Гледишта

nička klasa osvojila političku vlast i da je postala vladajuća ekonomska sila društva. Prevladavanje najamnog rada i najamnih odnosa postiže se konačno tek sa afirmacijom udruženih proizvođača kao neposrednih samoupravljača oslobođenih i od kapitalističke eksploatacije i od etatističke prinude i birokratske samovolje. Proteklo je već puno desetljeće od prvih uočavanja i upozorenja da su sazreli potrebni uvjeti za ove prevrate, a napose za promjene u najznačajnijem odnosu društvene materijalne proizvodnje odnosu između radničke klase i privredne administracije. Bilo je već tada jasno da socijalizam kao progresivni društveni poredak izvlači poslednje životne sokove iz vladavine birokracije. Unatoč tome društveni razvoj nije išao tim putem bar ne u mjeri koju su omogućavala i zahtijevala privredna i društvena dostignuća. Plodovi viška rada i nadalje ostaju izvan domašaja radničke klase, a u ekonomskom, političkom i duhovnom životu zajednice monopolizam i dalje caruje. Ulazimo u razdoblje drastičnih političkih okršaja između konzervativnih snaga koje nastoje da zadrže zastarjele odnose i svoje privilegije i progresivnih snaga koje traže promjene u interesu neposrednog proizvođača i svakog drugog radnog čovjeka. Našim nastojanjima da učinimo novi krupan korak u realizaciji Marxove vizije čovjeka kao samoupravljača i slobodnog bića, koje udruženo djeluje u neposredno ostvaruje svoje interese, ispriječila se nova prepreka: grčevit otpor jednog dijela privredne, upravne i političke administracije društva osobito u vodećim društvenim tijelima. Najnovije iskustvo svjedoči da taj otpor još postoji, da nije tako beznačajan i da čini ozbiljnu prepreku našem daljnjem progresivnom demokratskom razvoju. Ono opravdano upućuje na sumnje koje, na žalost, još nisu naučno analizirane i rasvijetljene da se u takvim prilikama uvelike mijenja društveno biće privredne, upravne i političke administracije; gubi se, naime, sve više njen stari avangardni karakter. Zbog toga su u novije doba došli do većeg izražaja svi loši suputnici prve faze našeg razvoja, a namnožili su se uz to i u drugi problemi kao što su: poremećaji u privredi, političke investicije, ekstenzivno privređivanje, nerazvijenost poduzetničkih funkcija, niski dohoci neposrednih proizvođača, nepažljiv odnos prema društvenoj imovini, birokratske tendencije i birokratski postupci, bijeg od odgovomosti, spor porast produktivnosti rada, zakržljalost samoupravljanja, deformacije u oblasti prosvjete i kulture, egoističke i karijerističke pobude, lokalističke, hegemonističke, šovinističke i nacionalističke težnje itd.

1074

DR ADOLF DRAGICEVIĆ