Гледишта

je zahtev o potrebi za otvaranjem Jugoslavije i prema unutra, a ne samo prema spolja. Uključivanje naše zemlje u međunarodnu podelu rada neodložno zahteva organizovanu akciju istraživanja inostranih tržišta, ali ne pojedinačno i ne po pojedinim elementima, več kolektivno i kompleksno. Ovo bi, prema tim mišljenjima, trebalo da preuzme neka institucija koja bi podatke davala na korišćenje privredi. Simpozijum o istraživanju tržišta je tematski veoma dobro odabran, što pokazuje veliki broj učesnika i pažnja s kojom su pratili simpozijum. Diskusija ndje bila dominantan oblik rada, iako je organizator to predviđao, nego su uglavnom referenti iznosili svoje stavove. Racionalna organizacija marketinga u nas mogla bi da predstavlja jedan značajan doprinos efikasnom rešavanju problema s kojima se danas sukobljava naša privreda, u prvom redu, rešavanju problema ogromne količine postojećih zaliha gotovih proizvoda (čija se vrednost procenjuje na oko 5.700 milijardi starih dinara). Ona treba da übuduće spreči proizvodnju za skladište, dinamizira privredni rast i pomogne rešavanju problema zapošljavanja (broj nezaposlenih ceni se na oko 9,7% od ukupnog broja zaposlenih u društvenom sektoru). Međutim, u težnji da se što bolje afirmiše ova ideja o razvoju marketinga, dolazilo je često do nekritičkog i apriorističkog preuzimanja gotovih , za nas najčešće neprihvatljivih, teorijskih i praktičnih rešenja građanske ekonomije. Najvažniji doprinos simpozija je u tome što je dobivena jedna sređena, bogata i vredna dokumentacija, koja je impozantna i po obimu (oko 730 stranica), i po broju tema (41 referat), i po broju autora (oko 41 autor sa fakulteta, iz instituta i iz radnih organizacija). Međutim, simpozijum je pokazao da smo sa ovom disciplinom gotovo na samom početku, što se moglo zaključiti po napisanim referatima i diskusiji koja je vođena (velika heterogenost problematike koja se pod istraživanjem tržišta prezentira, što znači da nije sagledan pravi opseg ove discipline; dubina obrade zahvaćenih problema je mala, što znači da se o problemima ima samo površna predstava). Mišljenja o pojedinim pitanjima bila su često veoma oprečna. Medutim, valja posebno istaći da je održani simpozijum ukazao i na jednu tendenciju koja u našem samoupravnom socijalističkom društvu, po nama, ne bi mogla biti prihvaćena. Reč je, naime, o metodama i značaju istraživanja tržišta. Čini se da se ponekad metode istraživanja tretiraju kao same sebi cilj, te se kvalitativni podvrgava kvantitativnom načinu istraživanja, umesto da bude obrnuto. Uz to, metode i značaj istraživanja tržišta se često nekritički preuzimaju iz građanske ekonomske literature i prosto kaleme na naše dmštvene odnose. Na ovo su upozorili i neki diskutanti na simpozijumu. Oni su pledirali za većim kreativnim naporima marksističke eko-

1169

simpozijum o ISTRAŽIVANJU TRŽISTA I ORGANIZACIJI PLASMANA