Гледишта

naterijalnog zakidanja, priviegija itd., ne znamo za sluiajeve da su se na čelu radniia kao njihov organizator pojavdle organizaoije Saveza kommista i Saveza sindikata. 3 oznati su nam, međutim, broini slučajevi gdje su ove orjanizacije bile na suprotnoj strani ili sasvim po strani >d radničke akcije. Iluzor-10 je misliti da su obu;tave rada samo spontani, nomentani izlivi ogorčenja ■adništva na nepromišljeic akte uprave preduze;a. Učestalost obustava, njilova masovnost, žestina i odučnost u pojedinim slučajevina svjedoče da je to, unatoč lepovoljne društvene klime u tojoj se događaju, općeprih'aćen oblik aktirae samoodirame d samoorganizacije rainištva napuštenog od njegodh klasmh organizacija u odučno važnim trenuoima njilove borbe. Obustave rada su redovito bile dobro orjanizirane. U njima se gotovo lišta nije događalo stihijno; ■ad je obustavljen u određe-10 vrijeme, u obustavama su .udjelovali najčešće svi radlici pogona ili preduzeća, na ■ad su se vraćaM u isto vrijene opet svi, imaM su svoje lelegate koji su obrazlagaM uroke obustava i postavljali :ahteve u ime radnika itd. Iniajatori i organizatori bile su lajčešće neformalne grupe rainika među kojima je bilo i :lanova Saveza komunista i ■ukovodilaca sindikata, ali su ;e organizacije držale po stra-11 iM su se, čak, frontalno potavljale 1 prema aktu obustare i prema zahtjevima radnica. A nisu se Mbile ni toga da casnije traže indcijatore i or;anizatore radi njihova kažijavanja, često i otpuštanja mje je znalo usljediti iM kao leposredna odmazda ili kao casnije ’utvrđena potreba’ ucidanja radnog mesta... Mi lanas imamo nedopušteno zalemarenu socijalnu zaštitu rainika. Cini mi se da u tom podedu zaostajemo za gotovo ;vima zeraljama u Evropi. UoMko je i nemoguće prihvatiti io\d sistem odnosa ukoliko aj sistem brutalno odbacuje >noga tko je ispao iz stroja. >anas nije, po mom mišljeiju, tragedija u tome što se :ao redovit pratilac sistema

javlja nezaposlenost, nego je tragično to što je naša socijalna zaštita za slučaj nezaposlenosti krajnje zanemarena i nehumana. Uvjeren sam da je to dovoljno jak razlog da radnici budu protiv sistema, da se suiprotstave reformi koja će onaj dio njih koji ostanu bez posla nemilosrdno prepustiti bijedi i propadanju. A u isto vrijeme drugi oblici socij alno-zaštitnih akcija, koji pokrivaju rizike drugih društvenih slojeva, do kraja su hipertrofirani i ekonomski neracionalnd, asocijalni i nehumani u ikrajnjoj liniji. Pogledajmo samo penzijsko osiguranje određenih kategorija i slojeva našeg društva, koje su za slučaj starosti osigurale najviši standard. Zamislite moralnu zasnovanost onih brojnih penzija iznad 200.000 s. d. u isto vrijeme dok nezaposleni radndk koji izdržava obitelj, ne može dobiti posla, ne prima nikakvu naknadu ili toliko minimalnu da ne pokriva ni biološki minimum egzistencije, a upravo taj penzioner s visokom penzijom može još da redovito radi i übire drugu plaću. To je strahovito pogubno za moralnu svijest radničke klase, ako se to želi prikazati kao neophodan sastavni elemenat socijalističkih društvenih odnosa."

POLITIČKA MISAO br. 1/1968.

DAVOR RODIN: Dijalektičko i nedijalefctičko određenje revolucije; ANTE PAŽANIN: Radikalnost i univerzalnost komunističke revolucije; IVAN BABIC: Revolucija kao tema političke znanosti; ZVONIMIR BALETIĆ: Ekonomski razvoj i sooijalna revolucija; VJEKOSLAV MIKECIN: Stranputice i perspektive revolucionarnog socijalizma na Zapadu; BRANKO CARATAN: Kontinuitet jedne revolucije; IVO BRKLJACIC; Povijesna uvjetovanost i perspektive reforme kao suvremene etape jugoslovenske socijaMstičke revolucije; BOGDAN COSIč: 0 ekonomskim pretpostavkama socijalističke revolucije;

1259