Гледишта

nog ateizma, koji radi na svjetskom planu” 17 ). I današnji uapa Pavao VI nije oduševljen situacijom u svijetu, koja je za njega cma i zla, pa je spreman na mnoge akcije kako bi istupio u obranu kršćanstva i stoga sve jačc radi na ekumenizmu. Na drugom vatikanskom koncilu neki biskupi govorild su da je ateizam največa opasnost za religiju, a on se razvija najsnažnije među radnioima d intelektualcima. Među pravoslavckna i pnatestantima ima istih mišljenja o opasnosti za njdhovu vjem. eđu kršćanskim zajednicama postoje različiti stavovi i gledstnja na ekumenski pokret, ald opasnost za vlastiti opstanak prisiljava ih da iznalaze putove za zajedničku akciju. Ta činjenica se ne može zanijekati. Borba za vlastiti opstanak prisiljava krščanske zajednice da jače razvijaju efcumeuske težnje pa se može slobodno predviđati da će na tom polju dolazitd do još snažnijih i širih poteza. Ovakva nastojanja kršćanskih zajednica ujedno su dokaz da u današnje vrijeme ipobjeđuju slobodoumna shvaćanja i da socijalizam izgrađuje takve uvjete koji čine izhšnim iluziju boljeg života negdje na drugom svljetu.

ZNACENJE EKUMENSKOG POKRETA

taimenizam, kao pokret svjetskih razmjera interkršćanske suradnje i soiidaoiosti, marksisti moraju pratnrti i ocijeniti njegovo mjesto i ulogu u društvu. Ekumenizam za nas ima dva aspekta, idejni i politiokd, kojd se u praksj prožimlju. Idejni aspekt ekumonskog pokreta značd organizirand napad, u smjeru obrane, kršćana na svaki ateizam, a naročito na marksizam kao idejno suprotan pofcret d pogled na svijet. S te strane ekumenizam može sprijeoavati brži razvoj marksistiofcih pozicija. kumenski pokret očit je dokaz borbe za opstanak religije i težnje za jaoim društvenim položajem i utjecajem religije u dmštvu koje se suprotstavlja religiji kao sferi otuđenja čovjeka. Odatle je raznmljivo da ekumenski pokret svojim težnjama i posljedicaiua na specifnčae načdn želi da pronađe mjesto kršćansfcim vjerskim zajednicama u zemljama sa socijalističfcim društvendm sistemom. kumenizam nije zamišljen niti se želi ostvariti samo u sferi ideja i apstrakoije, nego u stvamom i konfcretnom vremenu i prostoru. Zato je jasno da pitanje ekumenizma nužno ima i svoje političke implifcaoije d da ne može ostati samo predmet rasprava i razmatranja u jednom usfcom fcrugu Ijudi, nego mora biti predmet i šire društvene akcije. Ekumen-

“) Komunisti su često pogrešno svrstavani u kategoriju borbenih ateista, a mi sm 9. samo marksisti, za nas je ateizam preživio. Mi nismo u opoziciji s rehgijom teorijski, nego praktički, u smislu da živimo i radimo u stvarnom svijetu kojemu nije potrebna iluzija boljeg života. U našem pluralističkom društvu, nacionalno i idejno, mi se ne borimo protiv boga, nego za čovjeka, svakog pojedinca da mu bude ovaj život oolji, da se stvore takvi društveno-ekonomski uvjeti koji neće dovoditi čovjeka u situaciju da trazi drugu sreću osim ove zemaljske. Mora se priznati da među komunistima još i danas ima onih koji su za borbeni ateizam, ali oni su pod impresijom dugogodišnje antikomunističke borbe svih vjerskih zajednica. J

1231

EKUMENSKI POKRET I NJEGOVO ZNACENJE