Гледишта

ge strane, povećava se učešće privrednih organizacija u neposrednom raspolaganju drugog dela novostvorene vrednosti. Ako se ovome doda i činjenica da integralnu komponentu ovog procesa (koji ne teče tako brzo i bez poteškoća) čini odgovarajuće postepeno povećanje uticaja proizvođača na politiku formiranja i raspodele onog dela novostvo rene vrednosti kojim oni ne raspolažu neposredno (taj uticaj se desto potcenjuje), onda zaista ima razloga da se tvrdi da postojeća društveno-ekonomska pozicija naših proizvođača isključuje svaku mogućnost da se dokaže da se oni nalaze u nekom kvazi najamnom odnosu.