Гледишта

odnosno A— P = (aktiva pasiva = dobit) Visina ostvarene dobiti, prema tome, upravo i ovisi od metode vrednovanja aktive poduzeća, i to posebno zaliha nedovršene proizvodnje, gotovih proizvoda i nenaplaćene realizacije. Ako se rezuitati rada previsoko valoriziraju u sistetnu dobiti, i isplate kao najamnina, a u sistemu dohotka kao akontacija, rezultat nije isti. Odgovomost za uloženi kapital u ~v" snosi kapitalist i konačna cijena koju plaća za lošu valorizaciju je ekonomska propast njega i njegove porodice. (U uvjetima privređivanja sa centralističkim i direktivnim planiranjem na državnim, odnosno planskim organima je da distribuiraju žute cipele broj 42 koje tržište ne traži (traže se cipele broj 43, i to crne) ili da gubitak naknade iz budžeta. Budući da se vrijednost uloženog rada utvrđuje prema broju proizvedenih cipela i da je državni organ odredio kolika je ta vrijednost u datim uvjetima, radnika se, u krajnjem slučaju, ni ne tiče šta će biti konačno sa proizvedenim cipelama i da li će one zadovoljiti nečiju potrebu ili neće. Odluku o proizvodnji on nije donio niti posredno niti neposredno.) Utvrđivanje ~v”-a nespojivo je sa sistemom dohotka. Akontacija osobnog dohotka je ekonomski sasvim nešto dmgo nego ~v" u sistemu dobiti. ~v” u kapitalizmu za kapitalista predstavlja trošak a za radnika njegovo jedino i konačno učešće u stvorenoj vrijednosti. (Učešće radnika u dobiti upravo vodi na put prema sistemu dohotka. Jedna od karakteristika sistema dohotka je zainteres : ranost proizvođača za cjelokupnu novostvorenu vrijednost, jer učestvuje u njoj, a ne samo za povećanje produktivnosti rada makar i na štetu racionalnosti.) Akontacija osobnog dohotka samo je dio dohotka u kojem radnik učestvuje tek nakon konačnog obračuna. Ako je obračun pogrešno izvršen i visina učešća previsoko utvrđena (što nije sistemsko, već tehničko, pitanje), primljena akontacija mora se vratiti bilo direktno, bilo putem smanjenih primanja u idućem razdoblju, kao što se mora vratiti i putna akontacija ako je bila veća od stvarnih putnih troškova. Dr Černe tvrdi da ~za privređeni dohodak rad u tržišnoj privredi moramo razvrstati u dve kategorije: a) u fizički, mehanički mtinski rad i b) u stvaralački, inovacijski rad, u koji spada pronalazačko-konstruktorski rad, koncepcijsko-organizacioni rad i preduzetnički rad”. Ako se u kapitalističkim zemljama održavaju „sjednice ideja”, na kojima radnici iznose sasvim slobodno sve svoje ideje, pa izgledale one i potpuno nebulozne, da bi ih kasnije stručnjaci analizirali i pokušali

625

TEORIJA DOHOTKA X HIPOTEZE DRA CERNEA