Гледишта

AVANGARDA IZMEĐU MONOPOLIZACIJE POLITIKE I SPONTANOSTI RA2VOJA SOCI JAtISTI ckog brvjstva

1087

jalektička mera angažovanja anvangarde sastoji se kako u rznalaženju i razvijanju oblika za što neposrednije delovanje radničke klase i njenih „saveznika”, nastojanju da ono bude što efikasnije i potpunije > , tako i u sopstvenoj kreativnosti avangarde u usmeravanju tog delovanja, suprotstavljanju stihijnosti u njemu, saznanju da nije dovoljno pustiti u dejstvo ma ~mehanizam” dnaštvenih institucija da bi on učinio nepotrebnim njeno organizovano i intenzivno, uvek savremeno angažovanje. Uopšte, suštinski problemi ostvarivanja avangardnosti koncentrišu se u rasponu između njenog superaktivizma, monopolizacije političkog procesa i prepuštanja spontanoj delatnosti jednom otkrivenih i fiksiranih osnovnih snaga sociialističkog preobražaja, uz uverenje da će one same, rukovođene svojim klasnim interesom i instinktom iznaći socijalističku sadržinu društvenih odnosa, pri čemu se realizacija avangardnosti svodi na isticanje opštih, nedovoljno posredovanih i konkretizovanih ciljeva, uz nedovoljnu sopstvenu prisutnost avangarde unutar tog razvitka. Sudbinsko pitanje za socijalizam je dokle avangarda treba da bude neposredni vršilac vlasti i generalnr posrednik između klase i društva, između sadašnjih i istonjskih ljudi, između individualn°g. i opšteg. Obično se odgovara da od vodećih subjektivnih snaga zavisi kada će uočiti taj trenutak kada nastaje potreba preobraćanja vlasti u ime klase u vlast same klase. Ali te subjektivne snage zapravo i jesu avangarda. Opasnost odvajanja od sopstvenog socijalnog izvora ne obuhvata samo državm a P ara t. i avangardu u celini. I sama država (m bar največi deo njenog aparata) je deo avangarde. Može se desiti da najrevolucionamiji deo avangarde izbegne tu opasnost i izbori se za ugrađivanje novih dmštvenih procesa koji vode vlasti klase. Ah sta ako__se avangarda u celini trajnije birokratizuje? Koji su to „ventili sigumosti” koii radmćkoj klasi i za nju vezanim dmštvenim snagama stoje na raspolaganju da opozovu svoju avangardu i ne dopuste ostvarenje njenih eventualmh težnji_ za neograničenom istorijskom idommacijom? Mislim da dosadašnja iskustva izgradnje socijalizma potvrđuju istorijsku potrebu radmcke kiase i njoj bliskih grupa radnih Ijudi da od pocetka, od momenta (ili u toku zavisno od karaktera revolucije) preuzimanja vlasti od strane burzoazije izgrađuju sistem stalne kla sn o-p o 1 i-1c k e _ k o_n tro 1 e nad sopstvenom avangardom r°z boji bi obezbeđivali svoj uticaj kad god su u pitanju po društvo važnije odluke. Umesto toga ido l sada je postojao odnos poverenja koji je razumljiv i opravdan dok postoji relativno poklapanje interesa te socijalne baze avangarde i same avangarde, ali oji postaje sredstvo ideološkog zamagljivanja i po-