Гледишта

neće ništa dobiti. Samo će izgubiti. Citajući ovu knjigu, ja sam neprestano osećala jaku pozitivističku notu u Abanjanovom pristupu Ijudskom životu i vrednovanju. Na primer, on moral svodi na analizu Ijudskog ponašanja! lako i sam neprestano ističe da se gotovi uputi za život nikom ne mogu dati, on ipak govoii o tehnikama Ijudskog saživljavanja, i insistira na njihovom istraživanju. Mislim da je ovde upao u još jednu pozitivističku iluziju Ui bar upotrebio vrlo neadekvatan termin. Abanjano pledira za otvorenost filozofije a to je neophodan uslov njenog opstanka. On je za jednu kritičnu i opreznii misao, neprestano podložnu korigovanju, on je za koherentnost i doslednost, i to u potpunosti zadovoljava. On je sav uronjen u život, u angažman u traženje rešenja i puteva u našoj svakodnevioi, u svakom našem postupku od danas za sutra. I on je uvek za to sutra koje se treba ostvarivati, za koje se treba boriti, jer je sve u našem angažmanu, u našem izboru, odluci i delu. On nas opominje na budnost, na oprez jer je knjiga života nečitko pisana i neki pogrešan potez može nas povući u ambis. I nas i druge za koje smo isto tako odgovomi. On pravi vrlo koristan pokušaj i čdni napor vredan pažnje, da prevaziđe jaz između nauke i pozitivizma, na jednoj strani, i egzistencijalističke fiiozofije, na drugoj strani. Da pokaže da nauka i tehnika nisu same po sebi tuđe čoveku, niti su dobre niti rđave. Sve zavisi od toga kako se čovek prema njima postavi i kako ih upotrebi. To je i njegov rizik i njegov napredak. I njegov odgovomi zadatak.

dragana đurić makarov

moris diverže

DEMOKRATIJA BEZ NARODA*

U veoma bogatoj literaturi koja tretira probleme političkih partija i političkog sistema Francuske, ova knjiga Morisa Diveržea zauzima, bez sumnje, značajno mesto. Moris Diverže je poznat kao pisac velikog broia zanaženih dela iz oblasti političkib i nravnih nauka koja se odMkuju ne samo ogromnom erudicijom i enciklopedijskom kulturom autora već i njegovom sposobnošću da savršeno sintetizuje obiman faktografski materijal. Jedno od njegovih najpoznatijih dela je ,JPolitičke partije” (Les parties politiques, Paris 1951), koje ulazi u red kapitalnih dela političkih nauka. U knjizi „Demokratija bez naroda" (naslov je protivrečan jer je demokratija vladavina naroda) predmet autorove analize u prvom redu su političke partije Francuske i njihov uticaj na realizaciju jedne punije i autentičnije demokratije u toj zemlji. Knjiga je podeljena na dva dela. U prvom je dat sintetički prikaz političkih partija drugih zapadnoevropskih zemalja jer su francuske političke partije, po autorovom mišljenju, samo „varijetet evropskog partijskog sistema” koji predstavlja njihovu podlogu, „infrastrukturu”. U drugom delu su detaljno analizirane političke partije Francuske, njihova geneza, struktura, faktori koji su uticali na njihov razvoj i, što je centralno pitanje, uticaj koji te partije imaju na realizovanje demokratije u Francuskoj. Naslov knjige „Demokratija bez naroda”, koji zvuči dosta pesimistički, zasniva se na autorovoj oceni da su francuske partije sa svojim osobenostima onemogućile narodu da izražava svoju volju i time svele „vladavinu naroda” na vladavinu rukovodstava partija i njihovih poslanika u parlamentu. *) Maurice Duverger: ~La democratie sans le peuple”, Edition du Seuil Paris, 1967.

671