Гледишта

Ako Marksovo delo predstavlja izvestan primer proučavanja jednoga zla, preduzetog polazeći od jednog egzistencijalnog stava, tipična američka literatura koja se bavi već pomenudm takozvanim socijalnim problemima predstavlja primer proučavanja zala preduzetog polazeći od jednog naučnog stava. Najupadljiviju razliku između tih proučavanja i Marksovog proučavanja predstavlja, možda, odsustvo jednog shvatanja istorije koje bi autorima onih prvih proučavanja omogućilo da saznaju na osnovu čega i kako bi mogli i morali da donose sudove o materiji koju proučavaju. Oni, naime, ne izriču sudove, ili još češće a često i ne budući svesni toga izriču sudove (ali polazeći od svojih privatnih mišljenja) koji, prema njihovom shvatanju društvenih nauka, ipak ne bi trebalo da „kontaminiraju” te nauke, koje isključuju sudove ili, da se poslužimo jednim terminom koji se više upotrebIjava, koje isključuju vrednosne sudove (i ovde je prisutno ono što nam je Maks Veber ostavio u nasleđe). Ti autori nam ne kažu ili nam ne kažu otvoreno šta, po njihovom mišljenju, predstavIja zlo ili zla: njihovo shvatanje nauke o društvu im to ne može otkriti... Ali, iako ne postoji nikakav teorijski razlog zbog koga se zlo kao takvonebi moglo proučavati polazeći od jednog naučnog stava, nije mi poznata nijedna studija takve vrste. Ako stvari tako stoje, onda se očigledno treba zapitati zašto postoji toliki broj naučnih studija zala, ili izvesnih zala, ali ne i zla. Možda ćemo, bacivši pogled na istoriju shvatanja zla na Zapadu, moći da dođemo do nekog odgovora, ili bar da pokušamo da dođemo do njega. Kako se čini, ta istorija počinje sa hrišćanstvom, što znači da shvatanje zla koje se održalo do danas ne srećemo ni kod Jevreja ni kod Grka. Verovatno kod većine naroda, ako ne i svih bilo da su u pitanju narodi koji žive na Zapadu ili drugde srećemo shvatanje zabranjenog, kazne, odmazde, kažnjavanje itd., ali čini se da se pojam zla koji je dominirao na Zapadu ne da odvojiti od hrišćanskog pojma greha, to jest prvobitnog greha. Ako je to tačno, onda možemo pretpostaviti da će naše shvatanje zia iščeznuti onda kada i samo hrišćanstvo bude nestalo. Izgleda da se zbog posebne vernosti određenim licima kojom se ono karakteriše na početku, vernosti Isusu, kasnije svecima i sveštenicima, a u protestantizmu zbog vernosti individualnoj savesti • —■ zbog tog svog „partikularizma”, dakle, hrišćanstvo teško može složiti sa „univerzalizmom” (oba ova termina uzeta su u značenju koje im daje Talkot Parsons), kojim se karakteriše industrijsko, tehničko i birokratsko društvo, bilo ono kapitalističko ili socijalističko. Ali iako izmenje-

653

ZA SOCIOLOGIJU ZLA