ideju i ime u koje se kleo.

Tako će on, kada mu se učini da je prilika, prodati i ovu novu ideju. Ovu kojoj

sada služi i u koju se kune. I one kojima se kune, danas. Hoće, hoće! U prvoj prilici. Po crnome mraku. Iza leđa. Iz potaje.

IV

U slijedećim poglavljima biće riječi o najavljenom upozorenju.

Zivot naš, ovovremeni, radostan nije. Ne, ni malo. Ali, ni monoton nije. Uzbudljiv je naš život, dinamičan. Iznenadan preko svake mjere. Iz-ne-na-dan!

Eto zašto se čini, pokatkad, da nekoli-

ko upozorenja dobronamjernih, našim ·

građanima, nijesu na odmet. Upozorenje prvo: Građani, ne protivite se. Ne opirite se.

Foto: D. Milovanović

Osmjehujte se kada Vas pljačkaju do gole kože.

Skrivajte svoj očaj, osmjehujte se.

svom davnom ljetovanju na moru.

Uputstvo važi za slučaj pljačke. Na bilo kom mjestu. Kada se dogodi. Ako se do-

godi. A dogodiće se.

V

Upozorenja ovih najstrože se valja pridržavati, osobito, između prvog i petoga dana u mjesecu. Do tada ćete potrošiti sve one grdne mi-li-jar-de koje ste zaradili za čitav taj mjesec.

Upozorenje drugo:

Do tada, upamtite, molim slijedeće: svakome ko Vam zatraži (bio taj u uniformi, kamuflirki ili u civilnom odijelu) дајte, bez pogovora, sve što Vam zatraži. Novčanik, nakit, dokumenta, čekove, skurocjene patike, ili, talijanske cipele. I ne

tražite da Vam pokaže ovlašćenja, ne tražište ništa. Niš-ta! Osmjehnite mu se veselo, razdragano. Ne tražite, dakle, da se legitimiše: šta Vam vrijedi ako doznate da je uniforma lažna, da je tip lažan, šta? Šta Vam vrijedi? Revolver njegov, ili, obadva su istinski. Šta Vam, dakle, vrijedi znanje koje više nikada nećete moći da iskoristite. Ni-ka-da.

VI

Ako zatečete u svome stanu aramiju, ili, više njih, kako prekopavaju po ormanima, razvaljuju pod, da pronađu ono po što su došli, sjetite se! Sjetite se da ste Vi krivi. Zašto nijeste, na javnom mjestu, istakli obavještenje gdje šta od dragocjenosti krijete u stanu?

Izvinite se, dakle, čovjeku, ili, ekipi na radu.

Recite mu, iti, njima, da Vas je iznenadila kiša na ulici. Uzmite kišobran, ako njima nije od potrebe, i odlazite iz stana, što prije. Ostavite ljude neka na miru obaVe Svoj posao.

Zatečete li momke kako obijaju Vaša kola, dajte im ključeve svog automobila. Recite da ste, te ključeve slučajno našli u svom džepu. Da su Vam apsolutno nepotrebni, što će od toga trenutka biti živa istina, neumrla.

Ako na javnoj priredbi u najotmenijem gradskom hotelu izvjesni momci pljačkaju goste, siluju pjevačicu, ili, koju gošću; ako vidite da razbijaju izloge trgovina, kamenuju zgradu savezne ili, republičke skupštine, zaustavite prvi taksi. Recite neka Vas voze bilo kuda, samo što brže i što dalje od mjesta događaja.

VII

Upozorenje treće:

U svim opisanim slučajevima možete, razumije se, pozvati i miliciju. Ali, malo je vjerovatno da će moći da Vam se odazovu. Na mukotrpnom putu ka demokratiji, pored, ostalih banalnih sporova, pljačke i ubistava, milicija mora, međusobno, razriješiti imovinsko-pravne odnose.

Ako neka stanica milicije sa daleke periferije i nije angažovana na tim državnim poslovima, neizvjesno je da li je u funkciji? Naime, ne zna se da li je, za taj mjesec, platila reket žestokim momcima, a sa njima nema šale, ne!

Možda je priča o tome da najugroženije stanice milicije plaćaju reket priča bezumna, šala crna, crna, sasvim ncosnovana? Neutemeljena u stvarnosti, kako bi rekli naši učeni političari. -

Možda je ta priča, zaista, besmislena? Možda.” Е

Tek, sjetite se koliko je događaja, činova ljudi, koliko je sumanutih misli i razaranja, juče izgledalo nemogućno, maloumno. Sjetite se. A danas, već danas, svi ti događaji, ljudi i njihovi postupci sasvim su obični. Normalni. Da normalniji biti ne mogu. Sjetite se, molim.

Vlastoljupci· Književni podlistak

Titovci su Iza sebe oslavili nekoliko naraštaja razvlašćenih, i svi bi oni, sada, da se revanširaju. Meki su udajjeni s komandnog mosla 1945, drugi su olpal 1948,

[тест 5и огризтет! 1966, сетут najureni 1975, a poslednji na Osmaoj sednici, Neki su danas u levim, drugi u desnim parljaта, а су т је 151: ада роугаге опо 510 Im po naslednom pravu pripada

Piše: Milovan Danojlić

aše su vođe do nedavno, bile uverene — ili su izigravale takvu uverenost — da imaju izuzetnu, natprirodnu misiju u istoriji, 555 ПИ АН НП АНЕ |

Misija im nikad nije bila do kraja, jasna, sadržaj delovanja je često otkrivan uz put, aktivisti su upućivani da sami, u svakoj datoj situaciji, pronalaze načine kako da se potvrde i nametnu kao predvoditelji; mnogo šta im je bilo nejasno i neizvesno, jedino nikad nisu sumnjali u svoju predodređenost da usmeravaju i predvode. Tako su poljuljani i sabijeni u tesnac, oni i danas misle da su nezamenljivi. Nezamenljivi u svim sredinama, na svim frontovima. Kako god razvoj išao, njihovo je mesto na čelu! Na čelu borbe za socijalistički preobražaj, a onda, prvi u borbi za restauraciju kapitalizma; vodeći internacionalisti, i vodeći nacionalisti; jugopatrioti, dok se isplati, i bezumni separatisti, kad to opredeljenje postane ključ vladanja. O, otkad su oni prestali razlikovati dobro od zla, istinu od laži! Vlast je njihova jedina istina, najviše dobro...

Toliko su obuzeti, toliko prožeti tor strašću, da im je vođa vladao državom desetak godina posle svoje smrti. Pošto mu se nije našao dostojan zamenik — a nije se našao zato što je, idući za logikom apsolutne vladavine, u negativnoj selekciji došao do istinskih ništarija — slabići koji su ga nasledili odlučili su da posed izdele, i da svako upravlja onim čime se dade upravljati... Podelu na feude izvršio je sam vođa, ali je on, ipak, držao i celinu na oku. Naslednici su digli ruke od celine, utoliko lakše što se ispostavilo da ni svet do nje ne drži mnopo. 1 tako, iziđe da smo svoj vek proživeli na nepostojećem mestu, u laži, a da je jedino vlast, koja nam je stajala na glavi, bila istinita...

и ЈИ ни OVI OSA RAK

ЗАДА IN

zbog čijeg izvršenja ne smeju ispuštati vlast iz ruku.

lj

KSS O iS eo зе И пи ИЕ

Pri deobi su se,

me su ih, jedino, od 1945. do 1990, učili: nasilju i netrpeljivosti. Takvi su bili prema svim „spoljašnjim i unutrašnjim neprijateljima“ pa kako bi u konačnom, međusobnom obračunu, mogli biti drukčiji. U ratnim razdobljima, vlast osvaja idealne uslove za svoje održavanje: postaje nesmenljiva; biračima, ako ih i pozovu na izjašnjavanje, ostaje da takvu vlast samo potvrde. Tuča se mora nastaviti, a u njoj, i loše vodstvo je bolje od nikakvog. To je, verovatno, jedan od razloga što sadašnjem sukobljavanju ne vidimo kraja. Rat nisu izazvale isključivo vlastoljubive vođe, ali je očito da su u njemu, svaki na svoj način, našli ohrabrujuću računicu.

Smrt ideologije, u ime koje su nastupili godine 1941, nije ih ni zbunila, ni previše ražalostila. Kao da je i njima odlaknulo: zasukali su rukave i jurnuli u borbu za čistu vlast, bez suvišnih samoopravdavanja. Rasporedili su se po svim partijama, od krajnje levice do krajnje desnice, ali ih je najviše ostalo u Stranci koja obezbeđuje kontinuitet vladanja. Sasvim je svejedno kako je ta stranka nazvana; zovite ih kako hoćete, samo im ne dirajte u ono što im je najdraže.

U traženju izgubljene nevinosti naši su marksisti, u najnovijem preobražavanju, imali samo jedan logičan put: povratak domaćoj socijalističkoj tradiciji, onoj od pre Lenjina i Trockog. U svom dobro-

namernom i konstruktivnom, mada naivnom pri-,

stupu, ja sam bio uveren da će oni započeti s oživavanjem izvornog socijalističkog nadahnuća, onog

SO LEN