Борба, 21. 07. 2005., стр. 2
· milioneri, pa da trošimo pare na trenere. - Dra”
gan Stojković-Piksi, predsednik FK "Crvena zvezda”
Kad država donese odluku, onda se ne pita da li je treba poštovati. Ona mora da se poštuje. - Živorad Anđelković, DS
Da je Srbija bila kraljevina, danas bi bila tamo gde su sve ostale evropske kraljevine. Ovako je kao republika poslednja među bivšim jugoslovenskim republikama, - akademik Matija Bećković
Bolja sam od Severine i Suzane zajedno, ne mislim na pevanje. Anica Milenković, folk pevačica
Snimci naših utakmica sa "Lokomotivom" i “Moskvom" su kao filmovi strave i užasa. - Nemanja Vidić, fudbaler
Zašto bih, pored toliko lepih srpskih banja i planina koje nude dobar odmor, uopšte razmišljao o letovanju u Turskoj. - Milorad Mirčić, funkcioner SRS
___Cilj terorista jeste da · promenimo način života, ali mi im ne smemo to
zlatnim vencem
sahtenard ili kako
ve • • • se Živi dokazuju na mrtvima Sahrane u Crnoj Gori koštaju sve više i to zato što porodice pokojnika same izmišljaju nove običaje neki misle da bi trebalo da se država umeša u „propisivanje“ običaja
U CRNOJ GORI SMRT SVE VIŠE KOŠTA, NE SAMO ZBOG VISOKIH CIJENA KOJE NAMEĆU POGREBNA „PREDUZEĆA I GRADSKE UPRAVE ZA GROBLJA, VEĆ I ZATO ŠTO PORODICE POKOJNIKA SAME IZMIŠLJAJU NOVE OBIČAJE I OPTEREĆUJU SE VELIKIM TROŠKOVIMA. Otkud se sve češće čuju mišljenja da bi država trebalo da se umiješa u “propisivanje” običaja koji prate sahrane. Zabrane u CGCrmoj Gori, međutim, teško prolaze, a kad se tiču “obraza” gOtoOvo da se smatraju nečasnim. Još je kralj Nikola, krajem 19. veka, pokušao da naredbom unese red u “pokajničke običaje” ali mu to nije pošlo za rukom. Sto godina kasnije, Crnogorci su još mnogo “raskalašniji” na sahranama, a pogreb je sve manje dostojanstven. Jednostavno rečeno, mnogo se troši na mrtve. U Podgorici, na primjer, “moderna” i “komforna” grobnica košta u više od 2.000 eura. U nekim primorskim mjestima u kojima se oskudijeva sa prostorom, cena grobnica je i do nekoliko hiljada eura.
Korišćenje kapele kreće se
Prepucavanja
oko 50 cura. Priprema grobnice za sahranu i sama vožnja sanduka sa pokojnikom do grobnice, takođe, imaju svoju cijenu. Sama pogrebna oprema, naravno, nije jeftina. Mrtvački sanduci koštaju od 200 do 600 i više cura.
Odnedavno, prvi put u Grnoj Gori, u KOtoru postoji i specijalni frižider za “čuvanje” pokojnika, a jedan dan za tu uslugu košta 40 eura. Frižider se iznajmljuje kad se na sahranu čeka zbog, rodbine iz inostranstva.
Buketi prirodnog cvijeća, za pogreb, koštaju od desectak do nekoliko stotina cura, a-:uz to idu svijeće, svjećnjaci i još neki “rekviziti” za vječne kuće.
Sada postoji mogućnost i “muzičke” sahrane. U novinama su se pojavili oglasi muzičkih sastava koji nude svoje usluge za poslednji ispraćaj. Samu sahranu, bez izuzetka, prate čitulje, od svega
nekoliko redaka, do čitavih
“storija” ožalošćene porodice. Čitulje se u Crnoj Gori, po pravilu, daju u dva lista, u “Pobjedi” i “Danu”.
Nekad je bilo samo u “Pobjedi”, ali pošto se zna da se ljudi politički dijele i po tome koji list čitaju, da bi svi
bili obavešteni o smrti, mnoge porodice daju čitulju u oba lista. Opet iz političkih razloga, neki čitulju objavljuju samo u jednom listu.
Cijela strana za čitulju u “Pobjedi” košta 507 cura, a u “Danu” 500 eura. Anije rijetko da se smrt oglašava na
- Gradska vlast u Podgorici i uprava privatnog preduzeća “Kips” počeli su juče da se spore na oglasnim stranicama podgoričkih dnevnih listova.
Obe strane su u listu “Vijesti” objavile po dve pune stranice svojih pogleda na uslove gradnje u Podgorici, kao i ocene i stavove o međusobnom sportu koji je u javnost izbio nedavno, kada je gradska komunalna inspekcija sprečila “Kips” da, kako je saopšteno, nelegalno gradi proizvodno-poslovne objekte.
Preduzeće “Kips” je oglas na dve:stranice objavilo i u listu “Dan”.
“Kips” se prvo pojavio na oglasnim stranicama s optužbama da predsednik
Skupštine Podgorica Miomir Mugoša heće da “sruši
.
od kojeg živi više ed 90 radnika sa porodicama. Juče je na ocenu “Kipsa” odgovorila i Skupština Podgorice, oglasom pod naslovom “U interesu građana, odlučno protiv samovolje”. “Ovo ne može biti evropski put preduzeća Kips”, navedeno je u oglasu Skup-
štine Podgorice.
to preduzeće i ukine posao
Dok je “Kips” naveo svoje poslovne uspehe i podatke o prihodu koji od poreza tog preduzeća dobija država, Skupština Podgorice objavljuje fotografije, kako je navedeno, nelegalno sagrađenih objekata i zemljišta koje je uzurpiralo to pri-
vatno preduzeće.
Od spora podgoričke vlasti i uprave preduzeća “Kips”, ako nastave “rat oglasima”, zasad najviše koristi imaju listovi u kojima se objavljuju njihove poruke.
Jedna stranica, u crno-beloj tehnici, za oglas u listu “Vijesti” košta 400 evra, a u koloru 600 evra, rečeno je agenciji Beta u službi za marketing tog medija.
Cena je nešto veća ako su dve stranice vezane, a tako objavljuju i Skupština
Podgorice i “Kips”.
Svi se trude da pokojnika isprate kako dolikuje
cijeloj strani. Petkom i u dane vikenda i po nekoliko stranica se odvaja za OVC SVIhe. Kad umre poznata politička ličnost, naravno, tu su i stranačke čitulje, a vrlo često se oglašavaju i razna bratstvenička, plemenska i druga udruženja.
Na grobljima više nema običnih spomenika od kamena ili jeftinijih materijala. Svuda su mermerni, kako u gradovima, tako i u najzabačenijim selima. U novije vrijeme sve češće se naručuju spomenici od afričkog, CrVcnog mermera. Na grobljima se mogu vidjeti pravi mali mauzoleji, a za neke od njih je, kažu utrošeno i po nekoliko desetina hiljada eura.
Pogrebno rasipništvo, međutim, sve više uzima maha i zbog, činjenice da sahrane, i sve periodične pomene, pra-
te gozbe.
U mnogim selima postoji zajednički šator koji se koristi uglavnom za pogrebne sofre, dok su svadbe se rjeđe, iako je i za to namijcnjen. Ima i vrlo ružnih pogrebnih običaja. U pljevaljskom kraju, na primjer, u selima, i
Da li država treba da kroji običaje: Podgorica
dan danas za sahranu a i drugim pogrebnim prilikama, upućuju se pozivi. Dolaznici su obavezni da donesu “prilog”, ranije u hrani, a sada sve češće u novcu. Na sofri, poslije sahrane, čita se spisak priložnika, uz stercotipnu zahvalnost “gostu” da mu se “vrati na radost i veselje”. Pokojnik i smrt, nažalost, ni u Crnoj Gori više nisu svetinja. U Podgorici se, na primjer, može zapaziti da se čitulje koje se lijepe na javnim „mjestima, ponekad «prepravljaju”, najčešće sa političkom konotacijom.
Živi se, izgleda, politički pregone preko mrtvih. Sahrane se, nerijetko, pretvaraju u političke tribine, bilo zbog govora koji se na njima drže, ili zato što se oni koji bdiju nad pokojnikom politički prepiru.
Po tome šta se sve čini na sahranama i koliko se troši, reklo bi se da se živi “dokazuju” na mrtvima.
Živi mrtve “koriste” za svoje potrebe, ali, bogami, i mrtvi zadužuju žive više kad krenu na onaj svijet, nego što ih “koštaju” na ovome.
Hija Despotović
_-_—_—
Četvrtak, 21. jul 200,
stanova za Cigane u naselju “Lola Ribar” u Novop, Beogradu. Neki su, čak otišli toliko daleko da su, i, mah procenili da će u tom delu grada pasti cena sk, nova. Valjda su od onih, koji više vole da im decay, rastaju u Univerzitetskom naselju. Od tolike visina, čoveka prosto glava da zaboli.
A od neznanja takvih nadobudnih do tragedije, obično je samo jedan korak. Počevši od moralne, preko nacionalne, do fizičke. Potonju tragediju su, i, duše osetili dvoje mladih ljudi na Karaburmi, gde s
| odigla se javnost zbog najave izgradnj; +
otišli u razgledanje stana za iznajmljivanje. Pošto
armatura terase bila samo “ubodena” u zid odšupjj blokova, nije mogla da izdrži masivnu betonsku pl. ču. Kada su svi izašli na terasu, ona je pala, a mlaij; je ploču pridržao leđima da ne bi zgnječila devojk,, koja je i pored toga dobila povrede glave, grudni koša i prelom potkolenice. |
I, pazite da se i vama nešto slično ne desi, Jer, b. vesni građevinski tehničar, po završetku večemje škole, otvorio je firmu u kojoj je zaposlio stručnjake sa iskustvom. E, da se bar pametno na tome zausk. vio. Međutim, “večernjaku” “ušla voda u uši\, le da odlazi na gradilište da presuđuje, caki tanju postavljanje armature. A, za to je, Ob\ hodno fakultetsko znanje. Ovde se, naravno | pitanje - šta radi strukovna komora, te da li h diploma i dozvola za otvaranje firme, može da#b, pi? Bilo kakvu paralelu nije uputno povlačiti, alo gledno je u ovom društvu potrebno, najpre poshili kriterijume, kako se svaka buduća strukovna kimi ne bi obezvredila.
Grabež na sve strane. Na Adi Huji neki “vlasnii nasipaju građevinski šut da bi dobili više prostolail\ nauštrb smanjivanja vodenog ogledala Dunava, 9 se to, naravno događa dok niko ne obraća pažnjuli ovaj deo Beograda, gde se izliva kanalizacija ig0} nedavno došlo do pomora riblje mlađi. Prema neki lepšoj zamisli, Ada Huja bi mogla da bude sporiskt rekreativni centar. Međutim, to je izgleda na “duga kom štapu” zbog tamošnjih starih industrijskih kom pleksa i deponija. jj
Ribe, doduše nisu bolje sreće ni u Luci “Beogral Ogromnog soma od 7 kila snašla je teška sudba, onog momenta kada ga je, novi vlasnik po skidan|l sa udice, iz sve snage tresnuo na beton. Naočigbi sveta, koji se sve više okupljao kao “da mečka ii. “Lovac” je pomislio da je u cirkuskoj šatri i ponovili užasnu “tačku sa somom”, još par puta. Svaki pul sve silovitije. Neki pravi ribolovac ga je upitao, 28 tako postupa sa ribom, a grubijan mu se uneo ul odbrusivši mu da gleda svoja posla. Zatim se besl' okrenuo, odnevši do kola okrvavljenu ribu. |
Na drugom kraju grada, u predvečerje, trolejbuš tutnje. Na samo par koraka od njih počinje da se šava horor: devojku prati izvesni čovek s kosom ramena. Obara je na zemlju i udara komadom di po glavi. Devojka zapomaže, trolejbusi stoje isp! semafora, prolaznici lenjo okreću glavu na drugu stranu. Jedino bračni par Cigana dotrčava sa va! ce i sprečava najgore. j
U autobus na liniji 26, često ulazi mlada Cigank sa mališanom. Uredni i pristojni. Majka ga nežn za ručicu, dečko seda. Ona mu se svaki put ob tihim glasom, govoreći mu kako da se ponaš8. čin se pojavi neko stariji, dečko ustaje. Kad se njih pojave, to je kao da, recimo gledate gugutke, užidi ći u njihovoj međusobnoj ljubavi i uljudnosti prem okolini. Prizor je utoliko potresniji, jer podseća 8 || kadašnje lepo vaspitane generacije. }
Dakle, za plemenitost, požrtvovanost i ljudskošl no je da se bude - čovek. A to, već nikako nema sa bojom kože. Kao uostalom, ni pojava suza U šim očima, koje ukazuju da je vaše srce još veki
- no vrlina, kako je tvrdio Aleksa Šantić. A prizn
svaki čovek ima pravo, pre svega, na iste usloWč novanja. I obrazovanja. I pojavljivanja na ulicamb kao uostalom i hendikepirani, koje ovdašnji svel ođe ne voli da viđa. i
i Osnivač i izdavač: Poslovni klub „Borba” d.o.o., Trg Nikole Pašića broj 7, Poštanski fah 629, Beograd; Generalni direktor: Stamenka Gordanić. Direktor i glavni i odgovorni urednik: Čedomir Soškić.
AAA NR NNNANNNNI MH MN WH RR h Uređuje redakcijski kolegijum. Redakcija - telefoni: DESK 3398-121, 3398-068; Unutrašnja: 3398-129; Dopisno: 3398-068; Kultura: 3398-372; Spoljna: 3398-155; Beogradska: 3398387; Sportska: 3398-289; Tehnička: 3398-282; Stenografi: 3398-137; Daktilobiro: 3398-136;
Faks: Redakcija: 3398-376; Teleks: 11407; Centrala: 3398-020; Pretplata: 3398-123; Marketing: 3398-124; Rukopisi se ne vraćaju. PRETPLATA U ZEMLJI: Mesečna: 520,00 dinara, tromesečna: 1.560,00 dinara, šestomesečna: 3.120,00 dinara, godišnja: 6.240,00 dinara; PRETPLATA ZA CRNU GORU I REPUBLIKU SRPSKU: Mesečna 13 evra, tromesečna: 26 evra, šestomesečna: 78 evra, godišnja: 156 evra, PRETPLATA ZA INOSTRANSTVO: Mesečna: 1.040,00 dinara, tromesečna: 3.120,00 dinara, šestomesečna: 6.240,00 dinara, godišnja: 12.480,00 dinara. Tekući račun kod Atlas banke: 125-1721309-64. Prelom i štampa GP Kompanija “Štamparija Borba” A:Đ, Kosovska 26, Beograd.
Vest je svetinjd, bomentar ji slobodan