Гледишта

Ekonomski je neodrživa isama njegova definicija ekstradohotka, koja glasi: „Ekstradohodak privredne organizacije je njen višak dohotka, bilo nad normalnim dohotkom koji je ona dostizala u toku poslednjih godina, bilo nad normainim dohotkom po zaposlenom ili po jedinici poslovnih sredstava, koji normalno postižu druge privredne organizacije iste grupacije, grane ili većina ostalih privrednih organizacija (mada je upoređivanje s drugim granama mnogo teže i manje tačno)” (str. 1321). Odakle je „normalni” dohodak onaj dohodak koji je dostizan u toku posljednjih godina ili dohodak koji „normalno” postižu druge privredne organizacije iste grupacije? Izmjenama u tehnologiji, investicijama, proizvodnom programu, organizaciji, modernizaciji itd., poduzeća u pojedinim godinama ostvaruju veći ili manji dohodak. Koji je dohodak „normalan”? Teze o nadnormalnoj rentabilnosti koja ima razne posebne „podizvore”, kao i teze o ekstra.dohotku iz natprosječne preduzetničke dobiti, dr Cerne bi trebao da pokuša verificirati u praksi. Sasvim je neprihvatljiva ovakva koncepcija o ekstradohotku koji može poticati iz natprosječne preduzetničke dobiti; ~Po pravilu, za taj rad .zaslužno' je samo nekoliko radnika, više svojom inventivnom sposobnošću, ,poslovnom žilicom' nego utrošenim radnim vremenom. Pitanje je kome pripisati (dati) takvu preduzetničku dobit. Manji deo te dobiti može se dati radnicima u stručnim službama u obliku posebnih premija i nagrada. Možda nije pogrešno ni malo učešće celog kolektiva” (str. 1323). Za diskusiju o tezi ekstradohotka ne raspolažemo dovoljnim prostorom. Očito je da Černe pronalazaštvo, rad na stvaranju bolje organizacije i rad na stvaranju osnova za donošenje ekonomski efikasne investicione odluke, kao i uopće sav urani kreativni rad, ne tretira kao rezultat dugogodišnjeg rada, nego kao efekt nekog lucidnog trenutka koji nema nikakve veze sa prethodno hiljadama utrošenih radnih sati. (Može li se rad nekog pisca, nobelovca ili drugačije afirmisanog, vrednovati na temelju broja efektivno utrošenih radnih sati samo za pisaćim stolom za jedno djelo?) Na kraju se opet postavlja staro pitanje: tko treba ~dati” radnicima? Možda ne bi bilo pogrešno, kako tvrdi dr Cerne, ~ni malo učešće celog kolektiva”, kada taj isti kolektiv u sistemu dohotka, zajedno sa stručnim službama „koje treba da dobiju manji deo te dobiti”, ne bi morao da snosi materijalno sav rizik ako „poslovna žilica” nije zakucala na vrijeme ili je zakucala u pogrešnom času.

629

TEORUA SGHOTKA I HIPOTEZE BRA CERNEA