Борба, 27. 08. 1993., стр. 12

aDRUŠTVO

U Budvi je ovih dana promovisana sa paž-

njom isčekivana knjiga „Ко је ko u Crnoj Gori“, (sa 1.057 živih i aktivnih ličnosti autora dr Miroslava Luketića i Velibora Zolaka, u izdanju PP „Zolak i Zolak“ i nove izdavačke kuće „Arhe“ iz Budve.

Reakcije se kreću od nezadovoljstva onih kojih u knjizi nema, do neverice pa i smeha zbog podataka koji se u njoj mogu naći. Knjiga je značajna jer pruža mogućnost za najraznovrsnije analize celokupnog stanja našeg društva, morala i potreba ljudi kjoi nas predstavljaju i vode. Ličnosti su odabrane po funkciji koju obavljaju, kojih je najviše, i po osnovu svog rada i stvaralaštva. Međutim, najveća iznenađenja knjiga pruža prilikom iščitavanja uvek neugodnog izjašnjavanja Crnogoraca po pitanju veroispovesti i nacionalnog opredeljenja, posebno kod političara.

Macionalnost se menjala — telefonom

Malo ko bi očekivao da će se, na primer, gotovo svi anketirani pripadnici vladajuće DPS stranke, koji su na vlast došli na „talasu srpstva“ i antibirokratske revolucije, a izbore dobili kao komunisti, danas izjasniti kao — Crnogorci i vernici! Kao Srbi izjasnili su se jedino članovi Narodne stranke, zatim poznati književnici, umetnici i stvaraoci uopšte, čija su dela trajna i postojana kao i njihovo opredeljenje.

Liberali su, zna se, takođe Crnogorci, mahom ateisti ili agnostici, zbog čega se lider Narodne stranke Novak Kilibarda zahvalio izdavačima jer, kako je rekao — sada se vidi da su svi oni koji se zalažu za autokefalnost crnogorske pravoslavne crkve zapravo aetisti. Pi

Radikali skoro da nisu učestvovali, rekli su nam da im je to ličilo na neku sumnjivu rabotu, dok su se Muslimani, sa izuzetkom jednog privrednika i jednog pomorskog kapetana, koji su Crnogorci, izjasnili za muslimansku veru i naciju. Albanci su ostali Albanci, a sva sveštena lica su — Srbi. POSLE PROMOCIJE KNJIGE „KO JE KO U CRNOJ GORI“

Bivši komunisti sad veruju

Gotovo svi anketirani pripadnici vladajuće DPS stranke se izjasnili kao Стодог pernici, narodnjaci kao Srbi, radikali skoro da nisu ni učestvovali, doh su libe!

Mekadašnji predsednik CH SK CG poslao je vernik: Memir Bulafović 4 |

Zaista je zanimljivo videti kako se ko poimenice u knjizi izjašnjavao. Predsednik Republike Crne Gore Momir Bulatović, kao nekadašnji predsednik Centralnog komiteta Saveza komunista Crne Gore, kako u knjizi piše — postao je vernik, pravoslavac, a izabrao je da ovoga puta bude Crnogorac. Ne tako davno, na Vučijem Dolu, rekao je da nosi ime crnogorsko, a prezime srpsko. I sadašnji partijski sekretar, uz to generlani, Svetozar Marović postao je vernik, a nije više ni Srbin, kao što

_ je to oduvek njegovo srpskog selo Grbalj,

već Crnogorac. Predsednik Vlade Milo Đukanović ne-

zna se, Crnogorci, mahom ateisti ili agnostici

Dojučerašnji veliki Srbin i komunisfa sada је (Crnogorac i veruje u Boga: Branko Kostić

što je dosledniji, pa se po pitanju veroispovesti nije izjasnio, a i on je, razume se, Crnogorac. Е

Niži po hijerarhiji članovi DPS uglavnom su ateisti ili im se pokvario telefon, pa nisu u poslednjem času, po uzoru na svoje vođe, uspeli da još jedanput promene svoje duboko uverenje.

Kako su nam rekli autori ove zaista trenutno najinteresantnije knjige kod Crnogoraca, mnoge uvažene ličnosti su nacinalnu pripadnost menjale.u poslednji čas, dok je knjiga bila u samoj štampariji — telefonom. Zanimljiva su svakako i današnja op-

Direktor RTS je vernik, а Ушсећс

redeljenja onih koji su па čelu гази dija formirali javno mnenje i Oopu naš život u poslednje tri godine „Ir! za srpstvo“, pre svega, mahom su 10 gorci i vernici. i

Mnoge iznenađenja [

Bivši urednik „Pobjede“, poznati Sr doje Konatar, danas je Crnogorac i! no, vernik. Rade Brajović, glavni tu) „Večernjih novosti“ takođe je Crmi ateista, a Milorad Vučelić, direktor” bije je vernik, ali Srbin, dok je njego: gorski kolega Božidar Čolović i V'

ZAŠTO, NI U JEDNOM SLUČAJU,NISU OTKRIVENI NAPADAČI NA MILICIJU NA

KOSMETU

Terorizum pod

okriljem noci

Posle spakog oružanog napada sprovođene su široke akcije pretrage i pretresa terena, privođen je veliki broj lica, ali su napadači uvek

nestajali bez traga

Poslednjih godinu dana, a ovog leta naročito, učestali su napadi na pripadnike MUP-a Srbije od, za sada, nepoznatih lica. Samo za nepunih 12 meseci zabeleženo je dvadesetak oružanih napada u kojima je više milicionera ubijeno i ranjeno. U svim slučajevima napadi su izvršeni iz automatskog oružja. Bar prema onome što se do sada zna, ni jed nom slučaju napadači nisu otkriveni.

Zvanična saopštenja nadležnih policijskih „organa, nakon svakog pojedinačnog oružanog napada, te napade su karakterisali kao terorističke akcije albanskih ekstremista. I uvek se naglašavalo da su te akcije bile do20 organizovane i pripemljene i još bolje iz-

ene.

Bez zvaničnih objašnjenja

Posledice koje su ostajale iza svake od ovih akcija, načina na koji su oružane akcije izvedene, ciljevi napada koji su birani, sredstva koja su napadači koristili i još puno toga, nedvosmisleno su ukazivali na terorizam. Međutim, ovde kao nigde u svetu, nikada se nijedna politička i ekstremna grupacija nije oglasila da bi potvrdila da je to „njeno delo“. Naprotiv, iza svakoga napada, iako su na licu mesta ostajali tragovi, nepoznanica je bivala sve veća.

Ono što je u svim ovim slučajevima, za

koje se zna, karakteristično jeste to da su meta napadača uvek bili pripadnici milicije. Manje se zna o oružanim napadima na pripadnike Vojske Jugoslavije, sem u nekoliko slučajeva sa tragičnim posledicama kao što je onaj kada je prošle godine u krugu kasarne ubijen vojnik, ili proletošnji slučaj terorističkog napada na stražu pred komandom korpusa u centru Priština, kada je bilo žrtava i na strani napadača i na strani vojske, kao i poslednjih nekoliko napada na granične patrole Vojske Jugoslavije na albansko-jugoslovenskoj granici.Interesantno je pomenuti da su albanske alternativne političke partije na Kosmetu svaki od pomenutih i sve druge slučajeve karakterisali kao međusobne obračune srpskih policajaca i vojnika. Do sada ni u jednom slučaju one nisu osudile makar i nepoznate napadače, već se uvek u prvi plan isticalo „da bi mnogoborojna srpska milicija i vojska na Kosovu otkrili na-

padače da su oni Albanci“. Takođe, nikada

nisu ozbiljno shvatali pozive ilegalnih albanskih ekstremnih grupacija za napade na srpsku miliciju i vojsku, već su sve to komentarisali kao verbalni avanturizam onih koji nemaju uticaja u albanskim masama. Milicija, koja je na Kosmetu brojnija, organizovanija, opremljenija i.spremnija nego ikada, zasad nije uspela, to bar nije potvrđeno, da otkrije makar jednu grupu napadača,

|

Vincent i Gadomski |

odnosno terorista. Zašto je to tako, zvaničnih objašnjenja nema. U Prištini se ona i nemogu dobiti, jer sve informacije u vezi sa tim može da daje samo Republičko ministarstvo unutašnjih poslova u Beogradu.

Dve meprijateljske organizacije

Nakon svih oružanih napada, koji su izvođeni pod okriljem noći, organi bezbednosti su sprovodili široke akcije pretrage i pretresa terena. Privođen je veliki broj lica, pretresene mnoge kuće, ali bar prema onome što se zna izvršioci napada nisu otrkriveni. Otkrivene su velike količine oružja i municije, ali ne i napadači. To, je naravno, bio dovoljan razlog da albanska strana na Kosmetu tvrdi „kako srpska milicija sprovodi genocid i represiju nad Albancima“ i „kako se međusobno ubija, a za to optužuje nevine Albance“. Situacija se neznatno izmenila početkom avgusta ove godine, pošto su organi gonjenja uspeli da uđu u trag, a nešto kasnije i uhapsc veliki broj članova i pripadnika dveju ilegalnih neprijateljskih organizacija: „nacionalni pokret za oslobodenje Kosova“ i „Narodni pokret za republiku Kosovo“. Ove dve

Е „Р •— |

organizacije su mesecima pre toga: Albance na oružani ustanak proti\;

njihovim hapšenjem otkrivene su \ ličine oružja, municije, vojne opre što je potrebno za izvođenje borB! stava. Takođe se došlo do saznanj, menata o vojnom ustrojstvu ovih} cija, o postojanju vojnih formacija”! komandi, skladišta oružja skrivi zemljom, kao i planova za пара padnike vojske i policije. | Pošto se čitav predmet nalazi još! trage, ne saopštavaju se pojedinoj stoga ne može reći da li među uhaji onima koji su u bekstvu i za kojimč: sane poternice, ima i onih koji su 4! vodili oružane napade na pripadni| je. Ono što je procurilo u javnost, pripadnici ovih organizacija za 1176 rorističkih i svih drugih oružanih š obučavani u vojnim centrima na Albaniji, odakle su ilegalno ubač zemlju. : Da li je pomenutom akcijom članova dve neprijateljske ilegalni cije presečen bar jedan od centarč! đenje terorističkih akcija, ostajc (la