Борба, 28. 11. 1994., стр. 26
ТУ ЈАН
Slobodan Pavlovic
dopisnik „Borbe“ iz Vašingtona
Bil Klinton je protekli praznični vikend proveo u predsedničkoj vili u obližnjem Kemp Dejvidu. Izvor iz Bele kuće saogštava da je za čitanje poneo, pored ostalog, i rukopis jedne veoma Zanimljive knjige njujorškog profesora Voltera Rasela Midija (rad-
HOĆE LI (SA PODLOGOM OD 3.000 MILIJARDI DOLARA) DO
~
„Genijalna ideja“ Voltera Midija: Zašto Klinton ne bi jednim potezom spasao Jeljcina i njegopu ekonomiju, konkretn
јон kupila Sibir?
ni naslov: „Sibir = Amerika“) za koji mu je već sa više strana sugerisano da ga pročita, a Zatim i, eventualno, nešto preduzme „po tom pitanju“.
Za predistoriju Midijeve knjige potrebno je malo vratiti se u istoriju ove velike zemlje. A, ona (ta istorija) govori da je Amerika, verovatno, jedina zemlja u svelu koja se nije domogla ništa
%
kozvanih Luizijana teritorija što će reći sveg. onog ogromnog prostranstva od skoro milion i po kvadratnih kilometara između Misisipija i Stenovitih planiпа! Džeferson je, očigledno, bio ne samo dobar predsednik nego i dobar trgovac. Za 15 tadašnjih miliona dolara (10 dolara po kvadratnom kilometru), novoformirane SAD su tim ugovorom praktično udvostručile svoju teritoriju, na kojoj se nalazi 15 država iz njihovog sadašnjeg sazvežđa. Amerikanci su kasnije stavili Džefersonov lik na jednu od dolarskih novčanica i nazivaju ga „ocem nacije“; imaju i zbog čega.
Zanimljive cifre
Početkom. druge polovine 19. veka (1867), tadašnji državni sekretar Vilijem Sjuvord za
kojeg zapisi kažu da je imao nepogrešiv njuh za dobre poslove — kupio je od carske Rusije milion kvadratnih kilometara Aljaske za 7,2 miliona dolara. U odnosu na Džefersonovu trgovinu sa Francuzima, to je bila još povoljnija cena, mada se, naravno, mora imati u vidu da je to
- bila ponuda za koju na svetskoj
pijaci (imajući u vidu lokaciju i
genijalna: zašto Bil Klinton ne bi jednim potezom spasao Jeljcina i njegovu ekonomiju i dcmokratiju, a istovremeno ne bi dao američkoj industriji podsticaj kakvog nije bilo od onog hladnoratovskog vremena kad se zahuktala trka u naoružanju? Konkretno — zašto Amerika ne bi od Rusa kupila Sibir i priključila ga svojim Sjedinjenim Državama?! Volter Midi nije Volter Miti i on je deo ove svoje ozbiljne teze detaljno obrazložio i objavio u uglednom časopisu njujorškog Instituta za svetsku politiku. Cifre su ovde, za početak, najvažnije i najzanimljivije: pošto su cene zemljišta i nekretnina u međuvremenu prilično otišle naviše, Klintonu se ne savetuje da u ovom poslu ponudi nekadašnju „tarifu Aljaske“, već da svojski odreši kesu i da za nekih
6,7 miliona kvadratnih kilometara Sibira ispovrti Jeljcinu 3000 milijardi dolara!
Isplata bi, prema ovom predlogu, išla na 20 godina, što bi, sa kamatom, to iznosilo negde oko 200 milijardi dolara godišnje.
„Polcvina ove sume isplatila bi se Rusima u kešu, čime bi se stabilizovala rublja, obezbedila socijalna stabilnost zemlje i for-
пр ма
a BORBA
PONEDELJAK-UTORAK-SREDA 28-29-30. NOVEMBAR 1994.
RR TC II Ir U итал аи елити
УоЛег
зрапшје оуог prirodno prebogatog regiona. Za rusku industriju — navodi se — otvorila bi se nova tržišta, dok bi se multinacionalne korporacije angažovale u izgradnji sibirske infrastrukture, otvorile nove suvozemne Saobraćajnice između Evrope i Dalekog istoka, zapošljavajući milionsku lokalnu radnu snagu.
Sibirska oblast — kaže se da-
idi nije Volter Mifi: Detalj iz Sibira
(i DO KUPOPRODAJE NAJVEĆEG PLACA U ISTORIJI s е от
о — zašto Amerika ne bi od Rusa
obezbedila zaštitnu mrežu za svoje ugroženo društvo 1 розгаvila diplomatske, političke i ekonomske odnose sa otcepljenim republikama na jedan drugačiji i mnogo više zadovoljavajući način“ — zaključuje Midi, posebno ukazujući koliko bi stavljanje Sibira pod kišobran američke super-sile uticalo da se otkloni strah od islamskih su-
VO ар овима
пене
|
LOA
manje svoje teritorije putem le- klimu) u to vreme nije vladalo mirao nacionalni investicioni lje u ovoj Klintonovoj kempdej- seda sa juga i rastućeg kineskog | galne kapitalističke trgovine, ne- baš neko interesovanje. fond“ — predlaže Midi u svom ~ vidskoj lektiri — dovoljno je ve- __ džina. „Prema tome, Rusija bi 1 go osvajačkim pohodima. Struč- Hronologija dolarskog građe- _ elaboratu, dok bi preostalih lika da se isparceliše na pet prodajom Sibira postala ne sa-
njaci su, zapravo, čak došli do veoma pouzdanog podatka da veći deo površine SAD počiva na snazi jakog dolara nego na pobedama u silnim ratovanjima protiv Indijanaca i Meksikanaca! Taj tipično američki proces počeli su, zapravo, pre dva veka holandski došljaci, kupovinom njujorškog ostrva Menheten od Indijanaca. Predsednik Tomas Džeferson dao mu je, 1803, veliki doprinos pogodivši se sa Francuzima o kupoprodaji ta-
nja najmoćnije svetske sile ovde se završava i red sad dolazi na gorepomenutog Voltera Rasela Mida, koji — pored toga što predaje na Njujorškom univerzitetu i piše knjige — povremeno daje, ekonomske savete svom starom prijatelju i štićeniku Vilijemu Klintonu, nastanjenom trenutno u vašingtonskoj Aveniji Pensilvanija broj 1600.
Midova ideja (pretočena u rukopis koji se našao među predsednikovom prazničnom literaturom) jednostavna je koliko i
1500 milijardi dolara bilo u vidu kredita, za finansiranje kupovine američke robe i usluga, „čime bi se obezbedio ponovni industrijski bum SAD“.
„Jednostavan korak“
Na „izrazito pozitivne“ rezultate ovog posla — prema proceni njujorškog profesora — ne bi se dugo čekalo. Politička stabilizacija Rusije brzometno bi privukla u Sibir vodeće svetske naftne i rudarske korporacije i dovela bi do značajne ekonomske ek-
država, što bi Senatu na vašingtonskom Kapitol hilu donelo 10 novih članova, a američkoj političkoj sceni blok od 30 miliona novih glasača, „o kojima bi svaki budući predsednik i kongresmen i te kako morao da vodi računa“.
„Sa ovim jednim jednostavnim korakom, Rusija bi počela da napreduje prema Prvom svetu, umesto što polako klizi prema Trećem. Preporodila bi ekonomiju, učvrstila svoju materijalnu i ljudsku infrastrukturu,
mo bogatija, nego i jača zemlja!“
Vreme će uskoro pokazati koliko će Sibir početi da se približava statusu koji će mu obezbediti mesto 51. zvezdice na američkoj zastavi, ili koliko će uvaženi Volter Midi početi da se skida sa lestvice Klintonovih spoljnih savetnika za ekonomska pitanja. U _ međuvremenu, sačekajmo na Žirinovskog. Da je pakovao svoje karte, teško da bi mu se ovakav Klintonov kec namestio na Jeljcinovu desetku!
KINA U RATU PROTIV MAFIJE
Manqupi u našim redovima
Bleksandar Novaćić -dopisnik „Borbe“ iz Pekinga
Vodeći partijski dnevnik upozorio je ovih dana na opasnu pojavu na kineskom selu: stvara se baza mafijaške vlasti, uz pomoć korumpiranih funkcionera. Cilj je da se preotme vlast Komunističke partije. „Od pre izvesnog vremena tirani u nekim područjima gospodare masama, sabotiraju bezbednost i otimaju robu i vrednosti. Njihovi zločini su zastrašujući. Neki tipični kriminalci imaju javne funkcije“ — piše list.
U izuzetno otvorenom tekstu, partijski list priznaje da su pod uticajem ovih „tirana“ i „despota“ i neki „korumiprani funkcioneri“, podrazumeva se i partijski. Oni su, ustvari, otvorili put mfijaškim metodama pa je sada dovedena u pitanje i sama vlast Komunističke partije. „Oni ne smeju da budu zaštita lokalnim kriminalcima i despotima — naglašava „Ženimin žibao“.
Ovo nije prvi put da se kineskoj javnosti skreće pažnja na pojavu kriminala. Ali, те со је ! tako iskreno usledilo priz
specifičnom Џри таџшје -oja se stvara na kine selu. To je opasno prč zbog loga što je Kina i dalje pretežno seljačka zemlja. оа 1,2
visti
svegen зуоБа
milijarde stanovnika, 900 miliona živi na selu.
„Ratujuća carstva”
Druga opasnost je posledica kineske tradicije. Iz daleke istorije poznati su periodi osamostaljivanja pojedinih regiona, pokraji-
na ili oblasti. Lokalni despoti nikada nisu priznavali centralnu vlast, a vlast je bila dovoljno daleko da im nije mogla praktično ništa.
Iz istorije Kine poznat je period „ratujućih carstva“ kada su 184 državice međusobno ratovale, sklapale saveze i raskidale ih.
Biznis nije za policiju
Kineski policajci i njihove policijske stanice imaju još samo pola meseca da otkažu svaku vrstu poslovnih aktivnosti kojima se inače masovno bave koristeći konjunkturu na domaćem tržištu i popunjavajući svoje budžete i lična primanja.
Policija je, svakako, koristila i mnogo toga drugog: pre svega svoj službeni položaj i moć. Nekada je to bilo u skladu sa zakonima, nekada ne, a bilo je slučajeva da sami policajci štite one koji krše za-
kon.
„Policija treba da shvati da je njen glavni zadatak da služi narodu, a ne da zgrće pare“, izjavio je jedan visoki partijski funkcioner. Na nacionalnoj konferenciji u Pekingu policija je upozorena da ostane
„čistih ruku“ i da se drži podalje od prljavih poslova, saradnje sa”
mafijom i sličnog.
I kao potvrda odlučnosti policije da izađe iz biznisa stigla je vest
iz Šangaja da je zatvoreno više O noćni klub. Prostitucija je, inače u
d 300 „seksi barova“ svaki deseti Kini zabranjena. Zatvaranje „sek-
si barova“ nije predstavljalo neki poseban problem jer su u pitanju i
mali barovi i mali policajci koji s
toje iza njih. Mnogo veći problem
je sa velikim hotelima sa pet zvezdica koji su u rukama centralne
policije ili vojske.
Država, koja nema dovoljno para, dozvolila je policiji i armiji da sami na tržištu dopunjuju svoje fondove i da se na neki način „sa-
mofinansiraju“.
Nije jasno da li se najnovija od biznisom odnosi na fabrike i uopš
luka o zabrani da se policija bavi te na proizvodne pogone u vlas-
ništvu policije? I šta je s armijom? Da li će i ona doći na red?
Najsvežiji primer je period između dva svetska rata kada su Kinom u dobroj meri vladali lokalni moćnici, kojima ni Komunistička partija, ni Kuomintang nisu mogli ništa. Istina, pOovremeno su ti moćnici pristajali uz jednu ili drugu stranu u građanskom ratu, i čak dolazili do najviših položaja.
Ali, nikada kao sada organi- :
zovani kriminal nije počeo da razjeda partiju na vlasti. U kineskoj štampi se povremeno objavljuju podaci o uhapšenim partijskim i državnim funkcionerima i njihovoj veži sa organizovanim kriminalnim bandama. A zna se: banda plus vlast jednako je mafija.
Ovih dana je Kina, na sastanku u Napulju, obećala svestranu i efikasnu pomoć u borbi protiv
. mafije, koja iz inostranstva pro-
dire na kinesku teritoriju. Ali, izgleda da Kineze ipak brinu više „mangupi u vlastitim redovima“. Apeli malo pomažu
Poznat je slučaj „najpoznatijeg kineskog sela“ ili „prvog komunističkog sela u Kini“, koje je služilo za ugled čitavoj zemlji (po svojim ekonomskim pokazateljima i standardu života). To selo od par hiljada ljudi nalazi se stotinak kilometara od Pekinga, a maska je pala kada je pro-
šle godine ubijen jedan „poslovni partner“. Pokazalo se da je ubistvo naručio partijski funkcioner, lider sela, koji je imao svoje telohranitelje, čak i vojsku i koji je praktično radio ša je hteo. Tek posle višenedeljne vojne opsade i više poginulih i ranjenih „vlast u selu“ je pala. Prošle godine je u Kini razbijeno 150.000 kriminalnih grupa sa oko 600.000 mafijaša. Sam, premijer Li Peng uputio je početkom ove godine poziv na moliblizaciju svih društvenih snaga kako bi se uništile sve mafijaške bande koje postoje u zemlji. Apeli, međutim, malo pomažu i broj kriminalaca raste godišnje po stopi koja je blizu 30 odsto. Ali, dok je u pitanju bio samo kriminal i sticanje materijalnih bogatstava, država se borila kako je mogla i umela. Sada, međutim „Ženmim žibao“ nagoveštava da se radi o otimanju vlasti — što je naravno opasnije i zahteva drugačija sredstva. Kineski komunisti već su se jednormi obračunali sa mafijom. Bilo je to kada su su 1949. godine preuzeli vlast. Od tada je mnogo vode proteklo Zutom rekom, komunista danas ima preko 54 miliona, a kriminalaca i mafijaša kc zna koliko.
Ipak, ishod najnovijeg „rata“ nije sasvim izvestan. Baš Zbog, „mangupa u našim redovima.