Гледишта

već isastanovišta same ekonomije, sa stanovišta ekonomskih zakona ai nastupajućem radničko-samoupravnom načinu proizvodnje, sa stanovišta jedinog mogućeg načina da društvo materijalno d svestrano napreduje u uslovima radničkog samoupravI j a n j a. Očigledno da humanizacija (pre svega, ukidanje najamnog rada i kapitala) postaje imperativ takve ekonomije. Radnički kriterijum racionalnosti ne može suprotstavljati racionalno humanom i ekonomično socijalnom. Po tom kriterijumu je razvitak potreba, sposobnosti i delatnosti radnika, proširena reprodukcija njegovog života, jednovremeno i jednako ekonomska pretpostavka humanizacije i Ijudska pretpostavka privrednog prosperiteta; a solidarnost udruženih radnika, jednovremeno i jednako ekonomska pretpostavka asooijacije i samoupravne društvene moći radnika ii društveiia, etička d kulturna pietpostavka (razvditka d funkciondsanj a proiOTodnih snaga društvenog rada. Funkcija sindikata u odnosu na uspostavljanje i racionalizaciju radničko-samoupraraog načina proizvodnje ne sastoji se samo u tome da se sabere i upotrebi društvena moć radi predominacije interesa radnika. Reč je i o saznavanju, artikulaciji, formiranj u i udruživanju tog interesa, tako da ovaj zaista može biti vrhovni i opšti, načelni i dovoljno operativni kriterijum svake odluke, čina i učinka u privrednim i društvenim procesima. Kapitalistički način proizvodnje osigurao je svoju koherentnost i efikasnost sublimirajući mnoštvo kapitalističkih interesa u profitu kao pokretaču, principu, kriterijumu i merilu privrednih procesa. Radničko-samoupravni način proizvodnje nalazi se u tom pogledu pred mnogo složenijim zadatkom, jer njegov analog profitu (tj. bitni interes radnika) ne može ignorisati one Ijudske potrebe i društvene vrednosti prema kojima je profit bio ravnodušan ili im je bio neprijateljski. Verovatno je da radnički način proizvodnje ne može pronaći takvo jednostavno i „automatsko” rešenje kakvo je kapitalizam imao u profitu. Pokazuje se da ni dohodak sam po sebi ne predstavlja jednoznačan i „automatski” primenjiv kriterijum, već samo mogućnost i jedan od nužnih uslova da se izrazi i upotrebi autentičan radnički kriterijum. A do takvog kriterijuma može se doći samo naporom da se utvrde objektivne pretpostavke i mogućnosti za prevazilaženje najamnog rada, za proširenu reprodukciju radnikovog života, za ekonomsku uzajamnost radova i društvenu solidamost radnika. U tom pogledu se pokazuje da je izvođenje takvog kriterijuma nemoguće dok se iz mnoštva pojedinačnih i grupnih interesa ne izluči zaj ednički bitni imenitelj, ujedno i pretpostavka ostvarenja pojeddnačnih i grupnih interesa radnika. A tad imamo radničk oic 1 a sn i i n te r es, konkretno-istorijski izražen u pre v azilaženju najamnog rada i uspostavJ jan j u radničko j samoupravnog

921

SINDIKAT NA ISPITU REVOLUCIONARNE PRAKSE