Гледишта

I. RADNA MESTA VISOKIH STRUCNJAKA U okvim problema konkretnih radnih mesta visokih stmčnjaka istraživaće se ova dva aspekta: 1) kakav je odnos između profesije, tj. konkretnog obrazovanja i sposobnosti stečenih završavanjem određenog fakulteta, i njihovog zanimanja, odnosno posia koji stvamo obavljaju i kojim stiču osnovna sredstva za egzistenciju, i 2) kakav je odnos između njihovog stmčnog obrazovanja i stmčnog obrazovanja koje se traži za radna mesta na kojima stvamo rade. Profesija i zanimanje, u načelu, treba da se podudaraju. U životu, iz mnogih objektivnih i subjektivnih razloga moguća su, i neizbežna su, i izvesna odstupanja zanimanja od proresije. Pitanje je samo da h se ovo odstupanje javlja kao sporadičan slučaj kao posledica subjektivnih uzroka (lične želje i afinitet prema nekom zanimanju za koje se oseća individualna sposobnost), što ostaje privatni problem svake pojedine ličnosti jednog demokratskog dmštva, ih ovo odstupanje zanimanja od profesije poprima šire razmere i kroz svoje kvantitativno narastanje prelazi u novi kvahtet, što se javlja pretežno usled objektivnih okolnosti i tada ova pojava postaje opštedmštveni problem. Postojeće odnose između profesije i zaniraanja prikazuje tabela na str. 841 (u njoj su iz tehničkih razloga svi fakulteti koji daju inženjere raznih profila gmpisani u jednu celinu, dok su ostali fakulteti prikazani pojedinačno, jer bi u suprotnom bilo nemoguće utvrditi razliku između profesije i zanimanja). Kao što se vidi, priložena tabela veoma jasno pokazuje osetnu nepodudamost između profesije i zanimanja. Donošenje neke konkretne ocene o veličini ove nepodudamosti i njeno merenje u zavisnosti je od polazne koncepcije. Po realističkoj koncepciji, koja polazi od shvatanja da profesija pruža, zavisno od vrste fakulteta, mogućnost obavljanja više srodnih zanimanja, oko 7% naših stručnjaka sa fakultetskom spremom radi poslove za koje se nisu školovah i osposor bili. Prema formalističkoj koncepciji, koja se zasniva na kriterijumu i principu stroge specijalizacije, oko 20% visokih stmčnjaka obavljaju poslove za koje ne poseduju odgovarajuće stmčno obrazovanje, tj. rade van svoje profesije. I po jednoj i po dmgoj koncepciji, nepodudaranje profesije sa zanimanjem prelazi okvire sporadičnosti i manifestuje se kao dmštvena pojava, kao rezultat nekih objektivnih činilaca i pokazatelj je određene specifične deformacije. Posledice ove deformacije su dvostrako štetne: dmžtveno i individualno. Dmštvo je oštećeno jer znatan broj najviših stmčnjaka, u čije školovanje su uloženi milioni, radeći poslove za koje nisu stmčno obrazovani: a) daju osetno manja nego što bi davali u svojoj profesiji, i b) ono što rade, ne rade dovoljno stračno. Na individualnom planu, bavljenje posloviraa koji se ne znaju, a na poslovima za

840

MIROSLAV 2IVKOVIC