Гледишта

tiraju poznati Marksov stav o kritici skriva u sebi i stav da dijalektika u društvu ne važi. No ako neka draštvena pojava ne može biti predmet praktične kritike kao novi kvalitet dok je takva, nova, progresivna to nikako ne znači da nisu i da ne mogu biti predmet takve kritike oblicd, intenzdtet d tempo evolucije te nove društvene pojave, odnosno njena kv a n tit a t i v n a strana. Stoga, rukovodeća uloga udraženog proizvođača (radničke klase) kao takva, kao novi kvalitet nije i još dugo nećs moći da bude predmet neposredne praktično-političke kritike. Međutim, oblici, intenzitet i tempo ostvarivanja te uloge udruženog proizvođača oblici, intenzitet i tempo ostvarivanja diktature proletarijata jesu i moraju biti svakodnevno predmet takve kritike. Kritika neke društvene pojave nije vodila računa o nečem o čemu i ne bi morala voditi računa kada bi bila samo teorijskog karaktera ali o čemu je morala voditi računa stoga što je imaia i politički karakter može sasvim da promaši, pa i da bude štetna, bez obzira na to šta je imao u vidu njen autor. S druge strane, stav da neka društvena pojava u datom momentu ne može biti predmet političke kritike kao novi kvalitet ne protivreči Marksu i dijalektici, pa, stoga, ni interesima udruženog proizvođača, samo ukoliko znači da u datom momentu stvarno ne postoje nužne materijalne, društvene i idejne pretpostavke da se ta pojava kvalitativno menja. Ukoliko, pak, neko takav stav tretira kao apologiju postojećeg, on time samo otkriva da Marksovo ~sve postojeće’’ shvata bukvalno. No šta je to novo što se u datom momentu ne može podvrći neposrednoj praktičnoj kritici kao novi kvalitet, mora se uvek iznova utvrđivati naučnim putem. Jer jasno je da u novom svetu ne može postojati kao pandan Svetom pismu neki sakrosantan politički akt koji bi jedanput zasvagda taksativno utvrdio šta sve ne može biti predmet takve kritike. Tako se u fazi naučnog istraživanja naučnoj sumnji može i mora podvrgnuti čak i ono što se još smatra da je novo i progresivno. Ali u fazi formulisanja i izlaganja rezultata naučnog istraživanja pod udar kritike može i mora se staviti samo ono i sve ono što u prethodnoj fazi nije izdržalo sumnju, pokazavši se pod naučnom lupom kao već preživelo i staro. Kada naučno istraživanje otkrije i nešto novo, tek u njegovom začetku, onda ga ono, naravno, neće staviti pod udar svoje kritike zamerajući mu što se nije odmah pojavilo i kao već sasvim razvijeno i zrelo. Naučna kritika će ga, naprotiv, uzeti u zaštitu. Pored ostalog, i na taj način što će oštrici svoje kritike izložiti staro koje se opire novom i pokušava ga ugušiti dok je još nerazvijeno i nejako. U takvom momentu staro se veoma lukavo bori, prerušava u no-

732

VOJIN HAD2ISTEVIC