Борба, 05. 09. 2009., стр. 10
borba
Subota - nedelja, 5-6. septembar 2009,
Predlog zakona o sprečavanju zlostavljanja na radu u skupštinskoj proceduri
Neksualno6 uznemiravania · puno, ali svi Ćute
Goran Miletić iz Syedskog helsinškog odbora za ljudska
pravazža „borbu Kaže da u 5rbiji, generalno, nije lako prijaviti ni Jedan vid zlostavljanja i povrede ljudski} prava, a kamoli seksualno, koje Je i najveći tabu
BRANKA DRAGOSAVLJEUIĆ
eksualno uznemiravanje na radnom mestu je stvaranje ponižavajuće, heprijateljske i uvredljive radne atmosfere. Pod njim se podrazumevaju dodiri ii sve verbalne i neverbalne radnje koje imaju seksualnu prirodu. liako seksualno uznemiravanje na poslu nema puno veze sa samim seksom, ima veze sa zloupotrebom moći i položaja. Najčešće žrtve seksualnog uznemiravanja su Žene (istraživanja rađena u različitim ze-
mljama pokazuju da su u preko 90% slučajeva žrtve žene), što ne isključuje mogućnost da se i muškarci nađu u toj ulozi, kao ni slučajeve da su žrtva i zlostavljač istog pola. Ovakvi oblici neželjenog ponašanja ozbiljno utiču na radne uslove i produktivnost.
Goran Miletić iz Švedskog heIsinškog odbora za ljudska prava za „Borbu“ kaže da u Srbiji, generalno, nije lako prijaviti ni jedan vid zlostavljanja i povrede ljudskih prava, a kamoli seksualno, koje je i najveći tabu.
On kažedaje to zato što žrtva ne može biti sigurna da ćejoj verovati,a time što je slučaj prijavila, već je rizikovala da izgubi-posao.
„Ipak, dobro je da žrtve odluče
jčešćih kršenja ljudskih prava žena (teorijski, po-
jam seksualnog ugrožavanja može biti i povre-– da ljudskih prava muškaraca). „National Organization lor Women“, najjača feministička organizacija u SAD), procenila je da 50 do 70 odsto Amerikanki iskusi seksualno zlostavljanje na poslu, dok Pentagon navodi da u slučaju žena zaposlenih u vojnim službama ta brojka čak 78 odsto. Primenjivanje zakona koji sankcioniše takve postupke je vrlo striktno ipodrazume-
va visoku novčanu kaznu. L_____1
Drakonske kazne U Americi
S eksualno uznemiravanje predstavlja jedno od na-
da prijave seksualno zlostavljanje. Prvo, zbog njih samih, jer će im ta potisnuta trauma stvoriti psihičke probleme, ali i zato da bi pružile primer i podsticaj svima drugima, koji se iz nekog razloga još plaše da svoj slučaj prijave. Svaka prijava zlostavljanja predstavlja preventivu za nove slučajeve zlostavljanja“, objašnjava Miletić.
On dodaje da najveći problem predstavlja upravo ćutanje i zataškavanje zlostavljanja.
„Zrrtve bi sigurno bile spremni-
je da prijave zlostavljanje, kada bi postupak države protiv onih koji zlostavljaju bio brz i efikasan“, zaključuje Miletić.
I Saša Pokrajac, konsultantkinja na sos-telefonu u Autonomnom ženskom centru se slaže da seksualno uznemiravanje, iako često, nažalost još uvek predstavlja tabu temu.
„Zene ovaj vid zlostavljanja retko prijavljuju, iako se javljaju
du, koji se nalazi u skupštinskoj proceduri, za-
branjuje bilo koji vid zlostavljanja na radu i u vezis radom. Odredbe predloženog akta primenjuju se ina slučajeve seksualnog uznemiravanja. Predlogom zakona se uređuje zabrana zlostavljanja na radu i u vezi sradom, mere za sprečavanje zlostavljanja i unapređenje odnosa na radu, postupak zaštite lica izloženih zlostavljanju na radu i u vezi s radom i druga pitanja koja su bitna za sprečavanje i zaštitu od zlostavljanja na radu i u vezi s radom. Predloženi zakon predviđa da je poslodavac dužan da zaposlenog zaŠtiti od zlostavljanja i dužan je dau cilju stvaranja uslova neophodnih za zdravu i bezbednu radnu okolinu organizuje rad na način kojim se u najvećoj mogućoj meri sprečava pojava zlostavljanja na du iu vezi s radom i zaposlenima obezbeđuju uslovi rada u kojima neće biti izloženi zlostavljanju na radu i u vezi s radom od strane poslodavca, odnosno odgovornog lica ili zaposlenih kod poslodavca.
_|
MATIOMAL
ORGANIZATICINI FG WE?MIEIN
da bismo im pružili psihološkopravnu pomoć“, kaže Pokrajac. Ona kaže daje žrtvama teško, da gube samopouzdanje i radnu sposobnost, ali daradije odu sa radnog mesta, nego što prijave nasilje. „Seksualno uznemiravanje je teško dokazati, toje najveća prepreka za oglašavanje žrtve. Jer, onaj ko zlostavljaje moćan, autoritativan, a žrtva u takvoj situacijijoš slabija i nemoćnija. Zato im
Zakon u proceduri
Pp redlog zakona o sprečavanju zlostavljanja na ra-
je lakše da se povuku i pobegnu iz odnosa moći i kontrole, koji imaju sa zlostavljačem“, objašnjava Pokrajac. Ona kaže da se u Srbiji ženama tradicionalno ne veruje, i da to otežava položaj zlostavljanih. „Ljudi će biti skloni
da kažu daje žena sama kriva za ono što je doživela, d4 je izazivala ili se zaljubila, pa mu se sveti... I to neće reći samo muškarci, to će reći i žene, koje se nisu našle u sličnoj situaciji. A taj stav: „ona je žena, ona laže“, najviše povređuje žrtvu“, kaže Pokrajac.
Iz svih tih razloga žene retko učine nešto više od pozivanja sos-telefona.
„Mi ih ne ubeđujemo da idu dalje i slučaj prijave. Jer, moguće je da će postati dvostruka žrtva, najpre, samog nasilnika, a onda i okoline. A to je mučno. Zato, mi ih podržimo gamo ako su spremne da se izbore za pravdu i, naravno, povrate lično samopouzdanje“.
Ako se povuku, žene ostaju da živesa veoma teškim osećanjem Žrtve,
„Dešava se da zlostavljane žene potpuno promene svoj Žživotni stil. Neverovatno je koliko se trude da budu što manje upadljive", objašnjava Pokrajac,
Ona savetuje da se slučajevi se-
· privatnogi/ Jiseksyalnoi
ksualnog zlostavljanja M b) „Dobro je da žrtve nasilja *! jave,ito zbog sebe samih.ji “| no se tako mogu suočitisap blemom i doći do zadovolje !! pravde. Ali, tačno je dajem !* društvo, često, nespremni !'' veruje žrtvi. Mi zato neing ramo na tome da idu dalje,} * su slabe, nepoverenje i 08 ki društva još ih više povredi, ključuje Pokrajac.
| uznemiravanj '&7 ispoljava kroz oblike ponašanja: - Ucenjujuće Sekš ponude M __-Nepoželjna pitanja i/il · nude sa seksualnom konti jom (poziv na izlazak, } wečeru i sl.) i - Nepoželjni gestoviili ki dodiri (dodirivanje, la} nje it) || ___- Nepoželjno komentariši
/\,
- Nepoželjni tračevi