Борба, 27. 06. 1994., стр. 21
#
"О ОЕВА ИСОМЕРЕЏАК 27. ЈИМ 1994.
ay aeoa
КОТОРА ЦД
i
AMNKAKO DR RAJNHARD LAUER TUMAČI SRPSKU POEZIJU | NJENO
IMMITSKO NASLEĐE
IDijalektička zamka lkneza Lazara
\lstaknuti slavista iz Getingena smatra da su najčuveniji mimitopi srpske prošlosti njihove грогсе pretvorili u podmeta-
ssče ratnog požara danas
JeStudija dr Rajnharda Lauera, 2.„Od ubica postaju junaci“ (O heemrojskoj poeziji Srba), objavljena iqpre nešto više od godinu dana u zillistu „Frankfurter algemajne восајшпр“, izazvala je iznenađenje ji polemičke reakcije — Vanje :XKrleut i Svetozara Koljevića :ojjoš pre nego što je postala doifestupna našim čitaocima.
Ovih dana, časopis „Zbilja“, Jjoobjavio je u celini polemički tekjest dr Lauera o srpskoj poeziji i 'imnjenom odnosu prema mitskom snnasleđu, u prevodu Zlatka Kras)IEnOg. |M Mi Vasko Bopa nije „nevin“
31 Polazeći od tvrdnje da ti Jugoisojtočnoj Evropi, a naročito kod ie Srba, već duže vreme pesništvo isiiznova oživljava, promišlja i tumrmači mitsko nasleđe, autor, šef :3 Katedre az slavistiku u Getingein nu, zaključuje da su vredni stvasrraoci mitova, kao što pokazuje iqprimer mnogih srpskih pisaca, d hotimice ili nehotice, postali »q.podmietači požara“.
Ovu pretpostavku Lauer, pooj tom, analizira na primeru četiri ! tipično srpska mita: o vuku, o hajducima, o Kraljeviću Marku, i Pi Kosovski mit.
Za Lauera su Popine pesme iz ris zbirke „Vučja so“, „tajne poruke 78 srpstva koje su, u ovom slučaju, iq prerušene u mit. Hromi vuk, ko-
ljala realnu državu na Balkanu“ — postali su kod Srba i Crnogoraca — „borci za slobodu“.
Pozivajući se na knjigu Branislava Krstića „Indeks motiva narodnih pesama Balkanskih Slovena“, Lauer navodi „katalog“ zločina, zverstava i mučenja, poput onih gde hajduk „otima roditeljima dete i tera oca da dete ispeče, sestru da peva, majku da ga jede“. Lauer izvlači još jednu analogiju s onim što „danas saznajemo kao ratno događanje iz medija“. Za Lauera, dvosmislen junak, kao hajduci, jeste i Kraljević Marko, čija su i junačka dela, „krvožedna nedela“, kao u pesmi o Markovom oranju.
U·sličnom ključu, dr Lauer tumači i Kosovski mit: najčuvenije mesto u njemu — dilemu kneza Lazara uoči bitke, da li će se prikloniti zemaljskom ili nebeskom carstvu, vidi kao „dijalektičku zamku“ iz koje Lazar, ma šta odabrao, uvek izlazi kao pobednik: „Ako pobedi Turke, odabrao je zemaljsko carstvo; ako bitku izgubi i svi ratnici propadnu s njim, odabrao je nebesko carstvo“... Govoreći O prisustvu OVOB mita u srpskoj književnosti do današnjih dana, Lauer primećuje da se taj mit revitalizuje kad god Srbi kreću u rat — Balkan-
инат _———=
| „PUFOFr serbićus“
4 Podsećajući da su i Nemci u prošlom veku doživeli razvoj opasne
mr mitologije koja je potom hranila junački agresivne ratne ideologije vilhelmovskog carstva i nacional-socijalista, Lauer dodaje: „Nacionalni mitovi koji nas u doba mira raduju, jer oplođuju umetnost, razvijaju u konfliktnim vremenima opasne potencijale militantnos-
H ti, nehumanosti, okrutnosti i netrpeljivosti koje deluju poput ma-
še“
| e
i| ji progonjen i ranjen leži u svomi ol logu, označava Srbiju čije je naпо -сопајпо dostojanstvo i snagu jo otela Titova država“... Zato, misil li Lauer, pesnik i nagovara vuka sb da se pritaji i sačeka da prođe iv vreme hajke i lova:
„Poruka ovih — izvanredno lepih stihova — jest da opravda| ju da je Vučje pleme žrtva vred-п na žaljenja, i da mu predstoji,
п nakon drugog ponižavanja i q progona, blistav povratak... Time što nastaje odnos zločinaca i žrtve, ili što oni zamenjuju svoja mesta, vučji mit kod Pope dobija opasnu dvoznačnost koja doslovno odgovara onome što danas radi srpska propaganda sa 78 svojomi tezom o genocidu“. Sličпл ne primere poezije koja nije „ne* i vina“, Lauer nalazi i u jednoj 5q pesmi R. P. Noga (iz zbirke /. „Mraz“, 1984) koja završava us-
|. klikom „Vukovi će doći“, i u Đogovoj „Vučjoj pesmi“ — „u kojoj : se tačno radi o mešanju kategojim rije Dobra i Zla.
i Miteran — na Vidovdan
U U mitu o hajducima, nastavlja Jo | ovaj slavista, takođe je došlo do sr zamene vrednosnih kategorija. H Hajduci, što na turskom znači ib : drumski razbojnik, i to u državi 4 koja je „više stotina godina Jo | oko sedam puta duže nego što je 4) trajala Jugoslavija — ртедзкау-! СПАС fr
sovnog ludila i mogu da ljude pretvore u zveri. Da li se tu radi o furor feutonicus — ili o furor serbicus-u — za žrtve je podjednako lo-
ski, Prvi, Drugi svetski rat, ili danas — dok se samo kod :malog broja autora, kao što su Crnjanski ili Miodrag Pavlović, vide pokušaji razgradnje tog mita. Zato, za Luera nije slučajno da su se mnogi događaji u srpskoj istoriji 20. veka zbili oko Vidovdana: ubistvo Franca Регdinanda 1914, u Sarajevu, objava Vidovdanskog ustava, pucnji na Stjepana Radića, 20. juna 1928, „dakle između starog i novog Vidovdana“, akcija JNA protiv Slovenije, 1991.
„Nedavno je predsednik Miteran pokazao krajnje čudan smisao za finese kada je za svoju iznenadnu posetu Sarajevu odabrao upravo ovaj datum“.
Na osnovu svega, autor na kraju napominje da je karakteristično što se među obožavaocima Kosovskog mita nisu našli samo „bezopasni romantičari“ poput J. Grima, već i „ideolozi arijevskog rasizma, kao Huston Stjuart Čemberlen, zet Riharda Vagnera“, koji se — kaže Lauer — divio rasnim osobinama „herojskog. plemana Crnogoraca“, pa zaključuje: Znamo kakvim rezultatima je vodio germanski junački kult, a sada vidimo kuda vode srpski mitovi“.
- V.Roganović
({Sufra: Reagovanja Vanje Kleut i груб Svetozara Кођеукај ВАВА ОМ, 5
МОМ! ZAKON NE UVAŽAVA STANDARDE UNESKA
Biblioteke — niz vodu
Prvobitne nedoumice i zbunjenost, koju je među bibliotekarima svojom nedorečenošću izazvao Novi zakon o bibliotečkoj delatnosti, „polako smenjuju konkretni prigovori, jer postaje očito da nisu uvaženi osnovni standardi Uneska. Nisu, u ovom zakonu, usvojene ni sugestije IFLA, međunarodne asocijacije biliotekara, koje regulišu funkcionisanje biblioteka. Nisu, na kraju, konsultovani ni sami bibliotekari. Lidija Subotin, dugogodišnji bibliotekar i prevodilac, primećuje da Zakon sasvim zanemaruje međunarodne standarde, kad je reč o tipovima ovih ustanova. Njih ima — kaže -— pet vrsta. To su: nacionalne biblioteke, narodne, visokoškolske
(univerzitetske) specijalne, koje.
rade u fabrikama, i školske. Sva-
ka je, na svoj način, specifična
jer čuva građu namenjenu profilu svojih petencijalnih čitalaca. Zbog različitog profila čitalaca, postoje i raznovrsni tipovi biblioteka, što se uvažava u svim međunarodnim standardima.
„Ovaj Zakon, međutim spomi-
nje samo Narodnu biblioteku Srbije i Biblioteku Matice srpske u Novom Sadu, koje, piše tu, ostvaruju opšti interes u ovoj delatnosti. Šta je sa ostalim bibliotekama“ — pita se Lidija Subotin, nekad član uređivačkog tima specijalizovanog časopisa „Bibliotekar“.
Naša sagovornica, koja je vo-
dila i Matičnu službu Univerzi-
tetske biblioteke, pre odlaska u penziju, podseća, da UNESKO i IFLA propisuju precizne uslove za obavljanje bibliotečke delatnosti. „O tome, u Zakonu nema nijednog slova“, kaže ona. Nema reči o načinu finansiranja biblioteka, nejasno se spominje stručni kadar, ne vidi se ništa o opremi koje moraju da imaju
Odredbe Zakona o bibliotekama su neodređene, nesistematične i nedorečene
VEČERAS U BEOGRADSKOM „IMTERКОМПМЕМТАШ“ o? #14 Pamic o svom „Smu
Beograd. — Večeras u 18 sati, u sali „Atlantik“ beogradskog Hotela „Interkontinental“, povodom objavljivanja knjige „Srpski san Milana Panića“ autora Manojla Vukotića, biće održan razgovor O ovoj knjizi koja 05vetljava događaje u vreme kada je Milan Panić bio na dužnosti predsednika Savezne vlade.
U prisustvu Milana Panića, o knjizi će govoriti premijerovi nekadašnji najbliži saradnici.
biblioteke, sasvim se zanemaruju karakteristike prostora u kojem se čuvaju i skladište knjige... Tu jedino piše, da se u bibliotekama građa čuva u prostorijama koje su zaštićene na odgovaraju-
ći način o čemu se, indirektno, |
stara i ministar kulture. Kakvc
· su to prostorije? — nejasno je
našoj sagovornici. Na kakav su to način one zaštićene?
Kaže kako u Zakonu piše da biblioteka može početi rad ako ima tri hiljade knjiga i druge publikacije, svog bibliotekara i odgovarajuće prostorije. Nije li taj broj bibliotečkih jedinica prevelik za jednu školsku biblioteku? Nije li on, odveć, siromašan za neku drugu, na primer regionalnu ustanovu? „Odredbe Zakona su pune sporednih stvari, dok se o bitnom — načinu nabavke bibliotečke građe ili o njenom korišćenju za šta su neophodne različite tehnike ništa ne govori. To će dovesti do katastrofalnih posledica, jer nisu precizirani uslovi za rad“. Lidija Subotin napominje da međunarodni standardi pokazuju Oosnovni fond neke biblioteke, koliko knjiga i publikacija treba da dobijaju ove ustanove, što opet,
U VRŠCU POČELA MANIFESTACIJA „ART FEST“
I posle Rijeke — Bijenale
zavisi od njihovog profila, koji se, vidimo, uopšte ne navodi. Nije rečeno ko obezbeđuje postojanje neke biblioteke, niti to kako se dolazi do materijala, ni da li će to biti rešeno podzakonskim aktima... „Biblioteke su, jednostavno, puštene niz vodu“, pribojava se naša sagovornica. Ona, na kraju, sluti da je sve to posledica nečijeg odbijanja obaveze da prihvati finansiranje ustanova od neprocenjivog značaja za kulturu jednog naroda. Da prihvati staranje i brigu za ovu osetljivu sferu duhovnosti. Da se obaveže, nakon čega se biblioteke na to u svakom trenutku, mogu pozvati. „Sve odredbe su krajnje neodređene, nesistematične i nedorečene. Zakon dopušta da gotovo sve, zavisi od čoveka i njegovih tumačenja. A, to je nedovoljno za ovako značajnu delatnost“. Osim, ako neko ne želi da biblioteke pretvori u magacine. za knjige, a bibliotekare u magacionere, kako su — u prvom kontaktu — doživeli zakon bibliotekari Univrzitetske Diblioteke i njihove kolege na Pravnom fakultetu. S. Kostić
Vršac. — Projekcijom nekoliko kratkih Edisonovih i filmova braće Limijer, zatim onim o krunisanju kralja Petra Karađorđevića iz 1904... u dvorištu restaurisanog zdanja koje se naziva Konkordijom, mada je visoko na fasadi zdanja ugrađen natpis „Museum 1882“ započeo je kasno u petak uveče vršački „Art fest“.
Tokom leta, ovaj bi projekat filmovima koje za početak bira i obezbeđuje Jugoslovenska kinoteka, muzičkim gostovanjima, pre svega džeza, bluza, „ambijentalne muzike“, roka, pa i teatarskim predstavama trebalo da animira Vrščane. Ipak, svi pomenuti događaji trebalo bi da budu na neki način pratnja glavnom događaju — novoustoličenom Bijenalu mladih — i staroj i novoj likovnoj manifestaciji. Staroj, jer se prestižna likovna smotra, pod istim imenom, godinama događala u Rijeci na Jadranskom moru, a novoj jer u novom i drugačijem okruženju, na novom mestu — više ne može biti ono što je nekad bila i treba da ima i drugačiji profil. |
Jugoslavija, tako više nema Rijeku, ali ima Bijenale mladih. Promocija ovog likovnog događaja nije, međutim, u petak na konferenciji za štampu, u Vršcu, dala da se nasluti nešto konkretnije o ovoj smotri. Odnosno, koliko će vršački Bijenale mladih uneti novog i uopšte kako će izgledati. Ipak, do svečanog otvaranja — u petak uveče, 1. jula — sve će, obećavaju organizatori, biti gotovo. Zablistati kako je i planirano.
Od Save Stepanova likovnog kritičara iz Novog Sada, a sada u funkciji umetničkog direktora Bijenala mladih, moglo se čuti da se i on sada oseća na neki način „sponom“ između poslednjeg riječkog Bijenala mladih (1991) kada je bio pred-
sednik žirija,, novouspoštavljehog u Vršcu.»Te об 59 ONOD (38.37
у еј јија а се Бете 5
OVO
Konkordija: Izložbeni prostor Bijenala mladih FOTO: 7. RAŠ 1991, na riječkom Bijenalu bilo je 390 učesnika, a ove godine za vršački Bijenale konkurisalo je 360 slikara i vajara do 35 godina starosti. Za postavke su odabrana dela 90 autora. Vršački Bijenale će trajati do 1. septembra. Uoči otvaranja Bijenala planirane su (29. i 30. juna) prepodnevne i popodnevne sesije istoričara umetnosti, teoretičara iz zemlje i inostranstva, koji bi se bavili „Modernom posle post-moderne“, ali kako se „učesnici još prijavljuju“, o mogućim gostima ništa se određenije nije moglo saznati. Čuveni direktor venecijanskog Bijenala B. Oliva, umesto na otvaranje, u Vršac bi — kako se čulo — došlo „negde“ osmog ;
| ГЕЕ S. Popović ~
} nr |P