Гледишта

5. Sanstefanski mir nije stupio na snagu i nijedna njegova odredba nije bila sprovedena u delo ni tokom tin kratkih tri do tri i po meseca koji su protekli do Berlinskog kongresa. 6. U preliminarnim bilateralnim pregovorima velikih sila uoči otvaranja kongresa u Berlinu, potpisnice sanstefanskog ugovora, Rusija i Turska, napustile su njegove odluke i, štaviše, one su ih se izrično, iako posredno, odrekle. Rusija je 30. maja 1878. godine sa Velikom Britanijom sklopila sporazum o stvaranju jedne vazalne Bugarske na teritoriji između planine Balkana i Đunava. Tako je Rusija, nepuna tri meseca pošto je potpisala sanstefanski mir, pristala da se na mesto Velike Bugarske stvori jedna „majušna” Bugarska. Turska je sa Velikom Britanijom sklopila sporazum 4. juna i pokazala, takođe, da je za nju sanstefanski mir prošlost. 7. Na kongresu u Berlinu konačno su se Rusija i Turska odrekle svog mirovnog ugovora i prihvatile, kao i sve ostale sile, jedan novi sporazum kojim su potpuno bile poništene odluke iz San Stefana. 8. Teško je tačno navesti etnički sastav stanovništva turskih evropskih provincija u vreme velike istočne krize. Zato postoji vise razloga. Prvo, u turskoj raji sedamdesetih godina prošlog veka još se svojom svešću nisu bile izdvojile nacionalne grupe. 3a široko stanovništvo Turskog carstva, tog konglomerata naroda, još su verske razlike bile važnije od nacionalnih. Drugo, nedostaju izvori iz kojih bi se mogii crpsti potrebna znanja, pre svega, jer je tih decenija turska administracija bila veoma daleko od toga da skuplja statističke podatke ovakve vrste. Treće, nesumnjiva je činjenica velikih mešanja naroda. Četvrto, još u masama slovenskog stanovništva nije bila tačno stvorena svest o značaju razlike ko je Bugarin, ko je Makedonac, ko je Srbin; svi ovi narodi imali su zajedničko osećanje i zajedničku svest da su nešto međusobom srodno, a prema neslovenskim narodima, naročito prema Turcima, nešto posebno. Ipak, može se sigurno tvrditi da su na pojedinim teritorijama sanstefanske Bugarske živeli u kompaktnoj većini Bugari (na severoistoku), Srbi (na severozapadu), Makedonci (u središnjem delu i na jugozapadu), Albanci (na zapadu) itd. Pored ovih naroda, na teritoriji sanstefanske Bugarske živeli su još Turci, Grci, Jevreji, Jermeni, Vlasi, Rumuni i Cincari. 9. Danas je bitno šta s ad a etnički znači granica Velike Bugarske po sanstefanskom ugovoru. Vrednost tog ugovora, sa etničke tačke gledano, mogla bi se priznati samo ukoliko odgovara današnjem rasporedu

399

POVODOM SLAVUA SANSTEFANSKOG UGOVORA