Борба, 01. 06. 1993., стр. 5
пат иначе
Атини
пе ин —
e
BORBA UTORAK 1. 6. 1993. ~
HOĆE LI BITI SUSRETA INTELEKTUALACA IZ SRBIJE | HRVATSKE
U Ктидоршта beogradskih intelektualaca gotovo se ništa ne zna o inicijativi Milorada Pupovca iz Zagraba da se početkom juna meseca sastanu intelektualci iz Srbije i Hrvatзке. Мек! од sagovornika AIM-a sa kojima, inače, Pupavac redovno komunicira, bili su iznenađeni Jer su za taj predlog saznali iz novina. Za sada se u Beogradu, dakle, ne zna sa kim je susret dogovoren, ali bez obzira na to, inicijatipu za sastanah na „intelektualnom nivou“ AIM-ovi sago-
pornici pozdravljaju.
— Već duže vrijeme, i na hrvatskoj i na srpskoj strani, iz različitih krugova, i od strane nezavisnih intelektualaca i od strane onih koji su bliže vlasti, ili su pri vlasti, pokreće se ili se spominju inicijative za susret hrvatskih i srpskih intelektualaca koji bi
Tri miliona razgovora
— Koliko govore podaci za vreme ovog rata, preko telefonske centrale u Milanu, obavljeno je tri miliona razgovora. Dakle, šest miliona ljudi iz Hrvatske, odnosno Srbije, razgovaralo je, pa je red da im se to i prizna. Pozvala bih se i na Slobodana Šnajdera koji u „Slobodnoj Dalmaciji“ kaže da je u Hrvatskoj nitko, da bi se jednog dana videlo tko su nitkovi — kaže Borka Pavićević.
Susreti po zemljama Evrope
Mi smo se na različite načine
susretali po gradovima i po zemljama Evrope, ali sada mi se čini da je trenutak da ljudi koji su, bilo sudjelovali u kreiranju nacionalne politike, bilo podržavali njezino kreiranje, sjednu za stol i doprinesu miru, doprinesu sporazumu i rješenju preostalih pitanja između Hrvata i Srba i dakako hrvatske i srpske države — kaže Miodrag Pupovac. Neka znaju
Nema nikoga iz Hrvatske koga sam poznavao i sa njim razgovarao da ne bih želeo da taj razgovor nastavim. Eto, neka to znaju. Uvek me je najdublje potresala misao da neko dete, bilo hrvatsko, ili muslimansko, misli da ga ja kao srpski pesnik mrzim — kaže Matija Bećković.
bio u funkciji pregovora, u funkciji razgovora i stvaranja pretpostavki za političko rješenje između Srba i Hrvata na prostoru bivše Jugoslavije — kaže Milorad Pupovac. — Sam sam u datom momentu preuzeo jednu od takvih inicijativa i više, zapravo, posredničku ulogu da se organizira susret između vodećih nacionalnih intelektualaca Hrvatske i Srbije kako bi oni sa svoje strane, kao ljudi koji imaju utjecaja u jednom, odnosno drugom narodu, koji mogu utjecati na stvaranje javnog mnjenja, pa u tom smislu i na stvaranje nacionalne politike, mogli otvoriti dijalog i započeti stvarati pretpostavke za političke pregovore i politički sporazum između hrvatskog i srpskog naroda, odnosno između hrvatske i srpske države.
— Čini mi se da je to dosta važno zbog toga što je dugo vreme-
' na bilo nastojanja da se susret-
nu intelektualci iz jedne i druge sredine, odnosno iz svih sredina bivše Jugoslavije. 5
Istina o Hrvatskoj
— Nadam se da ćc se susret održati uskoro, zato što je ijedna i druga strana iskazala interes i spremnost za njega — kaže Pupovac. — Uvjercn sam da će sc taj susret održati u toku šcstog mjeseca, dakle u toku juna i da će svakako doprinijeti očekiva-
nim ciljevima. Razgovori su 7а-_
mišljeni kao praktični razgovori, što znači da u njima ne bi trebala sudjelovati velika grupa ljudi nego pot, šest ljudi s jedne i druge strane. Za mjesto sastanka će sc odrediti ono mjesto koje će prihvatiti obje strane. Ti globalni hrvatsko-srpski razgovori iz-
moeđu intelektualaca ne bi trebali ometati nikakve političkc prcegovore, a još manjc prcgovore na relaciji Zagreb — Knin. Naprotiv, oni bi, ako to budu mogli, trebali potpomoći da se ti pregovori odvijaju sa manje teš-
| Pupovac, M. Bećković,
Коса перо 510 зе одмјајц. 1 да,
ukoliko to mogu, potpomognu
da se postojeće prepreke i bari-
jere otklone — kaže Pupovac. Pupavac.
Za inicijativu Miodraga Pupovca, književnik Matija Bećković, kaže da je, sve što o njoj zna, pročitao u novinama. Naša tragedija jc utoliko veća što one najvažnije probleme nc samo da niko ne rešava, nego
kao da nikoga i ne interesuju. U
takvoj atmosferi svaki pokušaj da se nešto započne govori da postoje ljudi koji nisu izgubili svaku nadu. Verovatno procenjuju da treba da počnu oni koji se najmanje slažu.
_—,A ja sc lično nisam ni sa kim iz Hrvatske ni čuo ni video od kako je rat počeo. Nedostaje mi istina o stvarnosti iz Hrvat-
lj, Tadić i B. Pavićević
ske. Voleo bih, inače, da se sastanem sa svakim ko nije obave-
zan unapred donetim zaključci-
ma.
— Ja nisam verovao da u naše vreme može da postoji rat koji će da uništi komunikacije i fizičke i duhovne. Nisam verovao ni u vreme najvećih svađa intelektualaca da će do ovoga svega
doći. Verovao sam da i kada bi došlo do sukoba, da bi sukob vodili profesionalni vojnici. Da bi bolnice, pckare, novinc, telefoni, normalno funkcionisali. Ovo jc sve noečuveno, noviđcno i privremeno. Međutim, ta naša privremenost mnoge košta života — kaže Bećković.
— Mislim da oni koji ratuju i koji su krivci, da će oni učiniti sve da tu krivicu i odgovornost
teslime nekom drugom. Međutim, drugi su bili potrebni samo kao žrtve. A ja sam samo jedna od njih.
Ideja je dobra
— ima jedna francuska izjava koja kaže: pregovarati, pregovarati i uvek pregovarati. To je uputstvo za državnike i političare a za intelektualce bi važilo razgovarati, razgovarati i samo razgovarati. Ukoliko je to moguće, mišljenja je prof. dr Ljubomir Tadić.
— Od pre rata nisam ni sa
kim od svojih kolega u Hrvatskoj imao kontakta. Imam potrebu da razgovaram sa prijateljima, teško mi pada prekid telefonskih i drugih veza. Nemam potrebe da razgovaram sa ljudima otrovanim šovinizmom. Želeo bih da se čujem sa Ivanom Kuvačićem, sa Žarkom Puhovskim, Antunom Žvanom. Spre„man sam da razgovaram, ali nisam čovek koji bi umeo da se bavi organizacijom takvih razgovora. Ne znam ko se sa Pupovcem dogovarao, ali mislim da je, principijelno uzevši, ideja dobra.
— Sumnjivog je kvaliteta pri- · ča o odgovornosti intelektualaca za ovo što nam se dogodilo, jer se precenjuje njihova moć, izuzev onih koji su na vlasti kaže Tadić.
Dramaturg Borka Pavićević kaže da je za inicijativu saznala iz „Borbe“, te da podržava sve, što čini Miodrag Pupovac jer, smatra ona, on veoma dobro zna stvarnu cenu izvesnih ideja. — Ja ne znam ko treba da se sastane, ali ako treba da se sas.tanu, neka se sastanu i oni koji su na prethodnim sastancima rešili da treba da se rastanu. To
se vidi iz mnogo čega pa i iz izja- „
ve jednog od savetnika Dobrice * Cosića u kojoj se veli kako su oni od ranije, od pre rata, na raznim sastancima videli šta sledi, pa su se za rastanak i pripremili. Tako je lako, tako je neoprezno razlupana jedna zemlja i · to sa teškim posledicama. Treba dakle da se sastanu moćni u okviru novonastalih država i rcžima da bi te države, ako ikako moBpBu, postale pristojnije prema svojim građanima, da пе 51 опе dirale građane, već građani njih, pa i nenacionalističke intelektualce — kaže Borka Pavićević.
A LM
Da li Vens-Ovenov plan predviđa posmatrate
„Vens-Ovenov plan, koji je prihvatila Jugoslavija, sadrži i odredbu o posmatračima, tako da ja ovdje nijesam rekao ništa novo u Vezi s tim“ — objasnio je crnogorski ministar Miodrag Lekić u izjavi Tanjugu. — „Nastojao sam samo da ostavim utisak o ozbiljnoj namjeri da sarađujemo, kako bismo zajednički doprinijeli mirnim i pravednim rješenjima...” Da li je Lekić u pravu kada se poziva na Vens-Ovenov plan? Proverite sami.
U Aneksu I — „Sporazum o prelaznim aranžmanima“, pod tačkom „F“ — „Međunarodne
granice“ zapisano je:
„U prvo vreme međunarodne granične prelazne punktove će kontrolisati UNPROFOR. Pitanje policijskog kontrolisanja granica će se dalje razmatrati u kontekstu novog Ustava. Privre-
meno predsedništvo i privremena centralna vlada će preko ministarstva finansija biti odgovorni za carinske i druge aranžmane i imaće uobičajena ovlašćenja da zaustavljaju, pretresaju, zadržavaju i sprovode mere za realizaciju svih aranžmana“. Ta odredba se konkretnije razrađuje u Aneksu VI — „Озта:тапје granica“, koji glasi:
„U skladu sa rezolucijom 787 (1992) Saveta bezbednosti UN, stav 5, da bi sprečile mešanje sa strane, van Rcpublike BiH, Zaštitne snage. UN/Posmatračka misija EZ vršiće osmatranje granica sa susednim republikama“.
Drugi stav Aneksa VI — „Principi“ glasi:
„Zaštitne snage UN/Posmatračka misija EZ osmatraće prclaze kako bi sprečili ulaz u zemlju oružja, municije, vojnog osoblja ili nocregularnih snaga.
Osmactraće se i granice sa susednim republikama.
Akcije Zaštitnih snaga UN na osmatranju, pretraživanju i iZveštavanju olakšaće vlasti Republike Hrvatske i Savezne republike Jugoslavije“.
U čemu je, dakle, Lekićev
greh i čime je to zaslužio da ne-.
ki — kao crnogorski radikali, recimo — traže njegovu ostavku, a za „rimsku izjavu“ kažu da je „u najmanju ruku kriminalna i znak direktnog i drskog razbijanja Jugoslavije i negiranja suvereniteta Crne Gore i Jugoslavije“?! Tačno je da spoljnu politiku vodi savezna država, odnosno savezna vlada i da se i Lekići svi ostali moraju pridržavati njenih principa. Ali, zar SR Jugoslavija nije podržala Vens-Ovcenov plan? N.B.
PROF. DR SVETOZAR STOJANOVIĆ
Imamo već isuviše розтатаса
„-. Što se posmatrača tiče, tu ima nekoliko kontra-argumenata, izjavio je za Radio Frans-enternasional specijalni savetnik predsednika SRJ prof. dr Svetozar Stojanović.
„Prvo, cela stvar mora da se reši principijelno. Znači, nema govora o dolasku posmatrača samo na jednu granicu, nego eventualno na sve granice BiH. Rečeno je da je g. Tuđman to prihvatio, ali je odgovor bio da je g. Tuđmanu lako da prihvati kada ima 40.000 do 60.000 regularnih trupa iz Hrvatske na teritoriji BiH, pa bi mu išlo u prilog da onda u tom smislu zatvori granice.
Drugo, rečeno je da bi g. Tuđman hteo tim udarcem da ubije i drugu muvu, to jest da reši problem legalizacije i legitimizacije granice između Srba i Hrvata, kad se tiče BiH i Hrvat-
ske. Druga načelna primedba je da je čudno da se traže posmatrači na granici Jugoslavije i BiH, i to sa naše strane, kada je poznato da se naš izvoz, saobraćaj i prelazak putnika — i tiopšte komunikacije sa susednim zemljama — kontrolišu sa one strane granice, znači iz Mađarske, Rumunije, Bugarske, Makedonije. Zašto sad odjednom sa naše strane granice, a ne sa strane BiH?!
Treći je argument unutrašnjopolitičke prirode. Naime, naše stanovništvo ima utisak da ovde ima isuviše nekakvih posmatrača, isuviše gostiju te vrste, pa se ima utisak da smo neka zemlja koja je gotovo „poluokupirana“ raznim posmatračima, pa se onda gubi na osećanju паопа те Поа РОН 1 ; nacionalnog dostojanstva. =