Гледишта

argumenti, koji će pokazati da li je to istina i da li je Zaga Pešić-Golubović odgovoma prema istini, a na taj način prema čitaocima, dmštvu, pa i prema samoj sebi ne samo kao naučnom radniku već i kao čovjeku. POLAZIŠTE I DEFINISANJE Evo šta Zaga Pešić piše o teorijskom polazištu u mojoj knjizi: ~'Teorijski okvir' ove knjige sastoji se od jednog skupa nedovoljno sređenih i sistematizovanih ideja, do kojih je autor došao razmišljanjem, koje su ilustrovane citatima iz dela Karla Marksa. Za autora ne važi da svako naučno istraživanje mora da pođe od nekog teorijskog iskustva, od onog što je već saznato, da mora da konfrontira svoje shvatanje sa drugim (ili autor misli da je u oblasti koju on istražuje teorijski već sve rešeno i definitivno obrazloženo, pa on skromno dozvoljava sebi da sada samo ,razmišlja na tu temu?’)." (Str. 117.) Ali ostavimo tu „određenost” ovakvih tvrđenja kritićara (koji takve nedostatke traži u mojoj knjizi) da su moje ideje iz teorijskog okvira ilustrovane citatima iz Marksovih djela. Po tvrđenju Z. Pešić-Golubović ja u svom istraživanju ne polazim od teorijskog iskustva ili, kako ona kaže, cla za mene ~ne važi da svako naučno istraživanje mora da pođe od nekog teorijskog iskustva". Zar Zaga Pešić teoriju Karla Marksa ne smatra za teorijsko iskustvo koje se može koristiti kao polazište u ovom sociološkom istraživanju. Ona navodi da su citati Karia Marksa bili ilustracija mojih ideja (ako je i kompliment ne mogu ga primiti), a sada tvrdi da nijesam pošao ni od kakvog teorijskog iskustva. Zašto Karla Marksa ne übraja u takvo teorijsko iskustvo, to ona može objasniti. Da je teorija Karla Marksa bila polazište u ovom istraživanju, vidi se iz moga rada. Već na prvoj stranici uvodnog razmišljanja (str. 5. moga rada) pišem: ~U rješavanju ovoga pitanja treba poći od Marksovog humanističkog shvatanja oslobođenja ličnosti i društva, podruštvljavanja politike, puteva prevazilaženja ,političke emancipacije’ građanskoga društva opštedruštvenom emancipacijom." Dalje iznosim Ijudsku emancipaciju u Marksovom smislu (naravno, ne samo citatima iz Marksovog djela), izvodeći odnos partije i samoupravljanja iz toga. Ali sve to ne smeta kritičaru bez potrebne naučne odgovornosti da kaže da za mene ne važi princip polaženja od nekog teorijskog iskustva. Autor pomenute polemike pokazuje sličan metod i argumentaciju u pokušaju kritike definisanja pojmova. Ona smatra da ja nijesam definisao pojam samoupravljanja, osim ako nijesam smatrao da su defi-

632

KRSTO KILIBARDA