Гледишта

Ekonomska stabilizacija u modernim tržišnim privredama, posmatrana kao posledica sistematske primcne makroekonomskih naučnih koncepcija, datira od završetka drugog svetskog rata. Ekonomska stabilizacija, u skladu sa modernim shvatanjem, ima dvojaki cilj. Prvo, da preko određenog uticaja na agregatnu tražnju, osigura da se stvarne i potencijalne mogućnosti privrednog rasta što više približe. Ovo može da znači i preduzimanje akcija da se tražnja stimulira, ne samo onda kada se primeti opadanje privredne aktivnosti već i kada je tražnja visoka i pokazuje rastući trend ako nivo tražnje nije dovoljno visok da bi mogao da bude stimulus za punu zaposlenost ili ako stopa porasta nije dovoljno velika da bi se puna zaposlenost mogla dostići u određenom periodu. Kada se puna zaposlenost dostigne, onda je zadatak politike stabilizacije da osigura kontinuiranu ekspanziju tražnje do tačke koja je jednaka potencijalnim proizvodnim mogućnostima ali ne i veća od njih. Dodatni zadatak, koji proističe iz gomjeg objašnjenja i koji je vrlo teško postići u privredi u kojoj preovladava slobodna inicijativa, jeste da se održi određena ravnoteža, i to između različitih sektora tražnje i između zaliha i proizvodnje, tako da ekonomija ne dođe u situaciju da počne da gubi ravnotežu na određenim sektorima, jer to može da dovede do neravnotežnog stanja u celoj privredi. Spoljni uticaji uvek proizvode izvesne neuravnoteženosti u privredi, međutim, to nc znači da se ti spoljni uticaji ne mogu kontrohsati. Naprotiv, baš je i cilj stabilizacione politike da suzbije pritisak spoljnih snaga i da spreči da se privremeno neuravnoteženi uslovi ne pretvore bilo u značajnije opadanje privredne aktivnosti ili u značajniju inflaciju. Sledeći cilj je da se obezbedi porast proizvodnog potencijala privrede, meren po stanovniku, po stopi koja je u skladu sa postojećim sklonostima u potrošnji, a ne sa potrošnjom. Ovo ukazuje na niz stimulativnih mera, počev od ohrabrenja za priticanje novih kapitala u propulzivne grane, zatim davanjem prioriteta naučnoistraživačkom radu i razvojnim rnogućnostima, što treba da bude baza za promenu tehnologije, zatim, isto tako, davanje visokog prioriteta obrazovanju radnika, kao i nizu sličnih značajnih akcija. Ako se žele postići pomenuti ciljevi, onda onaj koji odgovara za ekonomsku stabilizaciju ne može da izbegne predviđanje. Ekonomska stabilizacija zahteva vreme da bi se rezultati mogli pokazati. Reagovati na događaje u privredi kada su se oni već dogodili može da bude samo delimično uspešno sa stanovišta stabilizacione politike. Ako politika treba da bude u skladu sa potrebama zajednice, ona mora biti preduzeta unapred, na bazi izvesnih privrednih predviđanja. Ovakva predviđanja treba da budu i potpune

1181

STABILNOST PRIVREDE I KREDITNA POLITIKA