Гледишта

cipu svrsishodnosti, po principu volje, a ne, ili rijetko, po prinoipu egzaktnosti. Marks je govorio da je osnovni princip ponašanja politike volja, ali mi mamo da pohtika vrlo •lako može da preraste u samovolju. Bojim se da imamo dosta posebne, parcijalne, gmpne volje i samovolje u oblastd kultume politike, a malo društvene volje, prije svega volje radničke klase. Meni nije jasno šta će nam republički, odnosno regionalni uclžbenici engleskog jezika, matematike, fizike, hemije? Jasno mi je zašto nam, recimo, trebaju različiti udžbenici istorije, književnosti sa izvjesnim nijansama.

Pitamo se: može li kultura da zasniva svoje ponašanje na nešto egzaktnijim prinoipima? ... Naša kultura, mislim na neke studije i kritike, ponaša se samo na nivou vrednosnih sudova. Neki svoju nacionalnu i rcgionalnu kuhuru visoko vrednuju, a samim tim često nisko vrednuju kulture dmgih, nastojeći da obezbede, umesto odnosa saradnje, odnose dominacdje. A pre vrednosnih sudova morali bismo saznati i razmišljati na nivou indi-kativnih sudova, pre bismo morali znati, reoimo, šta je stvamo kultura, a šta nije bultura, da ii je jedno djelo zaista umjetničko ili nije. Dakle, i ovde nedostaje naučnih studija.”

NAŠE TEME br. 3/1968.

Aktuelna pitanja obrazovanja (uvodnik); ANTE JOSIPOVIĆ: Deetatizacija obrazovanja; ALOJZ ROZMARIĆ: Dmštveno-ekonomsOa smisao i funkcija Obrazovanja; MIRKO BOLFEK: Mogućnosti i prevladavanja nejednakih uvjeta obrazovanja; JAKOV SIROTKOVIC: Nekoliko napomena uz Teze zakona o finansijskim sred'Stvima za obrazovanje i odgoj; ANTUN KRAJNOVIC: Organizirane dmštvene snage u ostvarivanju novog sistema fi-nanciranja odgoja d obrazovanja; ZLATKO JURKOVIĆ:

Mreža obrazovnih ustanova na II stupnju; NADA NOVOSEL: Fiiinanciranije obrazovanja u nekim zemljama članicama OECD; biibliografija članaka, -imjiga i internih izvještaja o fitnanoiranju i ekonomici obrazovanja; VLADIMIR JAKOVLJEVIč: Hipi-pokret savremene omladine; i dr. MIRKO BOLFEK; Mogućnosti previadavanja nejednakih uvjeta obrazovanja. Na osnovu tabelamog pregleda socijalne strukture učenika i studenata, odnosno, mogućnosti obrazovanja omladine u nerazvijenim i razvijenim područjima, autoru nije teško da zaključi da se kod nas obrazovanje u određenoj meri ~...još uvijek javlja kao socijalno-ekonomska ili teritorijaina privilegija, što protivurječi principu distribucije obrazovnih mogućnosti prema sposobnostima. Jasno je da,_ dok među pojedincima postoje razllke u njihovim prihodima i kultuni života, apsolutna jednakost amladine u startu prema obrazovanju nije moguča.” Međutkn, mogućnosti za korekciju obrazovnog sisitema, dako nužne, objektivno su ograničene. ~0d toga polaze i Teze zakona o financijskim sredstvima za obrazovanje i odgoj, što ih je priredila posebna komisija Sabora SR Hrvatske. One sadrže osnovnu društvenu koncepciju koja u jednoj dužoj perspektivi rješava d iproblem negativne selekcije, a izražava se u zahtjevu za samoupravnom kontrolom neposrednog proizvođača nad viškom rada koji služi kao materijalna baza obrazovne djelatnosti... Zanimljivo je međutim, da ove iste Teze sadržavaju i tezu o jednom mstrumentu (l>opulamo nazvanim školarina), kojim bi se osiguravaia i osobna participacija učenika u troškovima školovanja (makar 1 kao iznimika), a što je logična konsietkvenca ranije obrazložene centralne ideje Teza. Ova teza izazvala je brojne điskusije ili, bolje rečeno, vrlo odlučnu kritiku i diskusija o njoj nije završesna, iako izgleda kao da se radi o nesporaznomu s o-

1050