Гледишта

zasnivala na zlu, na sopstvenom shvatanju zla. Drugi vid tog opredeljivanja manje je očigledan: reč je 0 tome da u svojim istraživanjima, za koja ona misli da su nominalistička, ta društvena nauka zavisi 1 ne može to da izbegne od sopstvenih shvatanja ne samo zla već i drugih fenomena koje obuhvata jedno određeno istraživanje, Pretpostavimo da jednog sociologa zanimaju shvatanja zla koja postoje u jednom određenom društvu. On sebi kaže da ne zna kakva su ta shvatanja i da, u svakom slučaju, njegovo shvatanje zla ukoliko ga ima - ni u kom slučaju ne može biti sastavni deo njegovog istraživanja. Pošto je u pitanju jedno društvo ali isti bi slučaj bio i kada bi u pitanju bila jedna oblast ili jedna zajednica, izuzev jedne veoma male zajednice čiju ćemo situaciju kasnije razmotriti on će morati da pođe od jednog ili više uzoraka. Međutim, već na početku svoga istraživanja on ne može a da se ne služi shvatanjima koja su mu svojstvena. Razume se, pre svega shvatanja na kojima se zasniva njegovo istraživanje, a zatim izbor metoda uzoraka svojstveni su sociologu, ili su to postali, ako on izvršava neko naređenje. U ovoj tački gotovo i nema razmimoilaženja, i dovoljno je pomenuti to pitanje, koje se verovatno najčešće ovako formuliše: takozvane vrednosti sve zajedno određuju izbor oblasti istraživanja, upotrebIjenu tehniku i tumačenje rezultata do kojih se došlo. Još je važnija činjenica da čak i onaj vid rada koji izgleda čisto tehnički, na primer, izbor jedne vrste uzoraka i uzorka snecifičnog za tu vrstu, može da se zasniva samo na shvatanjima i uverenjima svojstvenim istraživaču . . . Najpre smo konstatovali da se pitanje: šta je zlo? ne postavlja u nauci o društvu, već u filozofiji i u teologiji. Za razliku od filozofije i teologije, društvene nauke uopšte nisu proučavale zlo. Međutim, u društvenim naukama su izvršena mnogobrojna posebna proučavanja izvesnih zala, to jest pojava posmatranih kao zlo u proučavanom društvu: zločina ili raznih vrsta zločina, podrazumevajući i prestupe maloletnika; raznih poroka, kao što su prostitucija, kocka, uživanje opojnih droga; bolesti; nedovoljne ishranjenosti, bede, stanovanja u straćarama, i drugih „socijalnih problema”, da upotrebimo izraz kojim se u Sjedinjenim Državama najčešće označavaju takve pojave. Možemo konstatovati dve razlike između proučavanja zla i proučavanja zala. Prva se . očigledno sastoji u razlici između predmeta proučavanja— zla suprotstavljenog raznim vrstama zala, a druga u razlici između dva stava prema predmetu, • bilo da su u pitanju zlo ili razne vrste zala. U teoriji se može usvojiti jedan od ta dva stava. Istorijski gledano, međutim, u društvenim naukama, napro-

650

KURT VOLF