Гледишта

našem današnjem smislu, i na uzvišena spekulativna i teorijska (ilm) koja se mogu izražavati samo na arapskom jeziku. Dalji problem je izražavanje, tj. jezioka unifikaoija. PostavIja se pitanje koji arapsfci jey-i.k. Klasdčni odgovor pristalicama arapskog jedinstva za koje arapski dijalekti predstavljaju posledicu kolonizma ; Ovo pitanje ima praktičau značaj", jer jedini žm jezikjesu dijalekti, dok je_ klasični samo literaran i naučni, odsečen od masa. Posebno pitanje u arapskim zemljama prodstavlja bilingvdzam, koji je naročito izražen u Aliaru, i o kome raspravlja Abdelmalek Sayad u članku „Bilingvizam i_ obrazovanje u Alžiru”. Jezička isituacija je posebno složena jer postoji prvo nekohko lokalnih govora (govomi arapski, berberski), zatim književni arapšM, fcojl je malo rasprostranjen i koji se malo upotrebIjava, i, kao treći, francusfci koji se nametnuo, prihvalio i široko rasprostranio. Učestalost upotrebe franouskog i arapsfcog u različatim grupama je ilustrovana u nekoliko primera: seljak, 32 godine, u tri rečenic& upotrebio nepravilne francuske reči. Dve žene iz jednog kolonizovanog se!a u razgovoru upotrebljavaju približno polovdnu francuskih, a polovinu arapskih reči. Mladi službenik iz grada Alžir'a upotrebljava samo odlonike arapskih rečenica _u francuskom tekstu. Na kraju se iznose podaci o »tanju školst\ r a i o veMkim teškoćama u školskom prostom_ i nastavnfcima, tako da je 1962/63. školske godine trebalo da pocte u školu 806.000 dece, od ■čega je 600.000 moralo biti odtbijeno. Angažovanjem i polu■stručnih učitelja predviđeno je za 1966/67. školsku godinu 1,400.000 učenika, a pri tome ‘ još je 100.000 ostalo neobuhvaćeno. Pored navedenog, u ovoj zbiroi se nalaze i dva članka jugoslovenskih autora. Vrlo interesantan je pr.ilog Ante Fijamenga 7 ) o obrazovanju i iz-

7 ) Ante Fijamengo, L'lnstruction et le choix du conjoint.

boru bračnog 'druga i članak Pavla Novosela 8 ) o školsfcim savetima. Aivtc Fijamengo ističe da, iako je većina brakova ikod nas horoogena u pogledu nacionalnosti bračnog druga, velikd značaj nacionalnosti pridaje se samo u seoskoj aredini. Intelektualoi, a naročito omladina, smatraju to sekundamim i nevažnim faktorom. Iste pravilnostd važe i za religiju a, nasuprot tome, kao važnijd uslov amatra se jednakost po obrazovanju. Anketa na Sarajevskom univerzi'tetu pokazala je da se najveći broj studenata i studentkdmja odlučuje za bračnog druga sa istim obrazovanjem. Više obrazovanje bračnog dmga žele studentkinje u 27%, a studonti u samo 1,2% slučajeva, dok se za bračnog druga sa niždm obrazovanjem izjašnjava 18,4%_ studenata i 0,3% studentkinja. Ovu zbirku studija završavaju Robert Castel i Jean Claud Passeron zakijučnim člankonp o 'kultinrnim razkkama u politici školstva. Ond daju objektivnu anaidau na osnovu radova iz ovog zbomdka kao i radova s navedenih savetovanja, koji nisu ovde objavIjeni. Naročitju pažnju posvećuju problemu razvoja_ i demokratizacij e u socdj aKsti; čkdm zemljama (Jugoslaviji i Mađarskoj), ističući _ ozbdljne uspehe i napore učinjene u tom pravou. Smatraju da isfcustva socijalističkih zemalja obogaćuju i proširuju socaologiju kolture i obrazovanja. Ovaj zbomik tradova, sa uvodnim i zaključndm studijama, svakako predstavlja interesantan pokušaj sistematskog i planskog proučavanja pitanja sociologije kuiture i Obrazovanja na međtmarodnom planu, i značajan doprinos u ,pra!vcu razjašnjavanjja dzvesnih diiema i postavljanja novih problema.

radmila raikašinović

B ) Pavle Novosel, Le Comite d’ecole un organ democratique d'integration de l'ecole a la collectivite iocale.

1039