Гледишта

a među onima koji ne bi prihvatili, porodični razlozi su navedeni kao osnovna smetnja; 56,6% ispitanika smatra da je naše društvo danas u mogućnosti da poveća materijalnu pomoć nezaposlenima, dok 12,2% misle da za to ne postoje uslovi. Neki ispitanici su svoju ocenu mogućnosti ili nemogućnosti obrazlagali. Na primer, ~u mogućnosti je čim daje visoke penzije”, ili „može sa smanjenjem plata u vojsci”, ili ~kad bi bila pravednija raspodela”, ~kad bi bile smanjene plate direktorima”, ~kad bi bila smanjena pomoć afričkim i azijskim zemljama”. Zahtev za pravednijom raspodelom je snažno prisutan među nezaposlenim ispitanicima. Međutim, isto tako vidno je izraženo mišljenje za koje se u nas najčešće upotrebljava izraz „uravmilovka”. „Egalitarističke" težnje su znatno više prisutne među nezaposlenim radnicima nego među nezaposlenim službenicima. Na primer, na pitanje; „Ako ste za neko ograničenje prihoda, kojom bi sttmom označili najveći meseoni prihod?” dobijeni prosek službenika iznosi 189.000, dok je kod radnika taj prosek 121.000. Zajednički prosek je 163.000. Nisu za ograničenje prihoda šest službenika i tri radnika. Postoji kontinuitet i koherentnost između odgovora na prethodna pitanja i ocene ispitanika o raspodeli materijalnog bogatstva, moći i ugleda u našem društvu. Po njihovom mišljenju, danas u našem društvu najbolje žive; visoki politički i privredni rukovodioci (19,1%), visoki stručnjaci (14,7%), direktori preduzeća (12%), zanatlije i trgovci (10,4%), pripadnici Državne bezbednosti i Armije (5,3%), trgovački putnici i fudbaleri (53%), advokati i lekari (5,3%), Ijudi sa dobrim vezama (4,3%), 13 ), dok, po mišljenju ispitanika, najgore žive: nekvalifikovani radnici (30,1%), uopšte radnici (23,1%), zemljoradnici (9,4%), rudari, prosvetni radnici, studenti, kondukteri, čistači, penzioneri, nesposobni za rad zbog bolesti. Skoro identična 14 ) distribucija odgovcsra dobijena je na pitanje: „Koje su, po vašem mišljenju, grupe Ijudi u našem društvu najmoćnije, a koje najbespomoćnije?” Prema mišljenju ispitanika, najviše su cenjeni: visoki politički i privredni rukovodioci (26%), lekari (13,9%), učesnici NOB-a i članovi SKJ (8,6%), intelektualci (8,6%), inženjeri (6,8%), verbalno sposobni (6,8%), „Ijudi sa vezama” (3,5%), dok su najmanje cenjeni; radnici (24%), nekvalifikovani radnici (17,4%), prosvetni radnici (10,8%), seljaci (9%), milicdoneri, rudari, siromašni umetnici. Ispitanici smatraju da su osnovni izvori društvenog ugleda vezani za položaj i funkciju, ndvo standarda i novca, zalaganje na radu, znanje, školsku spremu d kvalifikaciju, zasluge u ratu, čovečnost, solidamost i poštenje. Redosled i međusobni ođnosi ovih vrednosti biće prikazand u sledećoj tabeli:

,3 ) Među anketiranim najveći procenat bez odgovora bio je na ovo pitanje i pitanje o raspodeli društvene moći.

H ) Jedina razlika je što ispitanici u većem procentu (33,7%) smatraju da su najmoćniji visoki politički i privredni rukovodioci a 11,4% ispitanika navode članove SKJ i učesnike NOB-a.

256

MIROSLAV RADOVANOVIC