Борба, 27. 11. 1993., стр. 3

eo: ea

BORBA 27, 28, 29, 30. NOVEMBAR 1993.

LORD KARINGTON O RASPADU JUGOSLAVIJE | MOGUĆEM RASPLETU e=0 ; e o O Niti su Srbi nitkovi, e.e O e niti ostali nevinasca

60 Koji su, po Vašem mišljenju, stvarni uzroci građanskog rata u Jugoslaviji?

... Kada su umrli i Tito ı komunizam, nacionalizam je ponovo pomolio glavu. Hrvati i Slovenci proglasili su nezavisnost. Učinivši to, oni su proglasili ustav u kome nije bilo jemstva za 600 ili 700 hiljada Srba koji su živeli u Hrvatskoj. Oni su se vrlo dobro sećali onoga što se dogodilo 1941/42, kada su ubijene stotine hiljada Srba. Zato je razumljiva nelagodnost koju su Srbi u Hrvatskoj osećali zbog mogućnosti da se stvori Hrvatska u kojoj nema nikakvog jemstva, posebno u onim oblastima gde su oni bili većinsko stanovništvo. Ovo je Srbe gurnulo u ono što je na žalost, svojstveno Srbima, naime, u ekstravagantnost, a ekstravagantnost je blag izraz da se to svojstvo opiše. Hoću da kažem da su oni napali Hrvatsku i izvršili najstrašnija zverstva. A to je međunarodnu zajednicu nateralo da brzo učini nešto u vezi s tim.

e Pričajte nam o Vašim mirovnim naporima u svojstvu predsedavajućeg.

ljudi stalno zaboravljaju da

sam bio na domak da ih nave-

dem da prihvate plan. Radilo se o vrlo labavom savezu u kome bi svaka republika po sopstvenoj želji u manjoj ili većoj meri bila povezana sa centrom. Ako je želela samo slobodno tržište, u redu; ako je želela zajedničku spoljnu politiku, u redu. Svi su pristali na ovu vrstu labave podele, kao i da Krajina ima posebnu skupštinu i sopstvene policijske snage u okviru hrvatske države.

Sve je ovo dogovoreno sem jedne stvari. Srbi su insistirali da su oni zakoniti naslednici Jugoslavije, što je značilo da ne moraju da podnose molbu za prijem u Ujedinjene nacije, ili bilo koju drugu međunarodnu organizaciju. Oni su automatski bili vlast. Ovo je za druge bilo neprihvatljivo i stvar je tu zapela. A nije morala da zapne, mislim, svako je mogao da se izvuče. 0 A tada je na scenu stupilo nemačko priznavanje Slovenije i Hrvatske? |

— Tada su se sastali ministri inostranih poslova EZ i na Genšerov podsticaj dat je predlog o

priznavanju Hrvatske i Slovenije. Činjenica je da se to dogodilo nekih petnaestak dana pošto su svi postigli dogovor o Mastrihtskom sporazumu i zajedničkoj evropskoj spoljnoj politici. Niko nije bio spreman da se tako brzo posvađa i pokaže da zajedničke evropske spoljne politike nema. Kao rezultat toga, uprkos zlim slutnjama sviju, Genšer je proteгао зуоје...

Nemci su imali argument kad je reč o priznavanju Hrvatske: oni su mislili da će priznavanje Hrvatske dovesti do prestanka rata. To je bilo logično, ali pogrešno, jer ako ste Hrvate i Slovence pitali da li žele nezavisnost i oni su rekli „da“, morali ste da pitate i ostale. Onoga časa kada ste pitali Bosance, građanski rat je postao apsolutno neiz-

bežan. U stvari, Izetbegović mi

je rekao: „Vidite, nemojte me pitati da li želim nezavisnost, jer moram da kažem „da“ i izbiće građanski rat. Ako: ne kažem „da“, prerezaće mi grkljan, a

ako stvarno kažem „da“, izbiće građanski rat“...

e Kako ste u to vreme gledali na nemačku inicijativu u vezi sa priznavanjem?

Pa, bio sam protiv nje. Bio sam na tim sastancima i rekao sam da mislim da je to pogrešno. Ali, oni su rešili da idu dalje i ja mislim da je to bila velika greška. Vidite sad, pošto sam vam sve ovo rekao, a to je činjenično stanje, možete da me pitate da li bi se to desilo u svakom slučaju? Mislim da je moguće, jer su svi imali sopstveni dnevni red. Srbi su na svom dnevnom redu imali veliku Srbiju, Hrvati veliku Hrvatsku, a Muslimani su bili sabijeni u sredini i hteli su da prežive.

Nacionalizam je veoma moćna snaga. Ali je sigurno da ga je podstakla odluka EZ. A kasnije se ni međunarodna zajednica nije ponašala baš razumno. Mislim na sve one pretnje o bombardovanju Srba, što niko stvarno nikada nije nameravao da

PISMO SLOBODANA JARČEVIĆA BUTROSU GALIJU Nema nagrade za Tudmana

Beograd (Tanjug). — Ministar inostranih poslova Republike Srpske Krajine Slobodan JARČEVIĆ uputio je juče pismo generalnom sekretaru UN u kojem iznosi primedbea na izveštaj kancelarije Butrosa Galija od 22. oktobra ove godine pod naslovom „Međunarodna saradnja i pomoć za ublažavanje posledica rata u Hrvatskoj i olakšavanje njenog oporavka“.

U verziji pisma na engleskom jeziku, čija je kopija dostavljena Anjugu, ističe se da Vlada RSK „odbija svaki potez UN koji bi doveo do integracije suverenih teritorija Hrvatske i Krajine u jednu političku i geografsku celinu“. „Mlada RSK nema druge mogućnost“, kaže se u pismu, „nego da odbaci Izveštaj u obliku u kome je mapisan, jer se u njemu posredno prihvataju hrvatske procene i „nanesenoj“ ratnoj šteti (koja, navodno, dostiže 20 milijardi američkih dolara), kao i uspostavljanje komisije eksperata, koja treba da proceni tu štetu“. Ministar Jarčević naglašava da su se vojni sukobi između Republike Hrvatske i Republike Srpske Krajine od 1991. do 1993.

godine odvijali gotovo u potpunosti na teritorijama RSK, a ne na teritorijama Republike Hrvatske.

„Vlada RSK ne namerava da se nađe u apsurdnoj poziciji da, se, s jedne strane, daju zajmovi, režimu u Zagrebu a, s druge, taj isti režim podnosi zahtev za ratnu odštetu i od RSK i SR Jugoslavije, tako da bi odobrene zajmove trebalo da vraća upavo narod protiv kojeg je vođena politika genocida“, ističe se u pismu. Upozoravajući Galija da teško može da očekuje od RSK i SRJ da prihvate da general Franjo Tuđman bude finansijski nagrađen za svoje akte secesionižma, etničkog čišćenja, masovnih ubistava i uništavanja, Jarčević piše da je stav vlade RSK da pomoć UN u rekonstrukciji UNPA teritorija i „ružičastih zona“ može da se obavlja samo u saradnji sa Vladom RSK.

Jarčević naglašava da, imajući sve OvO u vidu, svi svetski činioci treba da shvate osnovnu Ččinjenicu da je RSK žrtva Ovog sukoba, a ne Republika Hrvatska. Institucije RSK su uvek spremne za svaki korak u tom pravcu, zaključuje se u pismu.

„Bio sam nadomak uspeha“: Lord Karington

uradi, a sve sa ciljem da se umiri javnost koja je videla izgladnjivanje i ubijanje Muslimana i Hrvata. Krajnji rezultat je bio apsolutna izvesnost da Muslimani neće pristati na dogovor. Oni su mislili da će ih međunarodna zajednica spasti, a ona to uopšte nije nameravala da učini.

e Vi ste bili protiv pretnji vojnom akcijom?

Mislim da bi međunarodna zajednica i EZ bile potpuno lude da su pribegle sili. Ostali biste tamo doveka. I, u svakom slučaju, kakvo je bilo rešenje? Ono što mi je teško da prihvatim jeste uvreženo mišljenje da su Srbi nitkovi, a Muslimani nevinašca nad nevinašcima. Međutim, u stvari nije tako, svi su svi oni grozni. Ne mislim na narod, mislim na lidere.

Oni su potpuno nepouzdani, ne možete im verovati nijednu reč,a svi imaju svoje planove. Postoji dvostruki aršin: Srbima su uveli sankcije, a Hrvati rade isto što i Srbi i prolaze nekažnjeno. Situacija je potpuno haotična, a međunarodna zajednica se vrlo loše izvlači iz nje.

e Moglo bi se reći da je njihovo priznavanje novih država bilo arbitrarno s obzirom da nije bilo pristanka svih republika.

Da. Ne bih nikako želeo da vređam pravnike, izuzetne ljude vredne hvale, bez kojih ne znam šta bismo učinili, ali sumnjam da su pravnici našli način da to opravdaju.

0 Pre godinu dana izjavili ste da međunarodna zajednica ima dve mogućnosti: vojnu intervenciju ili sankcije. Da li sada, godinu dana kasnije, mislite da su sankcije delovale?

Ne. Kada sam rekao da postoje dve opcije nisam mislio da su one obavezno dobre. Sankcije

možda na kraju deluju. Ako pogledate Rodeziju, bilo je potreb-

no 13 godina da sankcije doista | deluju. Sankcije su ujedinile ce- .

lu zemlju; osetili.su se ugroženima i ceo svet je bio protiv njih. Zato su morali da učine nešto simbolično, neke herojske stvari koje bi za njih bile nemoguće u normalnim okolnostima. Iz istog razloga, Srbi su se okupili oko Miloševića. Sankcije će potrajati i to po strahovitu cenu po običnog „čoveka. Razgovarao sam sa Draškovićem, jednim od opozicionih lidera, i on kaže da stvari prilično loše stoje. Mislim da bi on to i rekao s obzirom da pripada opoziciji, ali mislim i da je to verovatno istina... (Objavljeno u listu Udruženja pravnika Univerziteta u Kembridžu „Per Incuriam“)

RADOVAN KARADŽIĆ U „ARGUMENTU VISE“

Ženeva kao velika pozornica

Beograd (Tanjug). — Predsednik Republike Srpske Radovan Karadžić izjavio je juče u emisiji „Argument više“ Prvog programa Radio Beograda, da se nastavak pregovora u Ženevi priprema kao „velika pozornica“ na kojoj se, kako je rekao, neće desiti ništa, osim što će biti pokušano da se odgovornost za nastavak rata prebaci na srpsku stranu.

Karadžić je naglasio da srpska strana, uprkos snažnim zahtevima kojima će, kako očekuje, u Ženevi biti izložena, „van svake sumnje“ ne može dati 3—4 odsto teritorije u korist Muslimana.

On smatra da se „ponekad čini da sankcije samo što nisu pale“. Izgleda, međutim, dodao je, da Nemačka „u 89. minutu“ želi da za Muslimane izbori neki dobitak, „pošto i sama zna“ da, od Nove godine, kada “ ižka bude predsedavala Еуготкот шп-

“jom, a i nakon prif: nor» sused-

nih zemalja, „sank_____e ne

mogu da se оргауда он omogu da opstanu“. SAMO

x 76

o

SAVEZNA VLADA

Stavovi za Ženevu

Beograd. (Tanjug) — Savezna vlada na sednici održanoj u petak, predsedavao premijer dr Radoje Kontić, razmotrila je predloge Evropske unije i zajednički predlog Francuske i Nemačke za rešavanje krize u bivšoj Jugoslaviji.

Zauzeti su stavovi koji će predstavnici SRJ zastupati na predstojećem sastanku u ZeneVi. ПОШТЕНО.

ЂИНЂИЋ ДЕМОКРАТСКАКЈ

|

7 _- КА | ' DNEVNIK 3 | у | - пој 5 i · O a: