Борба, 03. 03. 1993., стр. 15

: :

Уа актима Son Aa

Kv?

BORBA SREDA 3. 3. 1993.

GODINE ZAPLETA — deconija Slobodana Miloševića

33.

Sa predsednikom sam se srela nekoliko puta, uglavnom u nekim oficijelnim prilikama i, na osnovu kolokvijalnih razgovora koje smo vodili, moj prvi utisak je da je to·:čovek čiJi je autoritet zasnovan na sposobnosti, znanju, mudrosti i političkoj dalekovidosti

DUŠANKA ĐOGO

Cvijetin Milivojević

BORBAR: Kao osoba koja je odshora u Izvršnom odboru vladajuće partije, osećate li da je pobednički duh Osme sednice još uvek živ u Socijalističkoj partiji, bilo hroz njen program, bilo kroz honkretne altcije ili hkadrope?

D. Đ060: Duh Osme sednice ne može se povezivati sa Socijalističkom partijom jer ona tada nije ni postojala. Pogotovo ne ovakva SPS, kakva je od trenutka Drugog kongresa i velike kadrovske obnove kada je u našu partiju uključeno i 70-80 odsto ljudi koji nisu bili članovi ni jedne stranke, pa ni komunističke. Zato i nema tog osećanja pobede jer ogroman broj ljudi, u to vreme, zbog svoje mladosti, nije mogao svesno ni da se odnosi prema Osmaj sednici. Nekoliko nas iz najužeg rukovodstva bili smo tada na početku srednje škole.

B: Da li je oktobarshi Drugi kongres SPS bio samo pozitipan proces podmlađivanja partije ili je to bila neka vrsta „starohomunističkog“ obračuna sa ljudima koji su, u jednom vremenu, dosta učinili za Vašu partiju?

D. Đ: Novo rukovodstvo partije se nije odreklo ni jednog svog bivšeg člana, nosioca nekih-krupnih i važnih promena, koji je odigrao značajnu ulogu u nekom ranijem periodu. Proces smene generacija smatram neminovnim procesom u svim sferama života, pa i u politici. Odlazak jednog broja ljudi, koji po godinama treba da odu, ne vidim kao odricanje od njih. Dolaze mlađi i tu nema nikakve „seče“ garnitura. B: Kako se to forsirano podmlađivanje odražava na unutarpattijske odnose? Ima li nezadovoljstva?

D. Đ: Tako se sa tim u poslednje vreme dosta kalkuliše u javnosti, tu podelu na stare i mlade u partiji ja ne osećam. Takva vrsta podele je i inače samo uslovna. Uostalom, te kolege, stariji političari koji više nisu aktivno uključeni u rad partije, ipak su tu, uposleni su u radu naših saveta, ostali su i dalje naši saradnici, ravnopravni učesnici u razgovoru. Nema reči ni o kakvoj diskriminaciji, o nasilnom podmlađivanju. Ovom kadrovskom obnovom, jednostavno, razbili smo famu da je SPS „partija sedih glava“.

Grubi izrazi fipa „fašizacija“

B: Zašto je SPS, hao partija koja je, po programu, okrenuta ka evropskoj socijaldemohratiji, ušla u faktičku koaliciju sa Srpskom radikalnom strankom koja je na pozicijama radikalne nacionalne desnice?

Bb. Đ: Socijalistička partija nije ni sa kim u koaliciji. Sa Srpskom radikalnom strankom nemamo nikakvih dodirnih tačaka u programima. Sa radikalima smo se našli a mislim da je trebalo da se na tom polju nađemo i sa drugim partijama — na zajedničkom nacionalnom programu. To je jedina zajednička nit. Nikakve koalicije sa radikalima, zapravo, nema.

B: Gde je, po vašem mišljenju, ona tanana nijansa između nacionalizma, šovinizma i — onoga što se može nazvati fašizacijom ove države?

D. Đ: Ne znam više kako da nažovem takve optužbe od strane opozicije koja za sve naše pokušaje da nešto uradimo, za зус Ккогаке Које

pokušavamo da preduzmemo umesto konstruktivnih· kritika, dijaloga na koji smo mi zaista spremni, odgovara isključivošću. Namesto da nam konstruktivnom kritikom pomognu, iz Opozicije pribegavaju kvalifikacijama iz terminološke sfere starog sistema, komunističkog sistema, u kojem je najveći broj opozicionih lidera živeo i u njemu aktivno učestvovao. Valjda im je ta navika ostala i za ovo vreme koje nema nikakvih dodirnih tačaka sa svim tim grubim, vulgarnim izrazima tipa „fašizacija Srbije“ ili političke i druge „čistke“. Jednostavno, ne mogu da'objasnim da normalne, legalne promene, kao što je postavljanje upravnika u ustanovama kulture od nacionalnog značaja, što je uvek bilo i biće u svim državama — neko može da nazove fašizacijom kulture.

Ne mogu, takođe, da shvatim да se za jednu, na žalost, danas normalnu pojavu racionalizacije radne snage i prinudnih odmora zbog nedovoljne uposlenosti lepi etiketa — „političke čistke“. Ne priznajem takve termine, ako će se ti ljudi sutra vratiti na svoja radna mesta. Prosto, ni za jedan norma-

· lan postupak koji SPS želi da izvede, iz opozicije nema spremnosti za konstruktivni dijalog, da bismo, eventualno, zajedno pronašli rešenje. Politika opozicionih partija svela se na bezobzirnu i beskrupuloznu borbu za vlast, a politička aktivnost se ne shvata kao služenje javnom interesu celokupne društvene zajednice. Da odmah raščistimo stvari: nova generacija političara u SPS-u je za konstruktivnu saradnju sa opozicijom i to, prvenstveno, onom koja polazi od demokratskih pretpostavki. Na žalost, od opozicionih prvaka nikada nismo čuli njihove programe, šta oni nude za izlazak iz krize. Umesto toga, čujemo patetičnu metaforičnost opozicionih kvaziretoričara... B: Deo opozicije je, u protekle tri godine, pokazao spremnost da se, na pri-

Dušanka Đogo

mer, uključi u definisanje srpskog nacionalnog i državnog programa. Tolerancije je nedostajalo 'i sa strane Vaše partije?

D. Đ: SPS je pristankom na prevremene višestranačke izbore pružila mogućnost opoziciji da se uključi u podelu vlasti. Kao odgovor smo dobili neograničene izlive mržnje prema legalno izabranoj vlasti i okrivljavanje ove partije za sva zla

Ке гес о аката

B: Posle izbora, najavljene su i promene u državnim medijima. Postoji li ~opasnost da promene dobiju razmere čistki?

D. B: Ja zaista ne shvatam šta termin čistka podrazumeva. Ako je to primer Radio-televizije Srbije i slanja na prinudne odmore jednog broja nedovoljno uposlenih radnika, to ne može da bude čistka. Molim Vas, da li su „čistke“ i slanja ostalih radnika na prinudne odmo-

re? 5

Međutim, ako želimo biti pošteni, primetićemo da sredstva javne komunikacije, u većini slučajeva, kontrolišu neke druge društvene snage, van SPS-a. Neka su pod kontrolom opozicionih partija, neka pod kontrolom takozvanih „nezavisnih“ snaga, neki mediji su privatizovani. Upravo takvi društveni faktori, podesnom selekcijom i iskrivljenom informacijom, oblikuju svest građana.

Mi se protivimo svakoj cenzuri, ali i zloupotrebi medija, neodgovornim napadima na ličnosti i institucije, ideološkoj i teološkoj indoktrinaciji i raspirivanju verske i rasne mržnje, što promovišu pojedina sredstva informisanja. Napadi koji dolaze u ime slobode medija upravo na sredstva koja imaju javni karakter, sasvim su apsurdni, pogotovo zahtevi da se ti mediji privatizuju. .

Nama nije potrebno ideološko informisanje, mada smatram da bi razvijanje svesti o osnovnim interesima i širim potrebama sopstvenog naroda i građana — trebalo da bude trajna obaveza medija, što su pojedina sredstva informisanja zapostavila.

B: Na koja sredstva mislite?

D. Đ: To su oni mediji koji pripadaju opozicionim strankama i za koje se zna koji im je jedini cilj. Ubrojila bih tu i sredstva komuniciranja koja pripadaju „nezavisnim“ društvenim činiocima — mahom politički vrlo zavisnim. U poslednje vreme, tu se pojavljuju i neke privatne inicijative. Smatram da stranom kapitalu ne bi trebalo dozvoliti da drži monopol nad našim medijima.

FOTO: Z. SINKO

ovog sveta. Demokratska javnost društva ne zavisi samo od političkih ustanova i zakona, već od političke kulture društva. .

Pojedini lideri opozicije poseduju i znanje i sposobnost i zato bi, mislim, bilo bolje da se, umesto parlamentarne opstrukcije, uključe u konkretno rešavanje problema. Za sve ovo vreme nismo imali nikakav odziv niti iskazanu želju opozicionih prvaka da učestvuju u podeli vlasti, Mi smo izuzetno spremni na to. I predsednik Republike i predsednik Skupštine i predsednik Vlade su nudili opozicionim liderima da pomognu — ne Socijalističkoj partiji nego svome narodu. Oni, međutim, interes za to nisu pokazali.

B: Legendarna rečenica „Srbija je umorna od lidera“ ostala je samo na tragu praznog političkog obećanja. Većina partija u Srbiji, pa i Vaša, liderske su stranke u pravom smislu te reči. Koliko je rukovodstvo Vaše partije autonomno u donošenju odluka?

D. Đ: Naša partija ima skoro pola

_ miliona članova, oko 190 odbora i

svi procesi predlaganja kandidata za najviše funkcije kreću od opštinskih odbora. Ni jednu kadrovsku odluku u poslednjih nekoliko meseci nije „preseklo“, nije promenilo najuže rukovodeće telo partiје. Sve su kadrovske odluke usaglašavane na nivoima sa kojih su kandidati predlagani — u opštinskim, eventualno, pokrajinskim odborima. Ni jedna odluka nije nametnuta članstvu. To je jedan od glavnih razloga zašto SPS opstaje u političkom vrhu, imuna na rascepe i slične konflikte.

Moralno besprekormi ljudi

B: Predsednih Vaše partije i Republike Srbije, za jedne je nacionalni heroj, za druge izdajnik Srba izvan Srbije,

za treće tiranin, za simpatizere pojam demokratije... Kako Vi gledate na njegoDu ulogu u ovim dramatičnim доdinama? D. Đ: Sa predsednikom sam se susrela nekoliko puta, uglavnom u nekim oficijelnim prilikama i, na osnovu nekih koloknijanih razgovora koje smo vodili, moj prvi utisak je da je to čovek čiji je autoritet zasnovan na sposobnosti, znanju, mudrosti i političkoj dalekovidosti. Za vreme njegovog mandata uveden je višestranački sistem i parlamentarna demokratija. Proširene su i mogućnosti neposrednije participativne demokratije. U pravom smislu reči, uspostavljena ustanova referenduma koja je omogućila građanima da se na najneposredniji način izjašnjavaju o najkruprnijim pitanjima našeg društvenog života. Uz ove brojne političke promene, započete su i snažne ekonomske reforme. Ne zaboravite da se predsednik Milošević, među prvima, zalagao za tržišnu privredu. Otvoren je i proces tržišne transformacije privrede, gde se na tržišnim osnovama podstiče inicijativa, razvija privatni sektor.

Verovatno najznačajniji segment njegove politike jeste domen zaštite srpskog nacionalnog intereза. Тако su mišljenja podeljena, niko ne može osporiti da je njegovom zaslugom prevaziđena rascepkanost Srbije na tri dela. Uprkos ratnom okruženju, u Srbiji je sačuvan mir; očuvanjem Jugoslavije sačuvana je matica srpskog naroda kao bitna garancija Srbima u ostalim republikama bivše Jugoslavije. Ova odlučna i dostojanstvena zaštita nacionalnog interesa izložila nas je grubim pritiscima, ucenama, pretnjama silom, iako je naše trajno opredeljenje uvek bio mir.

Zaslugom predsednika jedino pravedna ideja samostalnog odlučivanja srpskog naroda o sopstvenoj budućnosti, podignuta je na najviši međunarodni nivo.

B: Epohu vladavine Slobodana Miloševića obeležava i porast kriminala, екопотзка Кпга, samo formalno uspostavljeno jedinstvo Srbije, posebno kad je reč o Kosovu. Najveći deo hrivice, prirodno, pada na vladajuću partiju? Ј

D. Đ: Ne slažem se da je jedinstvo Srbije samo formalnog karaktera. To je, u pravom značenju te reči, celovita Srbija, koja, posle toliko godina, diše jednim plućima. Na Kosovu, prava nacionalnih manjina nipošto nisu zanemarana, a kamoli ugrožena. Politika SPS bila je i ostala upravo da niko u Srbiji ne . može biti diskriminisan zato što je pripadnik druge vere, rase ili nacije. Tome ostajemo dosledni. Jedino u Srbiji i SR Jugoslaviji nije izbio građanski i nacionalni rat. Ne može, dakle, biti govora o nekom kvazijedinstvu. Moja zamerka politici naše partije, međutim, išla bi donekle ka tome da postoji problem nedovoljno efikasnog ostvarivanja pravne države, zbog loše kontrole provođenja zakonskih propisa koji su, inače, na nivou zakona razvijenih društava. Time se stvorio jaz između dobrih pravnih propisa i društvene prakse. Mi insistiramo da se odlučnije vrši vlast — izgradnjom demokratskih ustanova kontrole u kojima će se naći, isključivo, stručni i moralno besprekorni ljudi. Tako će se suzbiti i kriminal, špekulacije, očuvati mir, a država, bez obzira na teške uslove i sankcije, izuzetno dobro funkcionisati i dalje se razvijati.