Гледишта

1. Semantička istorija reči ~zlo” i sličnih reči (rđav, zao, zloban itd.) u francuskom ili u nekom drugom jeziku. Na primer, čini se da hebrejski jezik raspolaže veoma ograničenim brojem reči koje označavaju zlo, dok je u grčkom jeziku taj rečnik bogatiji, ali pre psihološki, empirijski ili estetički nego verski, izgleda da engleski i nemački jezik sadrže čitavu gamu nama poznatih konotacija, od verskog i moralnog do tehničkog; u italijanskom jeziku kao da je naglašen estetički momenat i da to dolazi možda iz grčkog jezika, dakle iz prethrišćanske epohe. Cilj takvih proučavanja bio bi, očigledno, u tome da se utvrde značenja termina, da se odredi u kojim su se periodima i društvenim okolnostima javili novi ili iščezh već postojeći termini; najzad a to je najvažniji vid našeg istraživanja njegov cilj bi bio u tome da se proveri koliko poznavanje i analiza društva u kome su se te promene odigrale mogu da doprinesu njihovom objašnjavanju. Prvi izvor za takva proučavanja predstavljaju etimološki rečnici raznih jezika (Litreovog rečnika za francuski, Grimovog zanemački, rečnika OED i NED za engleski itd.). Egzistencijalna obaveštenja koja bi nam pružila takva lingvistička istraživanja doprinela bi razjašnjavanju termina u vezi sa zlom koje mi samo upotrebljavamo: tako bismo bolje upoznali ono što govorimo, ono što bismo hteli da kažemo, ali ne kažemo i prećutkujemo, a morali bismo da kažemo. 2. Od greha do kompleksa. Geneza i razvoj psihološkog tumačenja kršenja moralnih normi, uključujući i analizu promena u stavu prema takvim prestupima, pre svega prelaska sa suđenja i osude na razumevanje i objašnjavanje, a u sklopu toga prelaza razvoja uloge koju imaju pokušaji korigovanja i poboljšavanja ponašanja onih koji krše norme. Promene značenja koje se pripisuje misli koja predstavlja prestup upoređenoj sa činom koji predstavlja prestup. Svi ti vidovi ove teme trebalo bi da budu proučeni u vezi sa društvenim situacijama i strukturama i njihovim preobražajima. Jednu od egzistencijalnih pouka takvog proučavanja mogao bi predstavljati odgovor na pitanje koje sebi postavljaju autor ovoga teksta i njegovi čitaoci: kakav stav zauzeti u odnosu na sopstveno ponašanje čitalaca i drugih Ijudi uopšte? kritički stav ili stav razumevanja, stav moraliste ili stav psihologa? ... 3. Istorija mesta zla u filozofiji. U kojim periodima i gde su se filozofi najviše ili možda jedino bavili proučavanjem zla, a u kojim periodima i gde su se time najmanje bavili ili se, možda, uopšte nisu bavili? Čak i jedno početno proučavanje u vezi s ovim projektom na primer, poređenje dva filozofa koji se \'eoma razlikuju s obzirom na mesto koje problem zla zauzima u njihovom delu moglo bi nam pružiti izvesne hipoteze o značaju društvenih i istorij-

658

K.URT VOLF