Гледишта

nog društva; SRECKO BIJELlć: Aktuelna pitanja samoupravljanja i reforme; ANDRIJA DUJIC: Neke dileme u najranijoj fazi sovjetskog društva; VLADIMIR POKORNI SALABOV: Sigurnost pri radu i uvjeti rada kao važni činioci proizvodnje i humanizacije rada; IVAN KUVACIC: 0 radikalizaciji cmačkog pokreta u Sjedinjenim Američkim Državama; LUDOVICO GEYMONAT: Marksizam i prirodna nauka; i dr.

NASE TEME br. 5/1968.

JOSIP ŽUPANOV: Samoupravljanje i reforma; ADOLF DRAGICEVIC; Ekonomika i politika u sistemu samoupravIjanja; Redakcijski razgovori; DUŠAN BILANDŽIC; Problemi s amoupravl j anj a danas; ZORAN VIDAKOVIC: Odnos programa reforme i općeg komunističkog programa; VJEKOSLAV MIKECIN: Pozicija radničke klase i privredna reforma; STIPE ŠUVAR: Ne odgađati otvorenu i odlučnu bitku za samoupravljanje; ŠIME DJODAN: Reformu provesti bez kompromisa; MILAN ŠKRBIC: Dezintegracija radndčke klase uzrok neuspjeha u provođenju reforme; ADOLF DRAGICEVIC: Tko i što ugrožava pri\T:ednu i društvenu reformu; Šta da se radi?; i dr.

ZORAN VIDAKOVIC: Odnos programa reforme i općeg komunističkog programa. Autor, između ostalog, piše 0 odnosu među preduzećima i u preduzeću kod nas. „Samoupravljanje je lokalizovalo ekonomsku, političku i celokupnu društvenu moć tako piše Vidaković da normalno funkcionisanje zakona kapitalističke koncentracije i centralizacije nije moguće. To je pozitivno: javIja se nemogućnost da se ostvari dominacija na bazi veće ekonomske moći. Ali ako ne postoji realna moguonost za samoupravnu asocijacdju rada 1 radnika, onda ovo znači zaustavljanje materijalnog i

društvenog napretka. A mogućnost asooijacije krajnje je. ograničema, jer radnici ne up-i ravljaju akumularanim vred-J nostima i ne kontrolišu proces ekonomske reprodukcije" a samo privredni subjekt: s tim funkcijama zaista mogtj biti nosioci integracije rada : svih činilaca privređivanjae Otud kriza u materijalnom ra-; zvoju društva. Međutim, ne rac di se samo o zaustavljanjir društvenog napretka, nego c tome što se fiksira početni od. nos među kapitalima, odnok koji je bio samo jedna sekves nca u celokupnom filmukkr,a r , pitalističkih odnosa. Kod se zaustavlja kretanje te fih mske trake i ponavlja se saj; mo jedna sekvenca. Ponavlj se kao kad bi se pokvarila grir mofonska ploča pa stalno svv raia jedan te isti odlomak. T1 je ono uzajamno potiranje pG' jedinačnih kapitala, a time ; gubljenje znatnog dela prob’i vodnih potencijala. Šta se dalje događa u takvon; odnosu između preduzeča ko.c odgovara samo jednoj sekveic ci odnosa među kapitalimßJi Usled toga što znatan deo pn tencijalnih mogućnosti ostan neiskorišćen a znatan deo ver formiranih čirhlaca proizvoc nje ostaje van upotrebe, dol zi u krizu više privrednih j dinica nego što bi došle u k:I pitahstičkom razvitku. I to ; hrondčnu krizu koja se sporc rešava, trajnije ostaje na scc; ni. Mnoštvo jedinica nalazi . na granici rentabiliteta ili : pod te granice. Usled uzaj am nog potiranja, usled ukočentc početnog odnosa među pojees načnim kapitalima, dobijam, situaoiju u kojoj je dalels manje interesa u društvu n guće zadovoljiti. Usredsrei-s mo pažnju na ovaj momemr Koji interesi ostaju nezadovc Ijeni? Unutar preduzeća v; se oštra diferencajacija, Mjj rarhizacija, selekcaja, pa i skriminacija interesa. Da jedno preduzeće opstalo u kvoj situadji, da bi svoj kak tal reprodukovalo, znatan db kolektiva biva odgumut ka i ložaju najamnih radnika. _ kupni ekonomski procesdis društvu opredeljuju, kao s: pa sila, takvu diferencijaco, ,u preduzeću. A čim preduzoj potiskuje radnike ka najasi

1256